HRVATSKE ŠUME: Teret recesije želimo podijeliti ravnomjerno s drvnom industrijom

Hrvatske šume kreću u još jedan pokušaj restrukturiranja, koji bi trebao ići na osjetno smanjenje broja zaposlenih, pod pritiscima drvne industrije sindikata, poslodavaca te s teretom koalicijskog sporazuma HDZ-a i HSS-a

Piše: Matilda Bačelić
[email protected]
Foto: Željko Jelenski

Upravljati bogatstvom procijenjenim na 50 milijardi eura u Hrvatskoj zvuči prilično ozbiljno. Darko Vuletić, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma i šef zagrebačkog HSS-a, raspodjelom državnih fotelja između koalicijskih partnera dobio je prije nepunih godinu dana upravo taj zadatak, a ambicija mu je ostati upamćen kao osoba koja će pokrenuti restrukturiranje toga državnog poduzeća s godišnjim prihodom od oko 2,5 milijardi kuna. Za početak je obnovio i opremio svoj ured, koji sada simbolizira HSS-ovu utvrdu, iako je politički odnos snaga u peteročlanoj Upravi Hrvatskih šuma još uvijek 3:2 u korist HDZ-a.

U svakom slučaju, Vuletić ima ambiciozne planove, a dogodilo se da ih provodi u vrlo 'zanimljivim' vremenima. S jedne strane pritisak drvne industrije, s druge sindikata, s treće Hrvatske udruge poslodavaca koja upravo traži 25-postotno smanjenje naknade na ime koje Hrvatske šume d.o.o. na godinu uprihoduju 380 milijuna kuna, a sve to u vrijeme recesije.
- Prvi nam je cilj održati tvrtku stabilnom i na osnovi toga provesti restrukturiranje koje treba dovesti do efikasnijeg poslovanja. Teret recesije želimo ravnomjerno podijeliti s drvnom industrijom - kaže Vuletić, koji se oštro protivi smanjenju naknade za općekorisne funkcije šuma (OKFŠ), na temelju čega bi Hrvatske šume izgubile oko sto milijuna kuna na godinu, a kao argument navodi činjenicu da ta sredstva imaju strogo određenu namjenu - obnovu šuma, prevenciju od požara, razminiranje i to posebno na području krša.
- Od 2,6 milijuna hektara šuma u državnom vlasništvu, 43 posto zauzimaju šume na kršu, koje imaju veliku vrijednost općekorisnih funkcija, a gotovo beznačajnu upotrebljivost drvne mase. Zbog toga njihovo očuvanje nije moguće osigurati prihodima od gospodarenja - kaže Vuletić. Da smanjenje naknade za OKFŠ nije dobra ideja slaže se i većina predstavnika drvne industrije u strahu da će se trošak prebaciti na njihova leđa. Hrvatske šume i tvrtke iz drvne industrije povezuje zakon spojenih posuda. Ako najveći kupci trupaca Tvin, Spačva, Spin Valis, Finvest itd., počnu 'kašljati', Hrvatske će se šume naći u problemima jer neće imati kome prodati sirovinu, jednako kao što bi se prerađivači našli u problemima u obrnutom slučaju.

Veliki problemi za drvnu industriju

Trenutačno je situacija takva da je u problemima drvna industrija. Spačva otpušta oko 300 ljudi, a čitava je industrija u zadnjih mjesec dana smanjila broj radnih mjesta za čak tisuću.
- Zalihe rastu, a narudžbe stranih kupaca smanjile su se 30 posto - kaže Zdravko Jelčić, predsjednik Uprave Spin Valisa i Udruženja drvne industrije pri HGK-u.

Hrvatske šume kao podjelu tereta nude smanjenje cijene prijevoza drvnih sortimenata, što je i logično s obzirom na smanjenje cijena goriva, produljenje roka plaćanja s 60 na 90 dana te moguće uvođenje rabata. S druge strane, prerađivači pri HGK-u kao prvu mjeru traže uvođenje rabata od 15 posto za finalne proizvode, smatrajući to potpuno komercijalnom kategorijom s obzirom na to da je riječ o velikim kupcima. Sljedeći sastanak u resornom Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva trebao bi se održati za tjedan dana, ali kako se može čuti, ministar Petar Čobanković, ujedno i predsjednik Skupštine Hrvatskih šuma, trenutačno je skloniji taktiziranju nego nekom odrješitom rješenju. Što se tiče roka plaćanja, industrija je tražila njegovo produljenje na 120 dana, ali to bi, kaže Vuletić, bio prevelik udar na likvidnost Hrvatskih šuma.

Recesija je već zakucala i na njihova vrata. Iako je riječ o tvrtki koja ostvaruje pristojnu dobit koja je unazad nekoliko godina kontinuirano rasla te ima nisku kratkoročnu i dugoročnu zaduženost, strah od nelikvidnosti zavukao se i u njene redove.
- Zadnjih mjeseci dospjeli dug porastao nam je za 35 milijuna kuna zbog neplaćanja, a ako se neplaćanja zaredaju, mogli bismo se naći u ozbiljnim problemima. Zasad smo reducirali plan investicija tako da ćemo investirati samo u proizvodnu opremu - kaže Vuletić.

Hrvatske šume se ne financiraju iz proračuna i ne koriste nikakva državna sredstva ni poticaje, dodaje Vuletić. Prema planu ova godina bi trebala završiti s ukupnim prihodom od 2,69 milijardi kuna i dobiti od 67 milijuna kuna.
Indikativno je da su rezultati poslovanja za ovu godinu bolji za prodanu količinu, ali financijski u stvari lošiji nego lani. Iz toga se može zaključiti da je kvaliteta sirovine lošija, s obzirom na to da je količinski posječeno više, a zarađeno manje. Najbolnija točka u poslovanju Hrvatskih šuma je ogroman udjel plaća gotovo deset tisuća zaposlenika u ukupnih rashodima, koji se penje do čak 50 posto. Plaće, osim toga, prema Kolektivnom ugovoru koji je sklopljen prije dvije godine, rastu svake godine sukladno ostvarenim rezultatima i rastu BDP-a. Prošle su godine rasle sedam posto, a Upravi ovih dana predstoje pregovori sa sindikatima koji su, doduše, kaže predsjednica Sindikata šumarstva Gordana Colnar, oprezni s obzirom na recesiju, ali ne pristaju na zahtjev premijera Sanadera za zamrzavanje plaća, tim više što Hrvatske šume ne koriste proračunska sredstva. Plaće u Šumama su inače 13 posto veće od prosjeka industrije, ali šumari u tome ne vide problem s obzirom na teške uvjete rada. Sindikat je potpuno na strani Uprave kad je riječ o odbijanju smanjena OKFŠ naknade i produljenja roka plaćanja drvnoj industriji.

Reprezentacija ubija lovni turizam

Druga bolna točka je lovni turizam, u kojem Hrvatske šume ostvaruju veliki gubitak. Prema procjeni, on se kreće oko 12 milijuna kuna na godinu, a glavni je razlog tzv. državna, a neki će reći i privatna reprezentacija s obzirom na to da se lov, koji po osobi u prosjeku stoji dvije tisuće kuna, koristi u različite svrhe.

Izvoz u prihodima Hrvatskih šuma predstavlja vrlo mali dio, oko pet posto poslovnih prihoda, i uglavnom se odnosi na izvoz celuloze i sortimenata koje ne mogu prodati domaćim prerađivačima. Smatra se da bi Hrvatske šume znatne uštede mogle ostvariti kroz izdvajanje djelatnosti koje nisu osnovna poput izvlačenja drva iz šume, transporta itd. i korištenje usluga na tržištu. Pretpostavlja se da bi projekt restrukturiranja mogao ići u tom pravcu, iako postoji otpor sindikata koji sumnja da bi privatnici imali interesa sudjelovati u pojedinim poslovima koje sada državna tvrtka radi za opće dobro u gospodarenju šumama.

Segment na koji Hrvatske šume, u smislu ostvarivanja novih prihoda, dosad nisu obraćale mnogo pažnje, iako je u 2006. osnovana tvrtka kći Šumska biomasa, jest iskorištavanje šumskog otpada u proizvodnji energije. Na domaćem tržištu, doduše, dosad nije ni bilo potražnje, ali nije se ni pokušavalo biomasu izvoziti na europsko tržište, na kojem potražnja postoji. Ugovor s HEP-om o suradnji u području obnovljivih izvora energije potpisan je prošle godine, ali zasad se relativno malo toga napravilo na iskorištavanja šumske biomase za proizvodnju energije. Hrvatske šume se sada žele uključiti u taj posao na način da uđu s određenim postotkom u cijenu megavata proizvedene električne energije.

Ako padne potražnja, i cijena će ići dolje

- Čekamo da se potpišu višegodišnji ugovori - kaže Vuletić, dodajući da biomasa ima potencijala, ali da je trenutačno riječ o relativno malim količinama od oko 650 kubika drvne mase. S obzirom na to da biomasa sada propada u cijelosti, a da je ukupna količina rezervi drvne mase koja se potencijalno može iskoristiti u tu svrhu 2,5 milijuna kubika, energetika bi mogla postati važan izvor prihoda za Hrvatske šume.

U prošloj su godini Hrvatske šume u razminiranje uložile 100 milijuna kuna, a u gospodarenje šumama na kršu oko 200 milijuna. Vuletić ističe i da se od sredstava za općekorisne funkcije šuma 20 posto izdvaja za Savjetodavnu službu koja brine o privatnim šumama, koje u Hrvatskoj trenutačno čine 20 posto svih šumskih površina. Šteta od požara u prošloj je godini bila 826 milijuna kuna, a ove je godine taj iznos nešto veći od 200 milijuna kuna.

Iako partneri, jer to i moraju biti, Hrvatske šume i drvna industrija vječno lome koplja oko istih stvari. Prerađivači se, osim na rokove plaćanja, žale na cijene sirovine i činjenicu da moraju, da bi došli do željenog hrasta, kupovati bukvu i jasen, koje ne mogu prodati na tržištu. S druge strane, argument Hrvatskih šuma je da cijene utvrđuje povjerenstvo u koje su uključeni i predstavnici Ministarstva i industrije i da su one niže od tržišnih (iako je to teško utvrditi s obzirom na nepostojanje jedinstvenih standarda na domaćem i europskom tržištu) te da se oni brinu za održivi razvoj šuma, zbog čega ne mogu povećavati sječu, posebno ne jednog sortimenta na štetu drugog.

Zadnje povećanje cijene drvne sirovine od šest posto u prosjeku je bilo u rujnu ove godine, a Jelčić kaže da su sada, s obzirom na ekonomsku krizu, sazreli uvjeti za smanjenje cijena. Uostalom, ako padne potražnja za trupcima iz pilana, cijene će po zakonu ponude i potražnje ići dolje.

Najveći problemi na lokalnoj razini

Šume u Hrvatskoj pokrivaju čak 47 posto kopnene površine, a 95 posto su prirodne, čime se nalazimo daleko ispred europskih zemalja, koje su svoje šume pretvorile mahom u plantaže. S obzirom na jake snage Hrvatskih šuma u stručnom smislu, u vezi s njihovim održavanjem i razvojem ne bismo se trebali brinuti. Šumama se gospodari prema petogodišnjim planovima. U onom koji je na snazi do 2015. za sječu je predviđeno 73 posto očekivanog prirasta, a drvna zaliha kojom gospodare Hrvatske šume sa sadašnjih 302,4 milijuna metara prostornih trebala bi se povećati na 324 milijuna. Problem u upravljanju šumama najviše dolazi do izražaja na lokalnoj razini, gdje najčešće politika i druge veze vode glavnu riječ oko raspodjele sirovine.

Postavlja se pitanje zašto bi to restrukturiranje uspjelo ako nekoliko dosadašnjih nije? Prije šest godina jednu su studiju napravili Irci, a potom Austrijanci, no obje su se, nakon što se za njih izdvojio pristojan iznos, zagubile u bespućima političkih ladica. Razlog leži u nedostatku političke volje da se suoči s nalazom da je potrebno otpustiti nekoliko tisuća ljudi. Vuletić se slaže da će restrukturiranje izazvati 'svojevrsni stres', ali kao garanciju provođenja potrebnih reformi ističe koalicijski sporazum koji ih na to obvezuje.