iPhone legalno sasvim neisplativ

Kada je Appleov iPhone krenuo u prodaju u Europi prije šest mjeseci, očekivalo se da će biti superhit kao što je bio slučaj i u SAD-u. No, analitičari nisu baš tako sigurni u neosporan uspjeh s obzirom da prodaja ide presporo, a konkurencija je znatno jača nego u SAD-u

Kao i tamo, i ovdje se Apple odlučio na ekskluzivne ugovore s probranim operaterima po principu jedan operater po jednoj državi. Zasad takvi ugovori postoje s tri operatera: britanskim 02, francuskim Orangeom i njemačkim T - Mobileom. Procjene govore o 350 000 telefona prodanih putem ova tri operatera u posljednjem kvartalu prošle godine što je znatno ispod procjena od 500 000. Nadalje, brojke za prvi kvartal ove godine govore o 300 000 mobitela. Činjenica da niti jedna od tri kompanije nije objavila precizan podatak o prodaji, kao i da Apple odbija komentirati prodaju u Europi sugeriraju da analitičari i nisu daleko od istine. Naravno, operateri su ustvrdili da su zadovoljni prodajom iPhonea dosad.   

U veljači su u 02 ustvrdili kako im je iPhone pomogao u privlačenju novih mušterija i proglasili ga ‘najbrže prodavanom napravom koju su ikada imali’. Čak nekih 60% korisnika iPhonea bili su novi pretplatnici njihove mreže. Ipak, cijena uređaja je problem. Većina je telefona u Eu-ropi izrazito snižene cijene (operateri snose trošak uređaja u zamjenu za dugoročnu vjernost), a kupci redo-vito mogu doći i do nekih vrhunskih modela besplatno.

S druge strane, iPhone nije tako subvencioniran i košta oko 600 dolara ili više uz dugoročne pretplatničke ugovore. To je, izgleda, ponukalo neke da razmotre svoj marketinški pristup jer su dva od tri ekskluzivna operatera snizili cijenu uređaja. Očito, Europljani nisu tako naivni kao Amerikanci.

Sniženja se kreću od 37% do čak 75%, iako neki tvrde da se operateri žele rješiti ovog modela prije nego Apple izbaci novi, brži iPhone početkom ljeta. Apple zauzima vrlo tvrd stav prema operaterima što rezultira nevoljkošću kompanija za subvencioniranjem iPhonea. Apple, naime, uzima dio prihoda prikupljenih na pružanju glasovnih i podatkovnih usluga, što je zaista presedan u industriji. Taj se udio, opet prema procjeni, preračunava u 5-20 dolara po mušteriji mjesečno u Appleov džep. Od potpisivanja ugovora s ove tri kompanije, Apple nije širio svoju međunarodnu distribuciju, a novi ugovori mogli bi imati znatno drugačije uvjete od već postignutih. China Mobile, najveći operater na svijetu, već je, špekulira se, odbio udovoljiti ovakvom, u najmanju ruku interesantnom, poslovnom modelu Steva Jobsa.

Ovo iskustvo u Europi dovodi u pitanje Appleove perspektive na drugim tržištima. Kompanija bi hjela prodati 10 milijuna uređaja do kraja godine, ali se čini da će morati prilagoditi svoj iznuđivački pristup, ili napuštanjem ekskluzivističkog koncepta ili prepuštanjem zarade na glasovnom i podatkovnom području natrag operaterima koji, uostalom, i jesu isključivi vlasnici dotičnih usluga i koje nemaju veze s proizvođačem uređaja. Time će zaraditi manje na samom telefonu, ali prodati više komada. Dosada nesumnjivo uspješan poslovni princip koji Steve Jobs već nekoliko godina upotrebljava mogao bi uskoro iscrpiti strpljenje korisnika i poslovnih partnera, no treba reći i da iPhone još uvijek uživa veliku popularnost i pobuđuje zanimanje velikog broja korisnika.

Ipak, za razliku od tržišta mp3 playera na kojem nisu imali realnu konkurenciju na svoje iPod modele u pogledu kapaciteta, dizajna i mogućnosti, tržište mobitela je sasvim druga arena, s daleko jačim igračima i velikim razlikama među svjetskim regijama, u koje je Apple krenuo prebahato, s obzirom da iPhone ima niz prilično prosječnih karakteristika i prođa mu se temelji više na marketingu, nedostupnosti (koja mu zapravo ide u korist u pogledu zadovoljstva kupaca jer se piratiziranjem dobija daleko više, daleko jefitnije iz uređaja) i bazi obožavatelja, nego na superiornim tehničkim mogućnostima.

Legalna kupovina u navedenim zemljama znači ne samo platiti ozbiljni iznos za telefon, biti krava muzara Appleu kroz udio na usluge operatera nego i zakleti se na dugu vjernost i pretplatu pružatelju usluge što u konačnici doseže impresivne cifre (u SAD-u nakon dvije godine, inače vremenskog minimuma, taj telefon na kraju košta 2 100 dolara u najjeftinijoj varijanti). Napravica je zaista u svakom pogledu kreirana tako da muze lovu neprekidno.

Nažalost, ispada da je ilegalno korištenje daleko isplativija varijanta s kojom ćete biti puno zadovoljniji. Naravno, uvijek će se naći različiti pogledi ovisno o osobnim preferencijama i subjektivnom dojmu. Na čisto osobnu notu, fascinira koliko su vlasnici dotičnog proizvoda voljni zanemariti neke očite nedostatke. Za nekih 600 dolara zaista ne bi trebali tražiti jako svijetlo da nešto uslikate. Pripremio: Vanja Figenwald