Hrvatske se tvrtke već godinama glupo odriču profitabilnih poslova u Rusiji

Iako ga nema na rang-listama najuspješnijih i najbogatijih Hrvata koje sastavljaju neki naši tjednici, Jozo Dragan je već nekoliko godina uvjerljivo najuspješniji poslovni čovjek iz Hrvatske koji radi u Rusiji i na prostoru bivšeg SSSR-a. Vrlo se rijetko pojavljuje u hrvatskim medijima i malo govori o svojim uspjesima. Osim što rukovodi poslovima kompanije Riko u Rusiji, Dragan je i predsjednik Riko grupe.

Razgovarao: Branko Vlahović

Rođen je u Trogiru 1954. kao jedno od petero djece u težačkoj obitelji. Nakon zanata, Srednje tehničke škole u Zagrebu i Više tehničke škole u Karlovcvu mladi inženjer zapošljava se u Tvornici plinskih turbina u Karlovcu. Prolazi specijalizaciju u britanskom Rolls-Royceu i u Italiji i diplomira na Strojarskom fakultetu. Bio je tehnički direktor i predsjednik Poslovodnog odbora tvornice i potpredsednik SOUR-a Jugoturbine. U Moskvu je stigao 1990. Tih je godina došlo do raspada tog SOUR-a. U razdoblju privatizacije bio je suvlasnik kompanije Hanova, međutim, 1995. se rastao od partnera i odlučio osnovati svoju tvrtku. Poslovni odnosi zbližili su ga sa slovenskom tvrtkom Riko, koja je već radila u Rusiji. Dolaskom u tu tvrtku Dragan je s partnerom Janezom Škrabecom brzo širio poslove. Danas Riko grupa ima svoje kompanije u Sloveniji, SAS u Zadru, jednu tvrku u Švicarskoj i jednu u Rusiji.

Iako danas ima i kuću u Zagrebu, osjeća se Karlovčaninom jer ga za taj grad veže velik dio života. Isto tako, kad zrakoplovom sleti u Moskvu, osjeća se kao da je stigao u svoj grad. Radni dan toga 53-godišnjega magistra strojarstva planiran je u minutu. Upravo zbog vrhunske poslovnosti ruski ga partneri cijene bez obzira na kojoj su funkciji, od ministara do direktora moćnih kompanija u toj velikoj zemlji. Zahvaljujući višegodišnjem poznanstvu, Jozo Dragan je u svom uredu u centru Moskve, nedaleko od zgrade ruskoga Ministarstva vanjskih poslova, pronašao vremena za razgovor s Liderovim novinarom. Riko grupa trenutačno ima potpisanih ugovora vrijdnih 826 milijuna eura. Usporedbe radi, Hrvatska je lani u Rusiju izvezla robe vrijedne 93,5 milijuna eura…

- Trudimo se da doista visokoprofesionalno ispunjavamo sve obveze iz ugovora, stoga nam ljudi vjeruju pa lakše dobivamo poslove. Veliko iskustvo i ugled koji sam stekao u Rusiji mnogo mi pomažu u poslu, ali htio bih istaknuti da je osnovna formula uspjeha Riko grupe sloga i veliko povjerenje između mene i mojega partnera i prijatelja Janeza Škrabeca. On uživa velik ugled u Sloveniji, što nam također mnogo pomaže u poslu. Sada smo već u takvoj situaciji da neke poslove moramo prepuštati drugima jer, objektivno, fizički ne uspijevamo ispuniti sve ugovore koje bismo mogli potpisati.

• Čime se Riko grupa bavi u Rusiji i na prostoru bivšeg SSSR-a?
- Glavni nam je biznis usredotočen na tri područja: građevinarstvo, prodaju opreme iz SAS-ova asortimana i energetiku.

• U najstrožijem središtu Moskve, nedaleko od Boljšoj teatra, Riko grupa je sagradila novi dio elitnog hotela Budimpešta. Formula gradnje mogla bi biti vrlo poučna za naše poslovne ljude. Možete li objasniti kako ste gradili taj hotel?
- Za gradnju novoga dijela hotela Budimpešta kredit su osigurali Slovenci, ali je sva radna snaga bila iz Hrvatske. Dakle, novac je dala Slovenska izvozna družba (SID), a u kreditiranju su sudjelovale Banka Austrija i Slovenska komercijalna banka. Ugovorom o gradnji hotela bilo je predviđeno da se iz Slovenije uvozi gotovo sve osim cementa i željeza. Dakle, u Rusiji se može vrlo mnogo graditi ako se država - u ovom je slučaju to bila Slovenija, a u drugom bi mogla biti Hrvatska - pobrine za kreditiranje proizvođača kvalitetne opreme koja se poslije može ugrađivati u objekte diljem Rusije. Svi će objekti koje će ove i iduće godine graditi Riko grupa biti opremljeni proizvodima 50-ak slovenskih tvrtki: od namještaja, dizala, pa sve do posteljine i stolnjaka.

• Što i gdje sada planirate graditi?
- Potpisali smo ugovor za gradnju hotela u Jaroslavlju, 300-tinjak kilometara od Moskve. U tom objektu od 14.200 četvornih metara bit će hotel sa 128 soba i poslovni centar. Taj je posao vrijedan 40 milijuna eura. Drugi hotel koji ćemo graditi u sportskom je kompleksu Lužniki u Moskvi; riječ je o 55 tisuća četvornih metara. Taj posao, pak, vrijedi 140 milijuna eura. Već smo dobili predujam za projektiranje. Kao i na drugim našim objektima, projekt će izraditi slovenski Biro 71 i Rusi. Projektiranje će biti završeno do rujna.

Treći hotel i poslovni centar gradit ćemo u prelijepom dijelu Moskve, u Krilatskoju. Ljubitelji sporta sigurno se sjećaju da se ondje tijekom Olimpijade održavao određeni broj natjecanja. Taj je posao vrijedan 180 milijuna eura. Hotel će imati 450 soba, a imat će i tri kata podzemne garaže. Objekt će se sagraditi na ukupnoj površini od 60 tisuća četvornih metara. Projekt će izraditi Biro 71. Investitori tog posla su Nomus banka i tvrtka Mobilna tehnika, koja se bavi avionskim čarter-prijevozima. Sva tri objekta grade se uz kreditnu podršku konzorcija slovenskih banaka i SID-a.
Osim ta tri velika objekta u Lipecku ćemo graditi skladište; vrijednost tog posla je 20 milijuna eura. Također ćemo graditi i veliki terminal za Interevropu iz Kopra, već je kupljeno 46 hektara zemlje. Taj je posao vrijedan 40-ak milijuna eura.

• Kažete da ćete neke poslove morati i odbijati jer fizički ne stignete obaviti sve što vam se nudi. Koji posao najvjerojatnije nećete preuzeti?
- Nude nam gradnju i opremanje dječje bolnice u Ekaterinodaru (prije Krasnodaru) na jugu Rusije. Vrijednost tog posla je 95 milijuna eura. Investitor je Ekaterinodarski okrug. Možda ipak pristanemo obaviti završne radove i opremiti tu bolnicu.

• Hoće li i na novim objektima biti radna snaga iz Hrvatske kao što je bila na gradnji hotela Budimpešta?
- Bit će mnogo posla, zbog čega ćemo osim radnika iz Hrvatske angažirati i radnike iz država bivše Jugoslavije. Uvjeren sam da su majstori, inženjeri i projektanti s tih prostora vrlo kvalitetni i mogu odlično obaviti sve poslove u rokovima predviđenim ugovorima.

• Kako vam ide izvoz SAS-ovih proizvoda?
- Zadarski SAS izvozi 80 posto svoje proizvodnje u Rusiju, a 20 na Zapad. Zahvaljujući tome što nas prati HBOR, postigli smo dobre izvozne rezultate SAS-ove opreme i u Bjelorusiju, u njezinu veliku tvornicu automobila MAZ. Osim toga, s tvornicom dizelskih motora Avtodizel iz Jaroslavlja potpisali smo ugovor vrijedan 35 milijuna eura. U svibnju bismo trebali potpisati novi ugovor s tvornicom iz Jaroslavlja vrijedan 60 milijuna eura. Dogovoreno je da u sljedeće tri godine izvozimo SAS-ovu opremu u tvornicu kamiona Kamaz iz Tatarstana. Tamo ćemo svake godine izvoziti 30-ak milijuna eura.

• Šta gradite u energetici?
- Već smo se dogovorili o gradnji trafostanice u gradu Elektrostalju, nedaleko od Moskve. Taj je posao vrijedan 126 milijuna eura. Omogućile su ga slovenske banke i ruski Vnještorgbank. Taj je posao iz ruskoga državnog programa. Bude li sve u redu, naša će tvrtka napraviti seriju takvih trafostanica. Oprema će biti iz Slovenije i dio iz Njemačke. Bilo bi mi jako drago da ugrađujemo i Končareve transformatore.

• Kakve su šanse da izvozite Končareve transformatore?
- Šansa uvijek postoji, moramo se samo potruditi da budemo konkurentni.

• Posljednjih desetak godina stalno se smanjuje broj tvrtki i poslovnih ljudi iz Hrvatske koji rade u Rusiji. Kako vi na to gledate?
- Da, broj poslovnih ljudi iz Hrvatske smanjuje se. Mogu samo reći da mi je žao što se ne povećava. Pogledajte samo koliko je mnogo stranaca u Moskvi, pogotovo onih sa Zapada.

• Hrvatska ima skroman izvoz u Rusiju, stotinjak milijuna eura. Što bi trebalo napraviti da se rapidno poveća? Može li se izvoz iz Hrvatske brzo udvostručiti?
- Hrvatskoj je potrebna veća smjelost da ambicioznije nastupi na tom tržištu. Hrvatska treba imati strateški plan nastupa ne samo u Rusiji nego na cijelom prostoru bivšeg SSSR-a. Čvrsto sam uvjeren kako bi hrvatskim tvrtkama bilo profitabiljnije da rade u Rusiji nego na Zapadu. U Hrvatskoj se mora odgovoriti na pitanje zašto u Rusiji nema naših građevinara kad u nju hrle iz cijelog svijeta. Bilo bi žalosno da iz te zemlje samo uvozimo plin, naftu, metale a da pritom malo izvozimo.

• Osim dobrih želja, statistika potvrđuje da nemamo strategiju nastupa na veliko rusko tržište.
- Na žalost, izvozne strategije za Rusiju doista nemamo. Moramo odgovoriti na pitanje što je naš strateški proizvod. Ako je brod, to ne može biti sadašnji brod, u kojem je previše strane opreme. Osim SAS-strojogradnje iz Zadra mi više nemamo alatne strojeve koje smo prije odlično izvozili. Zbog toga što se neko vrijeme nije vodilo računa o izvozu u Rusiju, naši su veliki izvoznici na to područje, kao što su bili Prvomajska, Dalmastroj, Belišće i Raša, izgubili to tržište, a bez njega nema posla. Mogao bi netko i precizno reći i izračunati koliko je ljudi ostalo bez posla jer smo se odrekli ruskog tržišta. Procjenjujem da je oko sto tisuća ljudi u Hrvatskoj ostalo bez posla zato što je u jednom trenutku 'netko' smatrao da nam Rusija više nije važna. Danas Rusija deset puta više uvozi nego devedesetih godina prošlog stoljeća, a od naših proizvođača opreme ondje je zastupljen samo SAS.

• Šta je prema vama bila pogreška u odnosu prema Rusiji?
- Moramo biti iskreni i reći da je kod nas jedno vrijeme poslije raspada Jugoslavije dio političara bio u zabludi jer je govorio: 'Što će nam Rusija kad mi idemo u Europu?' Napustiti to tržište bila je glupost. Posljednjih godina postojanja Jugoslavija je imala sedam milijardi klirinških dolara robne razmjene sa SSSR-om. Od toga je milijardu i sto milijuna klirinških dolara bio izvoz iz Hrvatske. Prodavali smo im sve, od cipela do namještaja. Odlično je prodavala i moja Jugoturbina.

• Na žalost, naše su mjesto zauzele tvrtke iz Zapadne Europe. Kako vidite ambiciozniji povratak na ta tržišta?
- Hrvatska bi država trebala inzistirati na tome da se uspostavi ravnoteža između uvoza i izvoza jer to radi i Zapad. Svoju šansu moramo iskoristi što prije. Tu ćemo šansu, prema mojoj procjeni, imati još desetak godina, dok su Rusiji još potreban strani kapital i investicije. Hrvatska mora biti brža i efikasnija. Da bi se uspjelo, država mora pomagati svoju proizvodnju kako bi bila konkurentna i kvalitetna, pa će tako lakše izvoziti u Rusiju.

• Vi ste godinama govorili da bi građevinarstvo trebalo biti lokomotiva našeg izvoza u Rusiju. Mislite li tako i danas?
- Uvjeren sam da u Rusiji možemo i trebamo napraviti proboj građevinarstvom. Posebno bih istaknuo da se dobro može zaraditi jedino ako se nudi kreditiranje i kompletno opremanje. U slučajevima u kojima Rusi sve investiraju, a naši su im građevinari potrebni samo kao radna snaga, zarada je vrlo mala. Rusi danas sami rade zemljane radove. Osim toga, naučili su dobro raditi i betonske radove, tzv. monolit.

• Danas Rusi znaju procijeniti kvalitetu i ne može im se nuditi bilo što...
- Rusi i inače brzo uče, a u toliko velikoj ponudi postali su probirljivi. Zbog toga naš građevni materijal, kao i oprema, da bi bili konkurentni, moraju biti kvalitetniji nego do sada. Primjera radi, nudimo li stolariju iz Hrvatske, ona mora biti neusporedivo kvalitetnija jer je sada i Rusi dobro izrađuju; odličan im je i parket. Bez ikakve ljutnje moramo priznati da je stolarija koju nude Slovenci bolja od one iz Hrvatske. Točno je da mi nudimo jeftiniju, ali ruski kupac sada inzistira na kvaliteti.

• Šta rade Slovenci?
- Oni su se orijentirali na prodaju lijekova, telekomunikacija, boja i lakova te građevinske opreme. Nemaju ambicija slati radnu snagu u Rusiju jer im se to ne isplati. Ali zato mi iz Hrvatske sigurno možemo slati građevinare jer mnogi ljudi u zemlji nemaju posla. Spreman sam dokazati da Hrvatska može biti konkurentna s cijenom svoje radne snage. Dakako, ne mislim da trebamo slati nekvalificiranu radnu snagu. Za te poslove i u Rusiji ima mnogo građevinskih radnika. Iz Hrvatske u Rusiju možemo dovoditi ljude koji rade fine obrtničke poslove, dakle, one koji znaju kvalitetno obaviti završne radove, montirati opremu… Vjerujte, na tome se može dobro zaraditi. Rusija nam je još velika šansa da zaposlimo one koji bi željeli raditi ali, na žalost, nemaju posla.

• Dugo radite u Rusiji. Imaju li ovdašnji ljudi predrasuda prema Hrvatskoj? Nije tajna da se neki ruski biznismeni žale da kod nas nisu u ravnopravnu položaju s ostalima...
- Ja doista nikad nisam osjetio da je itko rezerviran prema nama ili da ima negativan stav. Dapače, Rusi su neopterećeni, a za mnoge smo mi i dalje Jugoslaveni, bez obzira na to iz koje republike dolazili. Kad je riječ o ovdašnjim rukovoditeljima, oni sa simpatijama gledaju na Hrvatsku. Moćni gradonačelnik Moskve Jurij Lužkov sa zadovoljstvom se prisjeća svojeg sudjelovanja na radnim akcijama u našoj zemlji. U Rusiji je mnogo prijatelja Hrvatske, ali mi se moramo zapitati zašto ne znamo iskoristiti šansu.