Hrvatski razvojni cilj: svake godine rasti pet posto više od razvijenih

Za otplatu kredita trebamo godišnji rast BDP-a od 2,7 posto, a za dostizanje razvijenosti otprije 20-ak godina još 2,5 posto veći od Zapadne Europe.

Treba hitno osigurati niske kamate gospodarstvu i poticati potražnju, a ciljevi dugoročne strategije trebaju biti rast, zaposlenost, kulturni, socijalni i ukupan društveni razvoj na temelju znanja, nacionalne štednje, rada i nove investicijske politike.

piše dr. sc. Tihomir Domazet
Hrvatski institut za financije i računovodstvo
[email protected]

Bruto domaći proizvod lani je potonuo 1,4 posto, što znači da je u posljednje dvije godine ukupni pad 7,1 posto. Netko bi mogao ustvrditi da je to ekonomska razina 2006. i upitati znači li to da se vraćamo onamo gdje smo nekad bili. Naprotiv, Slovenija, Češka, Slovačka, Poljska, Mađarska i slične zemlje s kojima se često uspoređujemo lani su, iako skromno, ekonomski rasle. Znači li to da Hrvatska ne zna riješiti svoju ekonomsku krizu?Za aktualne događaje u Hrvatskoj, osobito prosvjede u Zagrebu, većina političkih analitičara kaže da su posljedica dugogodišnjih negativnih trendova, ali i da pokazuju kako nije realno uskoro očekivati parlamentarne izbore. Uostalom, to bi bili redoviti izbori, a ne prijevremeni. Međutim, bolne ekonomske reforme ne provode se u izbornoj godini i u njoj se ne mijenja ekonomska politika. To znači da se ne može očekivati gospodarski oporavak prije uspostave novih političkih odnosa. Međutim, to je najopasnija kombinacija produljenja krize: neotvaranje novih radnih mjesta, izostanak potrebnoga gospodarskog rasta, rast nelikvidnosti, što može još više utjecati na političke procese. Znači li to nesigurnost?

Točka s koje nema povratka Takva gospodarska i društvena slika može se ocijeniti poznatom engleskom sintagmom - ‘the point of no return’ (točka s koje nema povratka) - koja je poslužila za mnoge pjesme, filmove, opere, mjuzikle, vojne analize... To je točka u kojoj avion prijeđe pola puta i nema više dovoljno goriva za povratak, nego mora vještim upravljanjem stići do odredišta. U prenesenom smislu ne smije se odustati od razvoja demokracije, gospodarskog razvoja i rasta, zapošljavanja svih, osobito mladih, kulturnog napretka i socijalnog blagostanja, članstva u EU i drugih ciljeva koje je Hrvatska artikulirala.O tome da treba napuštati stare i neučinkovite klišeje primjer je EU, premda sve više nalikuje na dogovaranje u bivšoj državi. Naime, prošli je tjedan objavljeno da je dug članica eurozone za 2010. godinu 84,1 posto, a deficit državnog proračuna 6,3 posto BDP-a. Dug prema tzv. kriterijima iz Maastricha limitiran je na 60 posto BDP-a, a deficit na tri posto. Francuska je lani imala proračunski deficit od 7,7 posto, a Italija dug od 118,9 posto BDP-a. Svaka je članica pronalazila rješenja za izlazak iz krize. Još važnije, EU ubrzano pada u dužničku krizu, zato nas posebno zanima kako će je rješavati.

Nova paradigma razvoja Njemačka je najrazvijenija i najuspješnija članica EU. Gotovo je jedina zemlja EU koja je 2010. ekonomski rasla i smanjila nezaposlenost. Međutim, gotovo nijedna važna odluka se ne donosi bez znanosti. Jedna od najpoznatijih znanstvenih ustanova jest Institut IFO čiji ravnatelj vodi EEAG (European Economic Advisory Group). U zadnjem Economistu on objašnjava da njemačke banke više neće davati zajmove inozemstvu jer je nacionalna štednja potrebna za brži rast poslije krize.Autor ovog teksta razradio je novu paradigmu razvoja i ekonomske politike u kojoj je središte upravo - nacionalna štednja. Da je prihvaćen taj pristup, današnje glavne teme ne bi bile pad BDP-a, rast nezaposlenosti i insolventnosti, prosvjedi i mnoga druga obilježja ekonomske i društvene krize.
Što sad učiniti? Ocjenjuje se da treba usporedno voditi dvije aktivnosti: prvo, hitno provoditi antirececijske mjere, i drugo, utemeljiti novu paradigmu razvoja i ekonomske politike. Među prvim, najhitnijim mjerama jest osigurati gospodarstvu financije s niskim kamatama radi zaustavljanja daljnjega gospodarskog pada i pada zaposlenosti; mora se, također žurno, potaknuti potražnja, čemu se mora prilagoditi i fiskalna politika. Naravno, posebna uloga pripada Vladi i HNB-u.

U dugoročne mjere ubraja se donošenje strategije razvoja nazvane ‘Hrvatska 2020. - 2025.’. Ekonomska politika mora se stubokom promijeniti, tako da fiskalna i monetarna politika budu u funkciji novih ciljeva kao što su rast, zaposlenost, kulturni, socijalni i ukupan društveni razvoj. Model sadrži znanje, nacionalnu štednju, rad, novu investicijsku politiku. Nova paradigma ekonomske politike podrazumijeva da se za otplatu inozajmova mora osigurati prosječan godišnji rast BDP-a od 2,7 posto, a za dostizanje razine razvijenosti otprije 20-ak godina stopa rasta do 2025. treba biti 2,5 postotna boda brža od stope rasta Zapadne Europe. Dakle, ako je stopa rasta u EU za 2011. godinu 1,5 posto, stopa rasta hrvatskog BDP-a trebala bi biti 6,7 posto. Sve navedeno ujedno je rješenje za krizu, međutim znanje ima središnje mjesto u (n)ovoj ekonomskoj paradigmi.