Hrvatska nema ni patente niti strategiju poticanja patentiranja

Iako Hrvatska ima odličnu tradiciju u farmaceutskoj industriji, ponajprije zahvaljujući Plivi i Belupu, nema jasnu državnu strategiju razvoja biotehnologije koju je u pisanom dokumentu osmislio stručni tim

Piše: Danica Ramljak,
osnivačica savjetodavne tvrtke Medora Global Consultants

Nakon gotovo dvadeset godina izbivanja iz znanstvene zajednice u Hrvatskoj i dugogodišnjega znastvenog rada u Sjedinjenim Državama na području biomedicine na vodećim i prestižnim znanstvenim ustanovama u posljednjih godinu dana u Hrvatsku dolazim jedanput na mjesec da bih sudjelovala i vodila nekoliko novih projekata. Ako se uspješno razviju i primijene, projekti u kojima sudjelujem mogli bi Hrvatskoj omogućiti da prvi put uhvati korak s razvijenim svijetom na području biotehnologije, zaštite intelektualnog vlasništva i patentiranja te da prvi put počne sustavno primjenjivati prijenos tehnologija (engl. technology transfer) s visokoškolskih znastvenih ustanova u gospodarstvo.

Cilj je toga razvoj malih i srednjih poduzeća koja će otvarati i te kako potrebna nova radna mjesta u sektorima koji će uistinu, a ne samo deklarativno, omogućiti da Hrvatska postane zemlja znanja. Takva Hrvatska bit će atraktivna ne samo mladim hrvatskim stručnjacima, koji će ostajati u njoj, nego i kao zemlja u koju će rado doći i inozemni ulagači s projektima koji otvaraju nova radna mjesta u sektorima koji bi Hrvatsku stavili na svjetski zemljovid u tom području.
Razvijajući te koncepte i projekte, u kojima je Hrvatska na početku, cilj mi je da, nakon što sam ostvarila svoj američki san u karijeri i projektima koje trenutačno vodim u SAD-u, pomognem Hrvatskoj iskustvom i znanjem koje sam stekla, što mi je poseban izazov i jako me veseli. Projekti u koje sam se upustila u Hrvatskoj vrlo su složeni, nisu lako ostvarivi, nose velik rizik, ali i zbog toga su i veći izazov, za koji sam se prethodno posebno i vrlo aktivno pripremala.

O potrebi razvoja državne strategije u Hrvatskoj radi poticanja razvoja sektora i tehnologije utemeljene na znanju nedavno je vrlo lijepo u Lideru pisala Gordana Kovačević, predsjednica Ericssona Nikole Tesle, koja veoma uspješno vodi impresivni tim hrvatskih stručnjaka koji su tu tvrtku odlično pozicionirali i omogućili joj globalnu prepoznatljivost. Znam da gospođa Kovačević i ja nismo u Hrvatskoj osamljene u svojem razmišljanju, i to me veseli. Vjerujem da ću uz pomoć velikog broja kompetentnih ljudi i ustanova u Hrvatskoj, koje ciljano povezujem u odličan tim u posljednjih godinu dana, kolega i prijatelja s vodećih svjetskih sveučilišta i instituta te mreže ulagača s kojima sam u kontaktu pravilno usmjeriti i ostvariti većinu projekata u kojima sudjelujem u Hrvatskoj.

Prvi projekt zbog kojega u Hrvatsku posljednjih godinu dolazim jedanput na mjesec gradnja je velikog bioznanstvenoga tehnološkog parka u Varaždinu. Savjetodavna tvrtka Medora Global Consultants (MGC), koju sam osnovala u Virginiji prije više od tri godine i koju vodim u SAD-u, uspješno pruža usluge pisanja znanstvenih projekata koji povezuju akademske znanstvene zajednice na sveučilištima s malim biotehnološkim tvtkama radi prijenosa tehnologija u gospodarstvo. MGC-ovi stručnjaci rade na projektima razvoja novih terapija, posebno u području onkologije, sudjeluju u razvoju suradnje između malih biotehnoloških tvrtki i farmaceutske industrije te procjenjuju vrijednosti pojedinih tehnologija za ulagače.

Prije godinu dana potpisali smo ugovor s tvrtkom Biotehnološki park Varaždin sa sjedištem u Zagrebu vezan uz planiranu gradnju prvog i jednog od najvećih bioznanstevih tehnoloških parkova u ovom dijelu Europe. Tvrtku Biotehnološki park Varaždin osnovao je privatni ulagač, tvrtka Media Investments sa sjedištem u Luganu u Švicarskoj, koja je uz pomoć javno-privatnog partnerstva s Gradom Varaždinom potpisala ugovor o gradnji tehnološkog parka u zoni Brezje, južno od grada. Planira se da se osim srednjih i većih biotehnoloških i farmaceutskih tvrtki, koje ćemo posebno ciljati u skorom marketingu projekta, te tvrtki iz IT industrije i drugih srodnih industrija, u Varaždinu sagradi i inkubator za biotehnološke i IT tvrtke s jedinstvenim sadržajima potrebnim znanstvenoj zajednici i gospodarstvu ne samo u Hrvatskoj već i u ovom dijelu Europe.

Taj inkubator omogućavat će nešto što je u u ovom trenutku gotovo nepoznata kategorija u hrvatskoj praksi - prijenos tehnologije s hrvatskih veleučilišta i sveučilišta u gospodarstvo, posebice iz sektora biomedicine i IT-a. U razvoju koncepta tog velikog projekta planirala sam da se prijenos znanja u taj park počne ponajprije sa Sveučilišta u Zagrebu i Veleučilišta u Varaždinu. Da bih to postigla, već dulje razgovaram s dekanima i profesorima pojedinih fakulteta u tim institucijama, s predstavnicima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ), a nedavno sam u Rektoratu razgovarala i s članovima novog tima koji otprije nekoliko mjeseci vodi Sveučilište u Zagrebu. Svi su pokazali zanimanje za prihvaćanje tog koncepta. Nedavno sam pokrenula i edukativno informiranje hrvatskih institucija i stručnjaka o zaštiti intelektualnog vlasništva, patentiranju te prijenosu tehnologije iz znanstvenih institucija u privredu.

Hrvatskoj je prijenos znanja u gospodarstvo, otvaranje malih i srednjih poduzeća utemeljenih na znanju i te kako potrebno, ali dosad smo o tome samo slušali, i to samo deklarativno. Strateški dobro definiran bioznanstveni tehnološki park u Varaždinu prvi put omogućava da se taj koncept počne sustavo i koordinirano primjenjivati na jednome mjestu. Zbog projekta u Varaždinu već nekoliko mjeseci procjenjujem situaciju u Hrvatskoj u vezi sa svim sektorima potrebnima za uspješan razvoj takvog projekta. Tijekom toga naučila sam da Hrvatska, iako ima odličnu tradiciju u farmaceutskoj industriji ponajprije zahvaljujući Plivi i Belupu, trenutačno nema jasnu državnu strategiju razvoja biotehnologije (engl. biotechnology policy) koju je osmislio stručni tim u pisanom dokumentu. Osim časnog izuzetka, samo jedne biotehnološke tvrtke u Zagrebu - Genere, koju vode dr. Slobodan Vukičević i dr. Ivan Drpić, Hrvatska trenutačno nema biotehnološke tvrtke koja funkcionira prema uzoru na Europu i SAD.

Ne postoji jasno definirana državna strategija za poticanje patentiranja na sveučilištima i institutima, a broj patenata na gotovo svim, pa tako i na vodećim i elitnim hrvatskim znanstvenim institucijama poput, primjerice Instituta 'Ruđer Bošković', vrlo je malen. 'Ruđer Bošković' nedavno je od MZOŠ-a dobio posebna sredstva kojima se uz pomoć kredita Svjetske banke posebno potaknulo patentiranje i komercijalizacija tih patenata na Institutu. Vjerujem da ćemo u skoroj budućnosti vidjeti dobar rezultat tog važnog ulaganja. Hrvatska sveučilišta nemaju dobro osmišljene i svugdje zastupljene centre za prijenos tehnologije, hrvatski se znanstvenici premalo natječu za fondove i sredstva u EU i SAD-u, Hrvatska nema sudaca posebno školovanih za prosudbu slučajeva s područja intelektualnog vlasništva...

Trebamo poboljšati obrazovni proces, tako da svaki diplomirani pravnik bude bolje nego do sada educiran za razumijevanje intelektualnog vlasništva i patentiranja. Da bi Hrvatska uhvatila korak s razvijenim svijetom i posebice s EU i SAD-om, koji posebnu pozornost polažu upravo razvoju gospodarstva utemeljenom na znanju, to se mora hitno promijeniti. MZOS i ministar Primorac prepoznaju sve te probleme i u nekim su sektorima pokrenuli aktivnosti u pravom smjeru, ali očekuje ih još velik posao. Potrebno je povećati drzavna ulaganja u znanost, razviti strategiju za sektore budućnosti i omogućiti bolje povezivanje znanstvene zajednice i gospodarstva, valja uvesti poticaje i početi posebno nagrađivati znanstvenike koji zaštićuju svoje intelektualno vlasništvo i omogućiti im brzu komercijalizaciju patenata te otvaranje malih poduzeća. Hrvatskoj je potrebna strategija u obrazovanju koja će omogućiti školovanje dovoljnog broja gospodarskih stručnjaka u sektorima utemeljenim na znanju i područjima potrebnima za razvoj visokih tehnologija. Dakle, još je mnogo posla...

Prepoznajući potrebe znanstvene i gospodarstvene zajednice, uočila sam da je Hrvatskoj potrebna pomoć, a tvrtka koju vodim u Americi pruža usluge u nekim od tih područja. U sklopu ovih planova hrvatska podružnica Medore organizirat će u Splitu u rujnu 2007. strateški skup stručnjaka iz SAD-a i Hrvatske radi poboljšanja suradnje i poticanja ulaganja u području biotehnologije, farmaceutske i IT industrije. Taj će skup biti logičan nastavak drugoga projekta u kojem SAD i Hrvatska surađuju na području onkologije. Nedvojbeno imam dobre razloge za čest dolazak u Hrvatsku, a posebno me veseli da sam dio tima koji ce, nadam se, ostvariti znatne pomake u nekoliko važnih sektora u Hrvatskoj. Posao je velik, ali kao i u sportu, važan je uhodan i spreman tim - onda je sve moguće.