Hrvatski život na velikoj nozi

Što bi se dogodilo kada bi svi ljudi na svijetu imali životni stil i ukupnu potrošnju kao stanovnici Sjedinjenih Američkih Država? U tom slučaju trebali bi desetak naših planeta, kaže dr.Mathis Wackernagel, izvršni direktor ekološke organizacije Global Footprint Network, čije je sjedište upravo u SAD-u, u kalifornijskom Oaklandu

Organizacija ima 75 partnerskih organizacija od velikih ekoloških, kao što je WWF, do brojnih sveučilišnih i drugih znanstvenih institucija širom svijeta.Wackernagel već niz godina živi u konzumerističkoj Sjevenoj Americi. Iz rodne Švicarske otišao je poslije studija strojarstva na poslijediplomski studij na Sveučilište Britanske Kolumbije u kanadskom Vancouveru. Tamo je doktorirao kod profesora Williama Reesa, stručnjaka za ekološko gospodarstvo, koji je 1992. skovao pojam »ekološki otisak stopala« (ecological footprint). Rees i njegov tadašnji doktorand Wackernagel napisali su sredinom prošlog desetljeća knjigu Our Ecological Footrprint (»Naš ekološki otisak stopala«), čije je prvo izdanje na engleskom bilo 1996., a dosad je prevedena na desetak jezika: kineski, španjolski,francuski, japanski, njemački, talijanski, mađarski, latvijski…. Wackernagel se ovog proljeća pojavio i kao glavni junak dokumentarnog filma »Ekološki otisak stopala – Računovodstvo male planete«, čija je njemačka verzija nedavno prezentirana u Beču. Wackernagel nam tu na jednostavan način objašnjava kako zapravo svi mi, stanovnici Zemlje, živimo u prosjeku na (pre)velikoj nozi – naravno, netko na većoj, netko na manjoj.

Od 9. listopada do Nove godine trošimo glavnicu

Ekološki otisak stopala rezultat je dobijen analizom o tome kolika je ljudska potražnja za prirodnim resursima te usporedbom naše potrošnje prirodnih resursa sa sposobnošću našeg planeta da ih regenerira. Na Zemlji možemo bez problema živjeti od »kamata« koje nam daje Zemlja, koja posjeduje čudesnu sposobnost da stalno stvara mnoge sirovine koje su nam potrebne, kao i da veliki dio našeg otpada preradi u korisne tvari. Međutim, ako potrošimo sve "kamate" koje nam daje Zemlja i nagrizamo njenu glavnicu, nakon nekog ćemo se vremena suočiti  s istim problom s kavim smo suočeni i »kod osobnoga bankovnog računa«, kaže Wackernagel.Lako je izmjeriti ono što nam je na raspolaganju, kaže Wackernagel. Ukupna površina biološki produktivne površine tla na Zemlji i produktivnih dijelova mora je 11,5 milijardi hektara.

Tolika je ukupna površina planeta koja omogućava značajni rast biomase. Prema tome, na svakog čovjeka na Zemlji (ukupno nas je 6,4 milijarde) danas dolazi oko 1,8 ha bioproduktivne površine. Pritom, jasno je da čovjek ne smije imati monopol. Ako svim drugim bićima na planeti ostavimo nepunu polovicu raspoloživih površina, ostaje nam oko jedan hektar bioproduktivne površine Zemlje po čovjeku. Svatko od nas, dakle, danas na raspolaganju ima u prosjeku oko 10.000 m² biološki produktivne površine zemaljske kugle.Nekadašnji ljudi, većinom poljoprivrednici, direktno su znali da ovise o produktivnom tlu, poljima, šumi i drugim prirodnim resursima. Posljednjih stoljeća ta je svijest isparila. Hranu nabavljamo u supermarketima, ne znamo i ne zanima nas odakle dospijeva električna energija u utičnice na našim zidovima i benzin koji na crpkama ulijevamo u rezervoare osobnih vozila, a na etiketama odjeće i obuće navikli smo vidjeti da se proizvodi u manje razvijenim zemljama svijeta.

Da bi se sve to moglo nastaviti potreban je prostor, površina na kojoj žive i hrane se krave i ovce, gdje raste pamuk, gdje se kopa željezna ruda, ugljen, šljunak, kaže Wackeranegel. Osim toga, nužna je i površina na kojoj će se razgraditi sve otpadne tvari i plinovi naše potrošnje, tlo na kojem će se neutralizirati njihovo štetno djelovanje. Međutim, već dva desetljeća ne živimo od bioloških kamata, već nagrizamo svoj osnovni kapital. Prema globalnim proračunima ekološkog otiska stopala, prošle smo godine već 9. listopada "ušli u negativu". Dotad smo, dakle, trošili biološku kamatu, a u posljednja tri mjeseca supstanciju svog planeta, pretjerano iscrpljujući prirodna bogatstva, zagađujući okolinu i uništavajući biljni i životinjski svijet. "Situacija nalikuje lijevku, približavamo se njegovu grliću, najužem dijelu, u kojem će nam manevarski prostor biti ograničen", upozorava Wackernagel. Prema njemu, glavni izazov čovječanstva jest odgovor na pitanje kako živjeti lijep život a da nam ekološki otisak stopala ne bude mnogo veći od jednog hektara po čovjeku.

Tri hektara za stanovnika Hrvatske

Ekološki otisak stopala ostavljamo najvećim dijelom potrošnjom energije, ishranom, vožnjom i nekim drugim oblicima potrošnje. Smanjiti otisak može se jedino ako smanjimo vožnju osobnim automobilima, a povećamo onu javnim prijevozom, zatim ako živimo u bolje izoliranim kućama, ako se uravnoteženije hranimo, s manje mesa i većinom lokalnim proizvodima, ako preferiramo proizvode od recikliranih sirovina itd. Iako i taj indikator ekološkog opterećenja planeta ima ozbiljne kritičare, nesumnjivo je riječ o ozbiljnoj, na znanstvenoj metodologiji utemeljenoj analizi.Trenutačno ukupno trošimo gotovo četvrtinu resursa više nego što bismo smjeli, ponavlja Wackernagel. Pogledamo li "trag stopala" po državama, na bazi podataka iz 2003., čovjeku na Zemlji treba u prosjeku 2,2 ha.

Naravno, stanovnici razvijenih zemalja trebaju mnogo više, 6,4 ha, oni u srednje razvijenim zemljama 1,9 ha, a u nerazvijenim državama 0,8 ha per capita. Jasno je da i u tome siromašni dijelovi svijeta ponovno izvlače kraći kraj. Europljani su znatno iznad svjetskog prosjeka, svakome na našem kontinentu u prosjeku treba 4,8 ha. Još više otpada na svakog stanovnika SAD-a: 9,4 ha. Pritom, SAD je drugi na rang-listi ljudi s najvećim ekološkim otiskom stopala. Prvi su stanovnici Ujedinjenih Arapskih Emirata, čiji otisak iznosi čak 11,9 ha po stanovniku. Na ljestvici 147 analiziranih država godine 2003., Hrvatska je bila na 43. mjestu - ekološki otisak stopala svakog stanovnika Hrvatske je 3,0 hektara.  (Milan Ilić)