Infrastruktura na meti specijaliziranih fondova

Global Container Terminal u New Jerseyju dosegao je najvišu cijenu od 2,4 milijarde dolara u poplavi sklopljenih poslova u posljednjih 18 mjeseci, pri čemu su luke, autoceste, aerodromi i ostala infrastruktura promijenili vlasnike uz rapidno rastuće cijene

 Kad su tvorci Sopranosa željeli oslikati sumornu, vjetrovitu industrijsku luku New Jerseyja, odabrali su Gl-bal Container Terminal, sto hektara narančastih, sivih i plavih kontejnera razbacanih uz slijepu ulicu pored naplatnih kućica na autocesti. Lako ju je zamisliti kao pozadinu za meditaciju o psihologiji organiziranoga kriminala, ali zato teško shvatiti da je to jedna od najatraktivnijih investicija na svijetu. Terminal je dosegao najveću procjenu u poplavi sklopljenih poslova u posljednjih 18 mjeseci, pri čemu su luke, autoceste, aerodromi i ostala infrastruktura promijenili vlasnike uz rapidno rastuće cijene. Transportna infrastruktura posljednja je u nizu imovinskih klasa, koja je doživjela rast vrijednosti do razina bez presedana, a na valu rekordne svjetske likvidnosti.

Bum u transportnim postrojenjima pogonjen je specijaliziranim investicijskim fondovima, koji vrednuju stabilnost i predvidljivost infrastrukture, upravo karakteristike koje su taj tip investicija činile neatraktivnim prijašnjim generacijama investitora usmjerenih na rast. Ti fondovi sada posjeduju gotovo sve kontejnerske terminale u New Jerseyju, trećoj luci po snazi u SAD-u, i skoro sve veće britanske i australske teretne željeznice i luke. Prošlog studenoga Global Terminal je bio jedan od četiri terminala koje je tvrtka Orient Overseas Int., hongkonška grupacija za otpremništvo, prodala Ontario Teacher’s Pension Planu za ukupno 2,4 milijarde dolara. Bila je to najviša javno objavljena cijena u prodaji lučke imovine, a radilo se vjerojatno o dvostruko višoj cijeni od one koju bi isti posao dostigao godinu ranije. Taj bum je dobra vijest za vlade s prerastegnutim javnim financijama, mnoge lokalne vlasti našle su se u situaciji da sjede na cestama, aerodromima i lukama koje mogu prodati za milijarde dolara kako bi financirali druge javne usluge.

Rast poslova i skok cijena

No, taj rast poslova i skok u cijenama vode svjetske transportne sustave u nepoznat teritorij. Vlasništvo nad sredstvima prijevoza dobara i ljudi premješteno je iz javnih ili privatnih ruku u ruke menadžera, koji ih vrednuju isključivo prema financijskim karakteristikama. Neki se stručnjaci pitaju hoće li novi vlasnici biti voljni ulagati u razvoj i rast prometa koliko i prijašnji. Ako se fondovi pokažu pretjerano opreznima, postrojenja bi se mogla zagušiti i cijele ekonomije patiti. Potencijalne probleme moguće je vidjeti u slučaju australskog Dalrymple Bay Coal Terminala, jednog od najvećih svjetskih postrojenja za otpremanje ugljena, gdje su dugi redovi brodova koji čekaju na ugljen za Kinu svakodnevna pojava protekle godine. Vlasnik je Babcock&Brown Infrastructure, veliki fond specijaliziran za infrastrukturu. Mohammed Sharaf, direktor DP Worlda iz Dubaija, četvrtoga svjetskog vlasnika kontejnerskih terminala, kaže da su vlasnici specijalizirani za transport usmjereni na rast daleko spremniji ulagati od infrastrukturnih fondova.

Sasvim sigurno postoje dobri razlozi investitorima da ulože novac u infrastrukturu industrijaliziranog svijeta u eri niske inflacije i jeftinog novca. Infrastrukturna imovina - koja je često vezana uz transport, ali može uključivati i kompjuterske baze podataka, električne mreže ili vodne sustave - obično nudi ključne usluge. U mnogim zemljama njihova upotreba stabilno raste posljednjih godina, ali su korisnici često taoci monopola jer je zbog zoniranja i ekoloških obzira teško sagraditi konkurentna postrojenja. Mirovinski fondovi su gorljivi investitori zato što povrat varira s inflacijom i ekonomskim rastom. Većina je fondova investirala kroz banke poput australskog Macquariea, inače pionira tog trenda. Nekolicina, na primjer Ontario Teacher’s Fund, razvili su vlastitu ekspertizu za direktno ulaganje.

 Nova privatizacija

Naglo prepoznavanje vrlina infrastrukture stvorilo je, međutim, nestabilnost cijena, a činjenica je da su neke bile previsoke u odnosu na očekivan povrat. S druge strane, porast vrijednosti možda je i opravdana korekcija prijašnje podcjenjenosti. Shaun Mays, šef globalnih infrastrukturnih investicija pri Deutsche Bank Rreef fondu, vlasniku zračne luke u Melbourneu, kaže da se događa da jedan od ponuđača ima superiorniji plan poboljšavanja profitabilnosti, a to onda opravdava i višu cijenu. Leech kaže da neuobičajeno visoka kvaliteta te imovine opravdava cijenu koju je platio za Orientove terminale, usprkos velikom iznenađenju koje je izazvala. Kao i drugi menadžeri fondova, Leech taj skok cijene smatra dijelom dugoročnog procesa utvrđivanja nove, dogovorene vrijednosti infrastrukture. Nisu samo luke cilj novih investiranja. Prvi potez Macquariea nakon preuzimanja udjela u Chicago Skywayu, podignutoj cesti na koju su oni i španjolska Citra dobili 99 godina koncesije, bio je kupiti bolji sustav naplate cestarine. Investicija je smanjila redove i privukla vozače.

No, Skyway bi mogao imati još veću važnost za ono što je možda novi val privatizacije. Mnogi su počeli uočavati vrijednost autocesta, luka i ostale infrastrukturne imovine koja je prije bila nezapažena. Slijedeći njihov primjer, vlasti u Virginiji prodat će neke terminale u svom vlasništvu, a New Jersey razmišlja o prodaji autocesta.  No, dok su efekti infrastrukturnog buma uglavnom pozitivni u područjima gdje ulažu specijalizirani fondovi, postavili su i jasne granice rizika koji su spremni preuzeti. Rijetki su voljni uložiti novac u rastuće ekonomije poput Indije ili Vijetnama, usprkos većoj jagmi za investicijama tamo. Oprezniji fondovi pak, preferiraju sagrađenu infrastrukturu od one koju tek treba napraviti. Zato će tržišta u razvoju morati pričekati neke više avanturistički raspoložene ulagače.

Pripremio: Vanja Figenwald