Infrastrukturni fondovi i dalje zaobilaze srednju i istočnu Europu

Broj specijaliziranih infrastrukturnih fondova koji ulažu u europsko tržište u posljednjih se nekoliko godina učetverostručio, a vrijednost investicija je porasla s jedne milijarde britanskih funti u 2003. na 22 milijarde funti u 2006., pokazala je studija konzultantsko-revizorske tvrtke Deloitte

Usprkos usporavanju aktivnosti u sektoru spajanja i pripajanja, infrastrukturni su fondovi dokazali investitorima da mogu prebroditi krizu ulaganjem u poslove koji dugoročno osiguravaju stabilan, predvidiv pritok novca, konstatiraju u Deloitteu. Većina aktivnosti spajanja i pripajanja i dalje se odvija na području zapadne Europe, pa su cijene tradicionalne infrastrukturne imovine u toj regiji i dalje jako visoke. Gotovo polovica tih aktivnosti na europskom infrastrukturnom tržištu odvija se u Velikoj Britaniji, dok na srednju i istočnu Europu otpada tek pet posto, pokazuju podaci Deloitteove studije.

Zbog ograničenja mali broj ulagača uopće smije ulagati u zemlje izvan okvira eurozone a dodatno ih koče čimbenici poput političke stabilnosti i zrelosti institucija ključnih za eliminiranje rizika. Usprkos tome, infrastrukturni fondovi više ne mogu ignorirati Kinu i Indiju, prvenstveno zbog samog volumena investicija u tim zemljama, ali moraju osigurati snažnog lokalnog partnera koji će omogućiti smanjenje rizika, upozoravaju autori studije.

Temelj poslovanja većine infrastrukturnih fondova i dalje je kontinuirano investiranje u tradicionalnu imovinu, poput zračnih i pomorskih luka, komunalne infrastrukture te auto-puteva. Manje uvriježeni ciljevi ulaganja, poput zbrinjavanja otpada, obnovljivih izvora energije i telekomunikacijske strukture, mogli bi ipak u sljedeće dvije godine postati metom ulaganja infrastrukturnih fondova, predviđaju u Deloitteu.

Što se tiče pojedinih regija, srednja i istočna Europa su zbog procesa tranzicije i skromnijeg volumena investicija manje atraktivne konzervativnim infrastrukturnim fondovima te bilježe relativno nisku razinu ulaganja, tumače autori studije."U toj se regiji kao glavni financijeri ulaganja u infrastrukturu tradicionalno pojavljuju banke. Međutim, cijene infrastrukturnih investicija zbog toga su veoma atraktivne, što znači da će se u tu regiju sve više uključivati private equity fondovi i ostali tipovi fondova koji imaju nešto širi spektar ulaganja, a prihvatljiva im je i nešto veća rizičnost", predviđaju u Deloitteu.