Iranska i plinska kriza povećavaju važnost nuklearne energije

Nakon što su Rusija i Iran, glavni opskrbljivači prirodnim plinom i naftom, počeli time otvoreno politički manipulirati, mnogi se vraćaju nuklearkama U svijetu je danas u pogonu 441 nuklearna elektrana ukupne snage 356 GW koje godišnje proizvode gotovo 2.600 TWh električne energije

Sergej Kirijenko, šef ruske Savezne agencije za atomsku energiju, najavio je da će Rusija do 2030. sagraditi čak 40 novih nuklearnih pogona

Piše: Andrija Kralj

               Posljednjih mjeseci više je zemalja najavilo da ponovno razmišljaju o nukleranoj energiji. Unatoč katastrofi u Černobilu 1986. godine najdalje u tim planovima zasad je otišla Rusija. Sergej Kirijenko, šef ruske Savezne agencije za atomsku energiju, najavio je da će od 2013. godine Rusija početi snažno ulagati u obnovu, odnosno gradnju novih nuklearnih elektrana. Prema tom bi planu do 2030. trebalo niknuti čak 40 novih nuklearnih pogona na ruskome tlu.

Time bi se, dakle, ukupna proizvodnja energije u Rusiji povećala 25 posto. U istom će smjeru, kako bi smanjila ovisnost o sve skupljoj nafti, ići zasigurno i Sjedinjene Države. Iako moćni naftni lobiji u Americi stalno pokušavaju zaobići ekološke standarde i otvoriti bušotine u zaštićenim parkovima prirode na Aljasci, tome se protive udruge zelenih. Tako ne iznenađuje da je u posljednjem obraćanju naciji američki predsjednik Bush jasno upozorio da će SAD uskoro svoje potrebe za energijom nadoknađivati, među ostalim, iz većega broja nuklearnih elektrana.

Amerikanci će u tom slučaju samo nastaviti utabanim stazama. Naime, prema statistikama, SAD ima najviše nuklearnih elektrana na svijetu - ukupno 104. Slijede Japan i Rusija s 56 elektrana. U Europi Francuska je poznata kao svojevrsni nuklearni šampion; iz gotovo 60
nuklearnih pogona proizvodi čak 78 posto električne energije. Njemačka, primjerice, sa svojih 17 elektrana, zadovoljava trećinu svojih energetskih potreba, dok Velika Britanija s većim brojem (23) ali nesuvremenih N-elektrana zadovoljava tek 19 posto energetskih

potreba. S obzirom na rast stanovništva te na ekspanziju gospodarstva, osobito u napučenim zemljama Azije i Južne Amerike, procjenjuje se da će potrebe za energijom do 2025. u svijetu prosječno narasti gotovo 50 posto. Štoviše, u zemljama u razvoju te će se potrebe gotovo udvostručiti.

Finska meganuklearka 

             U listopadu prošle godine objavljeno je da se prvi put u posljednjih desetak godina jedna europska zemlja, Finska, odlučila sagraditi novu nuklearnu elektranu. Finci su, čini se, odgovor na prijeteću energetsku krizu našli na tri i pol sata vožnje od Helsinkija. Projekt nosi naziv Olkiluoto 3. i gigantskih je razmjera. To je jedan od najvećih građevinskih poduhvata u Evropi a bit će gotov tek 2009. godine. Čovjek odgovoran za ovaj projekt zove se Martin Landman i tvrdi da je nuklearna energija čista, da ne proizvodi toliko štetnih plinova kao ostali izvori energije. S druge strane, Finska je otišla daleko u rješavanju problema nuklearnog otpada.

Za nuklearnu su se energiju nedavno jasno opredijelili i čelnici Europske unije na samitu u Bruxellesu. Iako je ideja o najavljenoj liberalizaciji energetskog tržišta ostala tek na razini ideje, s obzirom na to da većina europskih zemalja ipak poseže za protekcionističkim mjerama u energetskom sektoru, u vezi s pitanjem korištenja nuklearne energije konsenzus je bio neosporan. Europa zbog nesigurnosti pri isporuci i visokih cijena energenata ne odustaje od nuklearnih postrojenja, uz visoka ulaganja u obnovljive izvore energije.

S druge strane, pitanje liberalizacije energetskog sektora u Europskoj uniji, čija je provedba najavljena za iduću godinu, otvorila je ključno, prema mnogima najteže rješivo pitanje o kojem će ovisiti daljnje funkcioniranje EU-a. Naime, sve su učestalije intervencije vlada koje sprečavaju inozemna preuzimanja domaćih kompanija, u tzv. strateškim sektorima kojih je svakim danom sve više. 

Nuklearke su oslonac EU energopolitike

               I dok čelnici Unije teško pronalaze zajednički jezik o inozemnim akvizicijama, svi se slažu da je enregetika ključna za veću produktivnost i konkurentnost europske ekonomije.
Sudionici samita donijeli su deklaraciju kojom potvrđuju najavljenu liberalizaciju ovog sektora, a kao iznimno važna stavka navedeno je drastično smanjenje ovisnosti o inozemnim energentima, čime bi EU postao najkonkurentnije svjetsko gospodarstvo.

Iako se nigdje ne precizira na čemu se temelji takav optimizam, gotovo je sigurno da će nuklearna postrojenja i dalje biti glavni oslonac europske energetske politike. Naime, nakon nedavne ukrajinsko-ruske 'plinske' krize, veliki dio europskih država našao se pogođen manjom isporukom, što je bio golemi plus i poticaj onima koji se zalažu za rad nuklearki. Međutim, osim njihove efikasnosti, u prilog daljnjem postojanju nuklearnih postrojenja ide i povećanje zaposlenosti, rak-rana brojnih članica Unije.

Francuska, primjerice, 75 posto električne energije dobiva na taj način, a stotine tisuća ljudi ovisi o proizvodnji i razvoju nuklearne energije. Kad je prije nekoliko godina švedska Vlada donijela odluku o oslanjanju na isključivo obnovljive izvore, došlo je do žestokog protivljenja radnika i sindikata. Gašenje nuklearki u Francuskoj, gdje je stopa nezaposlenosti među najvišima u Europi, bila bi sigurna politička smrt tamošnje Vlade. Tako su se i ministri na sastanku u Bruxellesu obvezali na godišnje izdvajanje 121 milijarde dolara u istraživanje i razvoj novih tehnologija, čime bi obnovljivi izvori trebali zaustaviti europsku ovisnost o inozemnim energentima.

Ulaganja u tehnologije čistog ugljena

              Strah od poremećaja u opskrbi najveći je u Europi, u kojoj je gotovo polovina ispitanih izvršnih direktora kompanija toga sektora kazala da su prekid isporuka električne energije i poremećaji u opskrbi plinom učestaliji nego prije pet godina. Politička nestabilnost u zemljama koje Europu opskrbljuju plinom, uz trošak pokoravanja propisima s područja zaštite okoliša, istaknuti su kao glavni razlozi povećanog rizika.

Gotovo polovina ispitanika u Europi izjavila je da je EU program trgovine emisijama, osmišljen radi smanjenja emisija ugljičnog dioksida, potaknuo veća ulaganja europskih kompanija u tehnologije obnovljivih izvora energije. Nešto ispod 40 posto kazalo je da aktivno razmatra ulaganja u tehnologije čistog ugljena. RWE, Eon i Vattenfall u redu su europskih elektroenergetsko-distributivnih kompanija koje razmatraju gradnju tvornica na čisti ugljen gdje se ugljični dioksid hvata prije ulaska u atmosferu. Wiegand je rekao da će prva serija tvornica na čisti ugljen biti spremna za proizvodnju električne energije između 2012. i 2014.

Plin će i dalje imati glavnu ulogu u proizvodnji električne energije, pri čemu 48 posto ispitanika očekuje da će u sljedećih pet godina plin imati sve veći udjel. No njih 47 posto drži da će ugljen biti važniji unatoč velikim emisijama ugljičnog dioksida, a njih 19 posto kazalo je da će udjel nuklearne energije biti u porastu. Obnovljivi izvori energije također će povećati svoj udjel u ukupnoj potrošnji, mišljenja je 29 posto ispitanika, a samo 19 posto njih prednost je dalo energiji vjetra.