Ilegalna razmjena datoteka odlazi u povijest?

Peer-to-peer (izravno povezivanje računala putem posredničkog programa u svrhu razmjene datoteka) promet drastično se počeo smanjivati, ako je vjerovati izvještaju o trendovima u internetskom prometu objavljenom ovog tjedna.

S druge strane, popularnost streaming videa (medijski sadržaj koji se prati u realnom vremenu preko interneta) i izravnog skidanja sadržaja s interneta eksplodirali su. Ove najnovije brojke sugeriraju da je bitka industrije zabave s ilegalnom distribucijom sadržaja preko interneta uzela svoj danak, no ima i onih stručnjaka koji tvrde kako se korisnici jednostavno okreću lakšim korisničkim sučeljima u svojoj potrazi za online sadržajima. Istraživanje je nastalo suradnjom triju institucija, Sveučilišta u Michiganu, neprofitne Merit Network i kompanije za nadzor internetskog prometa Arbor Networks, u periodu od dvije godine mjerenjem oko trećine interneta, odnosno prikupljanjem podataka od preko 100 davatelja internetske usluge u 17 zemalja svijeta.

Izvješće je tako pokazalo da je p2p promet u mjerenom razdoblju pao sa četiri posto udjela u ukupnom internetskom prometu na oko pola posto. Istovremeno, streaming video dosegao je razinu od deset posto svog internetskog prometa, čime je postao najbrže rastući razred primjene interneta. Istraživači koji su sudjelovali u izradi studije kažu kako je teško utvrditi nepobitan razlog ovakvoj nagloj promjeni navika korisnika interneta, ali nagađaju kako je razvoj legalnih stranica sa streaming sadržajem poput Hulua, preusmjerio korisnike na ovaj oblik zabave zbog svoje brzine i pristupačnosti. Za razliku od streaming sadržaja koji su dostupni za gledanje u trenutku u kojem se skidaju (što pretpostavlja kvalitetnu i brzu internetsku vezu), sadržaje koje se preuzima preko p2p mreža može se koristiti tek nakon što su skinuti na računalo u cjelosti (to, pak, varira od dostupnih seedova, odnosno izvora, i brzine koju omogućuju).

Postoje i drugi problemi. Sadržaj koji se razmjenjuje putem p2p mreža vrlo je često ilegalan, a pored toga korisnici nerijetko i ne mogu biti sasvim sigurni što točno skidaju dok transfer nije gotov. Čak i onda moguće je da se radi o prikrivenom virusu ili malicioznom programu, što mnogi korisnici niti ne shvate. S tim u vidu, rezultati istraživanja zapravo uopće ne čude. Stavljeni pred izbor sadržaja koji je provjeren, legalan i brz, ili mutnih siteova koji nude neprovjeren sadržaj, mnogi korisnici odlučuju se za prvu varijantu. Ipak, p2p još uvijek ima i neke prednosti koje legalni siteovi koncipirani na streaming medijima nikada neće imati - raspon dostupnih sadržaja koji su k tome i redovito besplatni. Pored multimedijalnih sadržaja tu su razni programi i aplikacije koje se mogu dobiti u plaćenoj verziji, a da se za njih ne plati baš ništa. U tom smislu razmišlaju i neki drugi analitičari koji kažu kako ovaj podatak, o padu p2p razmjene sadržaja, sasvim sigurno jest točan, no da ga se može drugačije protumačiti, odnosno da to može značiti kako p2p samo ne raste toliko brzo koliko rastu druge internetske aplikacije.

Od drugih mogućih razloga za ovaj nesrazmjer spominju se i snažne kampanje protiv kršenja autorskih prava, posebice u Europi. Ipak, zasad je još uvijek teško jednoznačno odrediti što točno ovaj podatak znači, ali imajući u vidu gore izneseno, nije sasvim vjerojatno da smanjenje p2p prometa ujedno znači i povećanje legalnog korištenja interneta. Ono oko čega se većina slaže je velik rast trenda pružanja sadržaja preko interneta u stvarnom vremenu, odnosno rast popularnosti streaming multimedijalnih sadržaja, ne samo zato što je sve više takvih siteova, nego i zato što korisnički hardver omogućuje sve brži i lakši pristup takvim sadržajima preko interneta. (Vanja Figenwald)