Ivan Drpić: Početak stvaranja novoga farmaceutskog diva

Novi većinski vlasnik Veterine Marijan Hanžeković s partnerima Ivanom Drpićem i Slobodanom Vukičevićem želi stvoriti novu veliku farmaceutsku tvrtku. Ona će nastati, planiraju ta trojica investitora, vlastitim razvojem, integracijama ili akvizicijama. Na meti su Belupo i Imunološki zavod.

Piše: Ivica Grčar

Ivan Drpić nedavno je imenovan novim predsjednikom Uprave Veterine d.d., nekadašnjeg Serumzavoda Kalinovica, najpoznatijeg i najvećeg proizvođača i izvoznika kemofarmaceutskih veterinarskih sredstava i seruma za humane potrebe. Dosad je Drpić bio ravnatelj Bolnice Magdalena u Krapinskim toplicama, i već je počeo postupak razduživanja u Magdaleni kako bi mogao preuzeti Upravu Veterine d.d.

Ivan Drpić rođen je 8. ožujka 1951. u Zagrebu. Maturirao je 1971. na 3. zagrebačkoj gimnaziji. U tijeku studija Drpića biraju za predsjednika omladinske organizacije Zagreba. Diplomira 1976. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu je uz rad 1979. i magistrirao.Iste 1979. godine Ivan Drpić se zapošljava u Ini. U Ini je počeo raditi najprije kao istraživač u tadašnjem Ininom institutu. Od 1983. do 1987. direktor je Instituta, a od 1987. do 1990. je potpredsjednik (Flekovićeva) Poslovodnog odbora Ine.

Ostavio naftu i posvetio se zdravstvu

Pozornost šire javnosti Drpić svraća na sebe 1989., kad je kao tadašnji potpredsjednik Poslovodnog odbora Ine nakon ‘jogurt revolucije’ u Novom Sadu javno istupio iz Saveza komunista. Premda je ubrzo nakon toga otišao iz Poslovodnog odbora za direktora Inainženjeringa samo 15 dana prije stečaja, uvijek je tvrdio da taj odlazak nije bio ni u kakvoj vezi s javnim istupanjem iz Saveza komunista. Drpić je tvrdio da su se ideali koje je kao mlad čovjek imao jednostavno prestali ostvarivati i zbog toga je sâm istupio iz Saveza komunista i nije zbog toga bilo nikakvih posljedica.

U Inainženjeringu Drpić je zatekao gotovo dvije tisuće zaposlenih, od kojih 400 inženjera. Tako besmisleno veliki ‘kolhoz za inženjering’ nastao je integriranjem Ininog inženjeringa s Industroprojektom. A ta integracija provedena je na završetku velikoga investicijskog ciklusa nakon kojega jednostavno više nije bilo posla za toliko ljudi.

Drpić je smatrao profesionalnim izazovom pokušati sačuvati stručnu jezgru sposobnu za svladavanje složenih projekata. Reorganizirao je Inainženjering u niz holdinških poduzeća, od kojih su manje sposobna poduzeća propadala, ali stručna inženjerska jezgra ostajala sačuvana. No, nakon Drpićeva odlaska iz Ine, u nekoliko narednih godina rasturena je i ta jezgra, tako da danas Ina za složenije projekte angažira inženjerinške kapacitete iz Sarajeva koji su tamo, za razliku od Hrvatske, ostali unatoč ratu sačuvani.

Drpić 1993. odlazi iz Ine u privatni biznis. Osniva tvrtku za investicije i konzalting. Počinje poslovati izradom feasibility studija i istraživanjem tržišta. Nakon smanjenih investicija zbog rata, Drpićeva tvrtka radi plinovode u Istočnoj Slavoniji u koju se tada izbjegavalo ići i na službeni put. Godišnje su u Vukovarsko- srijemskoj županiji radili oko 100 kilometara plinovoda, doduše, s radnim strojevima obojenim u bijelo. Tim svojim poslovima Drpić se danas s razlogom jako ponosi.

U to vrijeme Drpić obolijeva od teške hematološke bolesti. Njegovi znanci i prijatelji kažu da ga je to preusmjerilo i na biznis u zdravstvu. Godine 1996. u Krapinskim Toplicama osniva prvu privatnu bolnicu u Hrvatskoj - Magdalenu specijalnu bolnicu za kardiovaskularnu kirurgiju i kardiologiju. Za to je trebalo skupiti 24 milijuna tadašnjih DEM. Iako to nije bilo lako, Drpiću i partnerima, uglavnom uglednim liječnicima, uspijeva osigurati potreban investicijski novac, najviše zahvaljujući kreditu PBZ-a.

Suosnivač prve privatne biotehnološke tvrtke

S obzirom na to da je Drpić radio sve financijske analize, odlučeno je da bude i ravnatelj te ustanove. Drpić osporava da ga je bolest usmjerila na posao u zdravstvu i kaže da nije sudjelovao u osnivanju hematološke nego kardiološke bolnice. Zajedno s Mihajlom Šestom, Slobodanom Vukićevićem i Marijanom Hanžekovićem poslije osniva i Generu, prvu privatnu biotehnološku tvrtku u Hrvatskoj (proizvodnja banke tkiva i matičnih stanica u laboratoriju za regeneraciju kostiju i hrskavice).

Drpića su zbog njegova brzog napredovanja ogovarali da je kao miljenik sustavu iz 'vrtića' postao direktor. No, poslovima koji su uslijedili, osobito u privatnom biznisu, Drpić se dokazuje kao uspješni menadžer. Možda će zahvaljujući iskustvu kao suvlasnik i predsjednik Uprave uspjeti Veterinu d.d. vratiti među profitabilne tvrtke.

No, i Drpić i suvlasnici imaju u Veterini d.d. znatno veće ambicije od samo profitabilnog poslovanja pa će zbog toga biti zanimljivo pratiti rad Ivana Drpića u Veterini d.d. Veterina d.d. je, naime, tvrtka sljednica jezgre iz koje su nastali Imunološki zavod i PLIBAH (poslije Pliva).

Proizvodnja današnje Veterine d.d. u Kalinovici datira iz 1927. godine. No, ta je proizvodnja u Kalinovici počela dislociranjem dotadašnje proizvodnje sa Škole narodnog zdravlja u Zagrebu, nastaloj na osnovama proizvodnje još iz 1901. godine, križevačkog Kraljevskog hrvatsko-slavonskog zemaljskog bakteriološkog zavoda.

Zanimljivo je da je Zavod u Kalinovici više puta bio izdvajan iz Plive da bi nastavljao samostalno poslovati. Posljednji put je Zavod u Kalinovici integriran u Plivu 1970. godine, da bi ga 2000. godine Pliva pod nazivom Veterina d.d. izdvojila iz svoga poslovnog područja (core biznisa).

Dio stručnjaka smatra da su u međuvremenu Pliva i Imunološki zavod pretvoreni u pakirnice uglavnom stranih lijekova, a proizvodnja vlastitih lijekova i ostalih humanih, veterinarskih i kemofarmaceutskih preparata svedena je na zanemarivu mjeru.

Drpić, Vukičević i Hanžeković bave se ‘skupljanjem znanja’ i ostalih kapaciteta potrebnih za stvaranje nove moćne farmaceutske tvrtke. Nova velika farmaceutska tvrtka nastat će, planiraju ta tri investitora, vlastitim razvojem, integracijama, akvizicijama, ili na bilo koji drugi način. Poznavatelji tog tržišta kažu da sada, nakon preuzimanja Veterine d.d., treba pažljivo promatrati što će se događati s Belupom. Uspije li Drpiću, Vukičeviću i Hanžekoviću Veterini na bilo koji način priključiti Belupo i Imunološki zavod, nastat će veliki potencijal koji obećava.

Povratak Veterine farmaceutici

No, Drpić, Vukičević i Hanžeković razmišljaju i o kapacitetima u regiji izvan Hrvatske. Okrupnjivanje kapaciteta u regiji uvjet je opstanka u toj djelatnosti. Takvo ubrzano okrupnjivanje nameću velike strane farmaceutske kompanije, diktatom raznih standarda kojima će moći udovoljavati samo veliki kapaciteti. Veterina d.d. je već sada možda jedini kapacitet u Hrvatskoj koji može zadovoljiti stroge europske standarde u toj djelatnosti. I zbog toga su ti kapaciteti potrebni za daljnji razvitak Generinih patenata. Genera će razvijati svoje kapacitete u ugovornim odnosima s Veterinom d.d. na lokaciji u Kalinovici. Trenutačno Drpić uvjerava 350 zaposlenika Veterine d.d. (od kojih su trećina VSS) da ta tvrtka nije preuzeta iz špekulantskih razloga. Drpić obećaje da će se i dalje razvijati osnovna veterinarska djelatnost, naravno, na profitabilnim osnovama. No, Veterina d.d. će se, najavljuje Drpić, ‘vratiti’ i farmaceutici.

Ivan Drpić ima referencije kao uspješan (su)osnivač i ravnatelj prve privatne bolnice i prve privatne biotehnološke tvrtke u Hrvatskoj. Dokazao se Drpić i kao uspješni menadžer u Ini punih 15 godina. No, i za menadžera s tako dobrim referencijama stvaranje novog farmaceutskog ‘diva’ ipak je jako veliki ‘zalogaj’. Bit će zbilja zanimljivo pratiti njegov rad.