I ja bih želio znati konkretne razloge svoje hitne smjene
Ono što bi se moglo navesti kao razlog moje smjene vjerojatno je samo njezin povod. Čisto sumnjam da će se o pravim razlozima javno razgovarati jer bi oni diskreditirali pokretače
razgovarala Željka Laslavić
Iscrpan razgovor s Boškom Matkovićem, direktorom Zračne luke Zagreb, vodili smo uoči njegove smjene na koju se odlučio ministar prometa Božidar Kalmeta u trećem pokušaju sazivanja izvanredne Skupštine i za to više nije trebao suglasnost manjinskih vlasnika - Grada Zagreba, Velike Gorice i Zagrebačke županije. Tijekom šestogodišnjeg mandata Matković je tvrtku sa 69 milijuna kuna gubitka i 82 milijuna kuna zaduženosti pretvorio u profitabilno poduzeće s vraćenim dugovima, nije član nijedne stranke i svoju smjenu smatra političkim linčem. Matković u ovom trenutku želi isto što i javnost – saznati konkretne razloge svoje hitne smjene uoči najavljene gradnje novoga putničkog terminala.
• Zašto vas je ministar Božidar Kalmeta odlučio smijeniti?
- To biste prije svega trebali pitati njega. Meni u ovom trenutku to još nije poznato. Imali smo dva razgovora u kojima smo raspravljali o nastalim okolnostima, međutim nismo došli ni do kakvog zaključka. Sve se svodilo na to da svima nama prije ili poslije dođe vrijeme za odlazak. S jedne strane, ministar je većinski vlasnik i njegovo je legitimno pravo odlučiti tko će voditi poduzeće, no, s druge, nelogično je da čovjek koji je stvorio novu vrijednost i koji dosad nije bio kritiziran, odjednom postane suvišan. Ono što bi se u javnosti moglo pojaviti kao razlog može biti samo povod. Čisto sumnjam da će se o pravim razlozima javno razgovarati jer bi oni sami po sebi diskreditirali pokretače.
• Tijekom osam godina svoga mandata stvorili ste dosta suparnika, mnogo je kandidata iz političkih krugova 'pikiralo' na vašu poziciju. Jeste li znali da će prije ili poslije doći do vaše smjene?
- ZL Zagreb je prošle godine dostigla rekordan broj od 2,2 milijuna putnika. Financijski smo ostvarili veliku dobit, nismo kreditno zaduženi, realizirali smo brojne investicije, imamo depozit iznad 30 milijuna eura i stopostotnu likvidnost. To su najbolji rezultati od osnutka poduzeća. Čak smo i u prvom kvartalu ove godine imali dobit od 2,5 milijuna kuna, iako nam je zbog recesije pao broj putnika za četiri posto. Ne zaboravimo i plan gradnje novoga putničkog terminala i Cargo cityja. Naravno, sad kad je ZLZ postao ozbiljna priča, narasli su i interesi. Već mi se i prije pokušalo zagorčati život, ali je lov na mene otvoren tek kad je donesena odluka. Kroz ZL su u posljednje vrijeme prošle sve moguće inspekcije, a bilo je i direktnih provokacija koje sam prijavio policiji.
O kompenzacijama ne želim ni razgovarati
S tržišta rada sam došao, na njega ću se i vratiti
• Koja vam je izlazna strategija? Koje su vam pozicije ponuđene ako pristanete otići s direktorske pozicije?
- Postojao je pokušaj razgovora na temu veleposlanstva ili neke druge direktorske pozicije, no o tom tipu kompenzacije nisam uopće htio diskutirati. Naravno, imam ugovor koji mi omogućava određeno obeštećenje za slučaj opoziva, no više od novca zanima me ljudski i profesionalni izazov u kojem se nalazim. Koliko primjećujem, svi oko mene uključeni u ovu igru gube živce, dok ja smatram da ispred osjećaja treba staviti hladnokrvnu profesionalnost i bez obzira na konačni rezultat sačuvati dignitet posla i osobe. S tržišta rada sam došao, na njega ću se i vratiti. Kao projekt-menadžer mogu raditi u bilo kojoj industriji u kojoj postoji potreba za razvojnim projektima. Tek kada raščistimo sve što se dogodilo, razmišljat ću o tome što ću sutra. Kad su u pitanju kvalitetni poslovi, oni u pravilu pronalaze osobu, a ne obratno.
• Kao jedan od predvodnika vaše smjene spominje se čelni čovjek Croatia Airlinesa Ivan Mišetić s kojim ste i dosad imali poslovnih razmirica. Koje je žarište vaših nesuglasica?
- Kolega to nije mogao potaknuti sam. Jedno je da on to već dugo priželjkuje, a drugo su stvarne okolnosti. Sad mu je, naravno, bilo lakše, kad se pridružio i građevinski lobi i ostali zainteresirani. S CA smo često trošili energiju na površne teme kao što su sendviči, a o pravim smo sadržajima gotovo u pravilu imali različita mišljenja o budućnosti civilnog zrakoplovstva. Uz to imamo i različite osobne predispozicije kao i menadžerski rukopis. Bježanjem od dijaloga i strateških pitanja dospjeli smo u situaciju u kojoj zajednički vlasnik štiti nacionalnog prijevoznika i mojom smjenom jasno daje do znanja na čijoj je strani. Uvažavam teške uvjete poslovanja CA, no aviokompanije se prodaju svugdje u svijetu, nestaju preko noći, kao što je bio slučaj s kultnim Swiss Airom. No, aerodrom u Zürichu i danas je jedan od najprestižnijih u Europi.
• Kako komentirate kandidaturu novog direktora ZL Zagreb Tončija Peovića, vašeg kolege iz Dubrovnika? Nije li cijela situacija s hitnim nalaženjem njegove diplome malko nategnuta?
-To najradije ne bih komentirao. Nažalost, kolega Peović se pridružio grupaciji koja je na mojoj smjeni radila nekoliko mjeseci prije nego što je vijest procurila u javnost pa je imao vremena riješiti kontroverze u vezi s ispunjavanjem svojih formalnih uvjeta. Za to ga nitko ne bi pitao, niti bi se tražio v.d. kandidat da su stvari bile čiste. Sad pokušava namaknuti sedmi stupanj zbrajajući kruške i jabuke. Bolonjski proces, stare više škole i inozemni master međusobno su nespojive stvari jer nema bodovnog uporišta koje bi to izjednačilo sa sedmim stupnjem obrazovanja. S njim sam dosta putovao, sjedimo zajedno u nekim domaćim i međunarodnim organizacijama i dobro smo surađivali. Da je situacija obrnuta, kolegu bih odmah obavijestio i upozorio ga da se dobro okrene oko sebe i uvidi odakle problem dolazi. No, on je bio diskretan i pojavio se u javnosti tek kad je vijest procurila iz Ministarstva. No, Peović je prije posljedica nego aktivni akter cijele priče. Vlasniku je trebao čovjek koji će se predstaviti kao spasitelj Zagreba, proglasiti sve što je napravljeno pogrešnim, okrenuti novu stranicu, ali ovaj put dirigiranu a ne kreiranu. Intervju koji je dao medijima prije nego što je mjesto u Zagrebu bilo upražnjeno ne samo da je nepristojan već upravo nevjerojatan.
• Kako komentirate reakcije Milana Bandića i Tonina Picule koji su vam javno pružili podršku, ali se poslije nisu pojavili na sazvanoj Skupštini?
- Podršku su mi jedino i mogli izraziti bojkotiranjem Skupštine jer im kao suvlasnicima nije ponuđen nijedan razlog za moju smjenu. U Hrvatskoj je sve politika, a naročito uoči izbora. Moja je smjena nakraju ispala dobra prilika za izražavanje političkog stava i odašiljanje određenih poruka jer da se ima na umu poslovne rezultate, mogao bih još 20 godina biti direktor ZL-a. Oduvijek sam sa svim vlasnicima jednako kvalitetno razgovarao, no sada se pojavio tek jedan nezadovoljnik, koji mora preuzeti odgovornost za ono što trenutačno radi.
• Jesu li se neke stvari mogle drukčije interpretirati ili čak izbjeći da ste se više eksponirali u medijima?
- Moja je dužnost uvijek bila dati točnu informaciju o događanjima u ZL-u i o novim projektima, a mnogi novinari imaju moj broj mobitela. Što se eksponiranosti tiče, postoje dva pristupa vođenju poduzeća. Upotrebljavati ga za osobnu promociju, stvarati kult menadžerske ličnosti i kupovati buduće pozicije ili jačati i brendirati poduzeće i u trenutku kad se stvori rezultat, pojaviti se u javnosti kao netko tko je taj rezultat ostvario. ZL i ja imamo mnogo veću težinu u svijetu nego kod kuće jer sam smatrao da je utjecaj u svijetu važniji za destinaciju nego privlačenje pozornosti hrvatskih medija, koji su po definiciji stvari za nas zainteresirani.
• Može li Peović Ivanu Mišetiću omogućiti ono što vi niste?
- Vjerojatno može, jer je s tom idejom i trebao doći u Zagreb. Ukazujući na monopol ZL Zagreb, terminalne naknade, cijenu kerozina i ine namete, Mišetić želi zapravo skrenuti pozornost od stvarnih problema CA. Ne prihvaća činjenicu da smo mi njima mnogo potrebniji nego oni nama. ZL Zagreb je otvoren 24 sata, noćni rad je skup, a služi samo CA da vrati svoje zrakoplove iz europskih destinacija. Ne plaćaju noćenje zrakoplova ni posade i ista posada vraća avion u Zagreb umjesto da to radi neka druga sljedeći dan, primjerice iz Frankfurta. To je neprocjenjiv luksuz koji nikad nije spomenut. Opseg naših odnosa u ukupnom rashodu CA nije bitna stavka i ne mogu shvatiti da postoji takvo inzistiranje na razbijanju tzv. monopola. Ono što im pružamo u prihvatu i otpremi zrakoplova zakonski mogu raditi i sami, ali još nismo zaprimili takav zahtjev. Svake godine CA dovodi sve više putnika pa mi porastom prihoda od putničkih taksi kompenziramo rast troškova i inflaciju i držimo cijenu svojih usluga stabilnom.
• Bili ste najveći zagovornik samofinanciranja gradnje terminala, no Vlada se, nakon početne podrške, ipak počela zalagati za koncesijski model. Koliko sva ta previranja štete projektu i koliko će njegova realizacija zbog cijele situacije kasniti?
- Model samofinanciranja koji je bio prihvaćen imao je i svoje podmodele, a ideja o samofinanciranju uvijek je bila izvediva. Gradnja terminala trebala je početi potkraj ove godine, a ako se Vlada odluči za koncesijski model, pregovori pri potpisivanju ugovora trajat će minimalno dvije godine.
• Je li vaša hitna smjena zapravo posljedica već dogovorene suradnje IGH-a s budućim koncesionarom?
- Postoje emisari koji su u ime IGH obilazili zračne luke i pregovarali u ime ZL Zagreb, iako smo mi sve te razgovore već davno obavili. Sve glavne zračne luke već su ušle u ciklus gradnje i nitko ovog trenutka ne razmišlja o vlasničkom ulasku u druge. U druge aerodrome se ne ulazi financijski, već operativno, nastoji se prodati know-how na više mjesta kako bi se vratilo uloženo ili financirao novi ciklus. No, nitko ne može osporiti vlasniku pravo da sa svojom imovinom radi što ga je volja. Nijansa te priče je da taj načelni vlasnik zastupa građane i da bi mu prva dužnost trebala bila štićenje interesa onih u ime kojih su mu i omogućili da bude vlasnikom.
• Usvoji li se koncesijski model, tko će na novom terminalu najviše zaraditi?
- S takvim modelom država nema troškova, koncesionar preuzima na sebe troškove gradnje, ali zauzvrat dobiva eksploataciju nad objektom i sve što se u njemu zaradi ide njemu u džep. Takvi projekti bude političku pozornost i zemalja koje nam u bilateralnim odnosima pomažu pri ulasku u EU, sigurno da i oni imaju svoje poslovne interese. Ne bih ulazio u to pregovara li se ispod stola, no činjenica da se sa ZL-om dešava ono što se dešava, ukazuje na mogućnost postojanja lobističkih krugova s političkim sponzorima kako bi se postavile prohodnije strukture za realizaciju ideja za što se procjenjuje da ja nisam pogodan. Ipak, bilo bi mi drago da su to samo neutemeljene spekulacije i da ćemo imati snage provesti transparentnu proceduru bez obzira na koji se model na kraju odlučili.