Islandski financijski krah

Islanđani bi voljeli da je to sve samo teatar i da spavaju, možda sanjaju. Ali radi se o krutoj zbilji. Financijski slom koji je doživio Island toliko se duboko urezao u nacionalno stanje duha da je Reykjavik City Theatre odlučio izvesti neobičan performans: publici će čitati in continuo cijeli izvještaj o uzrocima kraha.

Čitanje je počelo u ponedjeljak, istog dana kada je izvještaj objavljen, i trajat će vjerojatno do petka, pri čemu će se 45 glumaca smjenivati dok ne pročitaju svih 2000 stranica do kraja, riječ po riječ. Članovi kazališta objasnili su da su se odlučili na ovo jer će 'izvještaj biti opširan i vjerojatno je da će ga mediji objašnjavati sa različitih, suprotstavljenih stajališta, pa je trupa odlučila pročitati publici izvještaj naglas, od početka do kraja.' Pozivaju publiku da ga pozorno posluša, a prenosi se i na internetu (www.borgarleikhus.is).

Izvještaj je, nakon 15-mjesečnog rada, sastavila nezavisna komisija koju je imenovao islandski parlament da istraži kako se sve dogodilo i kako su tri najveće banke – Landsbanki, Glitnir i Kaupthing - cijelu zemlju 'pretvorile u jedan ogromni hedge fund' i zatim odvele u zonu ekonomske katastrofe. Tročlana komisija konstatirala je da je sjeme krize bilo posijeno davno prije samog kraha, kada su se, nakon vladine liberalizacije financijskog sektora, banke upustile u avanturu da ovu malu hiberborejsku zemlju pretvore u svjetski financijski centar. Samo u 2005. godini tri su velike banke izdale oko 14 milijardi eura u različitim stranim financijskim instrumentima. Jedan od članova komisije opisao je razmjere ovih operacija kao kad bi američke banke izdale instrumenata u vrijednosti od 14 tisuća milijardi dolara, s obzirom na veličinu nacionalne ekonomije.

Refinanciranje nije bilo problem dok su se svjetska financijska tržišta i sama vrtila u istom ritmu. Već 2007. godine banke su bile prisiljene tražiti druge izvore, pa su se islandske banke okrenule stranim depozitima koje su privlačile visokim kamatama. Najveće žrtve izvan samog Islanda postali su tako britanski štediše, što je postalo i politički problem između ove dvije zemlje. Tijekom sedam godina prije krize tri su spomenute banke narasle čak 20 puta, a kad je balon pukao povukle su za sobom cijelu ekonomiju Islanda. Izvještaj ukazuje i na mnoge kriminalne elemente u ponašanju vodstva banaka u godinama prije kraha - manipuliranje cijenama dionica, sumnjivi krediti i druge radnje koje se ne bi mogle svesti pod korektnu poslovnu praksu - pa ogorčena i frustrirana javnost očekuje kazneni progon odgovornih. (Davorka Zmijarević)