|
Iako u Bosni i Hercegovini slovi kao jedan od najvećih naftaša, Tomislav Antunović u Hrvatskoj je sve donedavno bio relativno nepoznat poduzetnik. Prije 18 godina otvorio je prvu benzinsku crpku u bivšoj Jugoslaviji, a od tada je njegovo poslovno carstvo raslo iz godine u godinu. Osnovni biznis, trgovinu naftnih derivata, proširio je na hotelijerstvo te danas ima hotele u Brčkom, Orašju i Sesvetskom Kraljevcu, a početkom rujna svečano će otvoriti i elitni hotel na Ljubljanskoj aveniji vrijedan 40 milijuna eura. Unatoč stečenom bogatstvu, Antunović je prilično jednostavan, obiteljski čovjek, a i nakon četiri desetljeća svakom poslu pristupa kao što je pristupio i prvi put, s mladenačkim žarom i odlučnošću da u tome što radi jednostavno mora biti najbolji.
• Već se 40 godina bavite poduzetništvom. Kakvi su bili vaši počeci?
- Kao vrlo mlad otišao sam u Beč i tamo počeo raditi u jednoj maloj firmi. Bio sam šef gradilišta. Nisam imao iskustva, ali sam se brzo snalazio. Bio sam mlađi i bistriji od nekih drugih i govorio sam bolje jezik. U to vrijeme, kad su naši ljudi počeli odlaziti u inozemstvo, bilo ih je mnogo polupismenih, sa sela, čak u opancima. U blizini firme u kojoj sam tada radio bila je jedna transportna firma i maštao sam tada da ću i ja jednom imati kamion. Posjetio sam tu firmu prije 15 godina – oni su ostali iste veličine, a ja sam za njih postao gazda.
• Što vas tjera da idete u novi projekt, mogli biste se odmarati?
- Ja sam čovjek od organizacije. A ne znaju svi upravljati i biti dobri organizatori. Neki jednostavno nisu stvoreni za to. Grijeh je da, ako to već znam i još mogu, to i ne radim.
• Kako ste iz graditeljstva krenuli u posao s naftom, a poslije u hotelijerstvo?
- Uvijek sam gledao što se u svijetu radi i primjenjivao te ideje kod nas. I sada sudjelujem dvaput godišnje na kongresu svjetskih menadžera i s tih putovanja donosim nove ideje. Ideja za posao s naftom došla je slučajno. Svratio sam jednoga nedjeljnog popodneva na benzinsku crpku u Beču, popio kavu i zaključio da, dok nitko ne radi, na benzinskoj crpki stalno curi gorivo. Odlučio sam tada krenuti u taj posao. Firme koje rade sezonski ne mogu postići dobre rezultate, a benzinske rade 365 dana na godinu, 24 sata na dan. I uvijek kapa gorivo. Naravno, bavljenje naftom uvijek donosi dobar profit. Dođe do krize, ali dođe i vrijeme kada se sve to nadoknadi.
• Zato ste i hotel odlučili graditi u Zagrebu, a ne na moru?
- Sin mi često predlaže da idemo nešto raditi na moru. Ja mu kažem, sine, lijepo je more, ali ja ne mislim da je to dobro. Hotel u centru Dubrovnika, Splita ili Rijeke, u velikim gradovima, eventualno da, ali sezonski hotel koji će raditi dva-tri mjeseca, to nema smisla. Ako hotel radi samo sezonski, onda i radnike primaš sezonski, a radnici koji rade sezonski i nisu neki radnici. Možda će doći vrijeme kada ćemo raditi na moru, ali za sada nemam takve planove. Imam hotel u Brčkom, Orašju, u Sesvetama i ovaj u Zagrebu. Rekao sam svome menadžmentu da ću ih nagraditi ako hotel bude dobro radio, ali da ću ga ja, i ako ništa ne prodaju, svojim poznanstvima napuniti. Samo u Sesvetama imamo godinu i pol unaprijed rasprodane sve svadbe.
• Sigurno ste dobri domaćini. U čemu je tajna?
- Valjda smo dobri domaćini. Nitko ne ode sa svadbe gladan. Kad smo počeli raditi postavili smo neke standarde. Postavili smo minimalnu cijenu ispod koje se neće ići kako ne bismo kompromitirali kuću, nismo htjeli nabavljati vino u rinfuzi, već isključivo u bocama... Gosti ne znaju koliko je večera plaćena, samo znaju kako im je bilo i drugima prenose svoje dojmove. Danas mnogi parovi ugovaraju svadbe prema našim terminima kada je dvorana slobodna. Meni je to u početku bilo čudno, jer se do tog datuma mogu i posvađati, dvaput roditi. U nepunih mjesec dana i u novom hotelu smo prodali svadbe za godinu dana unaprijed.
• Prekoračili ste planiranu investiciju u hotel za oko pet milijuna eura. Zašto?
- Investiciju smo probili jer smo išli na višu kvalitetu. Samo stolci, kojih u hotelu ima oko dvije tisuće, vrijede gotovo tri milijuna eura. Mnogi su nam rekli da smo na toj visini mogli sagraditi još jedan kat jer su sobe više od tri metra. Ali ja to nisam htio. Toliko godina putujem po svijetu i spavam u najboljim hotelima, a nisam bio ni u jednom u kojemu mi barem nešto nije nedostajalo. Sve ono što treba meni, treba i drugim ljudima i čini mi se da smo otklonili sve te pogreške.
• Za koje vrijeme planirate povrat uloženog?
- Cilj nam je bio da nam se investicija vrati za sedam do deset godina, ali kako smo malo probili investiciju, taj će se rok produljiti za jednu godinu. Nemamo problema s financijama, a u ovom projektu su nas pratile Hypo banka i Hypo Leasing Kroatien.
• Kolika bi trebala biti popunjenost hotela da bi se investicija vratila u tom roku?
- Više od 50 posto kapaciteta. A ja u to ne sumnjam. Vjerujem da ćemo imati popunjenost blizu 70 posto.
• Kada ste kupili zemljište za hotel?
- Zemljište sam kupio '92. na natječaju od gradskoga Poglavarstva i platio sam ga dva milijuna maraka. Zemljišta sam kupovao kad je za to bilo pravo vrijeme. Jer gradit ćeš onda kad za to dođe vrijeme, a lokaciju ne možeš kupiti kad i gdje hoćeš. Imam još zemljišta u Slavoniji i u Zagrebu, blizu centra.
• Šta planirate graditi na ostalim lokacijama?
- Nešto slično ovom projektu.
• Jeste li vi ovim hotelom načeli Lekin monopol u Zagrebu?
- Možda. Mislim da monopol nikome nije dobar i da je potrebna konkurencija. Meni konkurencija nikad nije smetala. Bavio sam se raznim poslovima i nikad nisam bio u situaciji da nemam dovoljno posla. Možda Leko misli da smo konkurencija, ali on je dovoljno velik i jak.
• Jeste li prije nego što ste krenuli s investicijom analizirali popunjenost hotela u Zagrebu?
Ne isplati se ulagati u novi hotel ako niti postojeći nemaju dobru popunjenost...
- Neki hoteli nisu popunjeni u visokom postotku, ali mora se računati na nešto drugo. Kako standard raste, hoteli postaju sve važniji. Mnogi pitaju zašto se grade nove benzinske crpke kad ih ima dovoljno. No, godišnje više raste prodaja automobila nego što se sagradi novih benzinskih crpki. Isto je tako i s hotelima. U Ljubljani je od ulaska Slovenije u EU broj turista porastao 300 posto. To će se dogoditi i Zagrebu.
• U Hrvatskoj imate tek nekoliko pumpi, dok ste u Bosni prilično razgranali mrežu. Zašto vam je Bosna bila interesantnija za taj biznis?
- S naftnim biznisom počeo sam u Bosni. A tamo je bilo lakše jer nema monopola, dok ga u Hrvatskoj ipak ima - tu je Ina. U Bosni su svi jednaki.
• Hoće li ulazak Ine i MOL-a u vlasničku strukturu Energopetrola utjecati na vašu poziciju?
- To neće donijeti prevelike promjene. Ina će imati malo više tržišta u Bosni, ali neće imati monopol. Meni se neće ništa promijeniti.
• Koliki je trenutačno vaš udio u BiH?
- Imam više od deset posto. Drugi sam u Bosni i Hercegovini, odmah poslije Ine.
• Obično se kaže da je sve na prodaju, samo je pitanje cijene. Je li vaš biznis u Bosni na prodaju?
- Nije. Uopće to ne planiram. Nama su dolazili i iz multinacionalnih kompanija, tražili su da se udružimo, ali to ne dolazi u obzir. Nije nam namjera da radimo od danas do sutra, nego uvijek. Mnogi mi ljudi kažu na nekim feštama: 'O, da sam ja na tvome mjestu, ne bih bio tu.' A ja im odgovaram: 'A kamo bi ti mene poslao? Na Havaje? Odem onamo sedam dana i vratim se. Jednostavno, ne mogu ne raditi'.
• Tko je bio zainteresiran za kupnju?
- Predstavnici multinacionalnih firmi koje imaju sjedišta i u Londonu i ovdje. Ne bih ih imenovao.
• Nije li vas strah tih multinacionalki koje imaju golemu financijsku, a i političku snagu? Na neki dulji rok mogle bi vam napraviti priličnu štetu?
- Dobro je da su i u Hrvatsku i u Bosnu ušle manje kompanije, a ne Shell ili neka druga velika kompanija. Prije nekoliko godina pregovarao sam s Texacom. Tražili su da im ja budem partner u Hrvatskoj, ali se nisu mogli dogovoriti s vlastima u Hrvatskoj i povukli su se. Ja najviše ipak volim raditi sam. Jednom sam u jednoj firmi imao nekih dionica i iako nisam loše prošao kada sam ih prodavao, ne volim ulagati tamo gdje ne mogu imati kontrolu. Radije ulažem u projekte na koje mogu utjecati.
• Kakvi su vaši planovi s naftnim biznisom u Hrvatskoj?
- Dalje ćemo širiti mrežu. Već imamo neke osigurane lokacije.
• Zašto nema vaših crpki uz autoput?
- Sudjelovao sam na tenderima, ali sam odustao kad sam shvatio da bi mi cijela zarada otišla na plaćanje zakupnine, odnosno koncesije i da ne bih imao profita. Nisam stvoren za to da radim, a ništa ne zaradim.
• Koliko će hotel imati zvjezdica?
- Sada pokrećemo kategorizaciju. Sin me nagovara da hotel kandidiramo za četiri zvjezdice jer direktori idu u pet zvjezdica dok njihovi ljudi, komercijalisti i ostali idu u četiri, a njih je daleko više nego onih prvih. Nitko se nije obogatio visokim cijenama, nego velikom količinom. To je moja logika. Ja bih najviše volio da nema kategorizacije, da to bude po viđenju, da ima onoliko zvjezdica koliko je gost zadovoljan.
• Kad vam se pojavi, primjerice, Kempinski ili neki drugi poznati hotelski lanac, jeste li spremni promijeniti naziv hotela?
- Vidjet ćemo, ima vremena. Ja sam imao hrabrosti da stavim svoje ime na vrh hotela jer sam stvorio kapital iz normalnih poslova u 40 godina i moj brand to može podnijeti. Stojim iza svog imena.
|
