Iako još bogati , Šveđani su na izborima kaznili vladajuće i nagradili ekstremiste

Iz recesije je Švedska izašla mnogo brže od drugih - s deficitom od 2,1 posto i očekivanim rastom od 4,5 posto. Unatoč tomu šokirala je svijet dajući čak 20 mandata ekstremnoj, profašističkoj stranci. Za sada nitko ne može formirati većinsku vladu, a ni odgovoriti na pitanje zašto su ljutiti bogati Švedi.

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Svi su u nekom trenutku svog života čuli za fenomen zvan bogataška obijest, no mnogi nisu znali kako to točno izgleda. Za sve potonje izvrstan primjer bili su prošlotjedni švedski parlamentarni izbori, sjajna ilustracija situacije u kojoj ti je toliko dobro da zapravo i ne znaš što bi, ali znaš da nešto bi. U zemlji koja se sjajno snalazi dok druge guši recesija ili jedva gmižu iz nje van, ljudi su odlučili dvije vrlo zanimljive stvari. Prvo, da vladajućoj koaliciji desnog centra malo smanje dosadašnju većinu u parlamentu, kao nagradu za uspješno vođenje zemlje, i drugo, da malo pogurnu ekstremno desnu, fašistoidnu stranku ironičnog naziva Švedski demokrati. Potonji su prvi put u povijesti ušli u parlament i dobili 20 mandata od ukupno 349 stolaca u švedskom parlamentu. Zahvaljujući čudnoj logici biračkog tijela Švedska se našla u prilično nezgodnoj situaciji: da ne može lako formirati vladajuću većinu, nego eventualno manjinsku vladu. Savez, četveročlana koalicija, ostala je najjača politička snaga i pobijedila na izborima, ali ima 49 posto glasova, nedovoljno za 178 mandata, potrebnih za većinu. S druge je strane crveno-zelena koalicija dobila povjerenje 45 posto birača izašlih na izbore, što je ‘demokratima’ ostavilo dovoljno glasova za ucjenjivanje i jednih i drugih u slučaju da pokušaju formirati većinsku vladu.

Vladajućoj koaliciji tako treba samo nekoliko mandata, čini se nedostižnih, no prema posljednjim informacijama ne pada im na pamet koalirati s ‘demokratima’. Gledajući tako velik uspjeh radikalno desne stranke, čovjek bi pomislio da se zemlja utapa u moru Azijaca, Balkanaca, crnaca, Turaka, Kurda i ostalih, no imigranti čine 14 posto stanovništva, samo otprilike dva posto više od prosjeka Sjeverne Europe. U sklopu sve uobičajenijeg folklora, istaknutog upravo u tradicionalno tolerantnim zemljama europskog sjevera, i ‘demokrati’ se otvoreno koriste antimuslimanskom političkom retorikom nazivajući islam ‘nešvedskim’. Ne može se reći da izjava nije točna jer islam zaista jest ‘nešvedski’, baš kao što je kršćanstvo vrlo neiransko ili nekinesko... Vjerojatno je taj pronicljivi uvid ‘demokrata’ privukao dosad neviđen broj Šveđana toj političkoj opciji.

Kraj jedne političke ere
Dosadašnji je premijer Fredrik Reinfeldt nakon objave rezultata pokušao udvarati Zelenima, no oni su mogućnost promjene političkog prijatelja odbacili vjerojatno gunđajući sebi u bradu da to još nije Hrvatska. Takva principijelnost znači da će biti vrlo teško, ako ne i nemoguće, uspostaviti čvrstu vladu s većinom u parlamentu, zbog čega je prva sljedeća opcija manjinska vlada na čijem bi čelu bio sadašnji premijer Reinfeldt. Budući da su mediji gotovo jednoglasno odbacili mogućnost bilo kakve koalicije s ‘demokratima’, manjinska vlada ili novi izbori jedine su opcije na stolu.Kao još jedan politički kuriozitet možda nije naodmet spomenuti prosvjede organizirane protiv izbornih rezultata ‘demokrata’, što je zaista u smislu političke teorije interesantno. Prosvjedovati protiv demokratski izražene političke volje svojih sugrađana čini se nekako, da parafraziramo Švedske demokrate, ‘nedemokratski’. Kako bilo, mediji u Švedskoj, ali i diljem svijeta, proglasili su nakon objavljenih rezultata kraj jedne političke ere u toj zemlji. Socijaldemokrati, pretplaćeni na vlast veći dio proteklih stotinjak godina, doživjeli su najgori poraz od 1914. List Svenska Dagbladet u tri je točke efektno opisao izbore: desnica bez većine, urušena socijalna demokracija i ekstremno desna poželjna udavača.

Posrtanja u krizi
Danas primjer uspješne ekonomije usred recesije, Švedska ipak nije izbjegla posrtanja. Kao iznimno otvorena ekonomija u kojoj je otprilike pola BDP-a na ovaj ili onaj način vezano uz vanjsku trgovinu, osjetila je velike turbulencije i prošlu godinu završila s padom BDP-a od otprilike pet posto. Ove godine pak priča bi trebala biti sasvim drugačija. Očekuje se rast u razredu prošlogodišnjeg pada, od otprilike 4,5 posto, jedan od najmanjih deficita u Europskoj uniji (uz predviđanja suficita za sljedeću godinu), a središnja je banka čak počela dizati kamate. Lekcije naučene 90-ih, kad je Švedska morala spašavati svoje banke baš kao što su to nedavno radile druge zemlje, očito su naučene, pa se novi mjehur nije ponovio. Drugi je razlog koji mnogi analitičari navode kao olakotnu okolnost odluka da se ne ulazi u eurozonu, što se pokazalo blagotvornim tijekom krize kad je pad krune omogućio jeftiniji izvoz. Švedska je valuta u međuvremenu (od kraja lipnja) porasla 10 posto i postala druga najbolja valuta nakon australskog dolara u konkurenciji od 16 globalnih valuta prema Bloombergovu rangu. Dojam je da je Švedska sve ono što drugi prolaze prošla prije i brže. Osim relativno dobro pripremljenih banaka zemlja je brzo posegnula za fiskalnim poticajima, no i jednako ih brzo povukla, i to dok su drugi još raspravljali trebaju li to napraviti ili ne. Isto vrijedi za rezove i porezne olakšice: apsolvirana lekcija, čiji je rezultat proračunski deficit od 2,1 posto i očekivani rast od 4,5 posto. Nabrajanju dostignuća može se dodati i smiješan javni dug od 40 posto BDP-a.

Mladi bez posla
Posljednja lista svjetske konkuretnosti Svjetskoga gospodarskog foruma smjestila je Švedsku na drugo mjesto, iza Švicarske, no relativno visoka nezaposlenost od otprilike osam posto vjerojatno je djelomično posljedica tog skoka od dva mjesta u odnosu na prošlu godinu, odnosno preskakanja Singapura i SAD-a. Posebno su ugroženi skupina mladi, od kojih čak 25 posto ne može naći posao. Drugi je razlog dobre pozicioniranosti na svjetskoj karti investitora još nešto što se može okarakterizirati posve nešvedskim - ukidanje poreza na bogate, nekoć razrezanog na sredstva iznad određene vrijednosti. Ako Reinfeldt ostane vjeran svojim najavama, manjim porezima mogli bi omastiti brk i svi ostali jer bi se porez na dohodak trebao smanjiti za 2,1 milijardu dolara do 2015. Uzimajući u obzir sve navedeno, zaista nije lako shvatiti izborne rezultate koji ‘kažnjavaju’ vladajuće i ‘nagrađuju’ ekstremiste.