Arhiva

Izbor prema cijeni ili kvaliteti

29. rujna 2005.

lider.media

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

Menadžersko obrazovanje na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima na europskim sveučilištima još uvijek nije posve ujednačeno

Piše Jelena Gotovac

Plan o usklađivanju visokog europskog obrazovnog sustava iz 1998. godine bio je već u startu iznimno odvažan: trebalo je postići suglasnost o metodi dodjele stupnjeva stručne spreme na svim sveučilištima u Europskoj uniji. Novi sustav, planiralo se, trebao je omogućiti da studenti nesmetano mijenjaju sveučilišta unutar granica EU, te da poslodavci zapošljavaju kandidate iz drugih zemalja ne strahujući pritom jesu li kvalifikacije iz njihovih biografija istovjetne onim domaćima.

Predviđeno je tako da se ukinu nacionalne metode određivanja obrazovnog stupnja, te da se umjesto njih uvede jedan standardizirani europski. U reformskom kotaču našlo se tako europsko visoko obrazovno tržište vrijedno 600 milijardi eura generiranih kroz školarine i državne potpore. Međutim, iako je namjera reformatora bila uvesti red i pojednostaviti sustav, dogodilo se da svaka zemlja ipak nastavlja svojim putem.

MBA programi bez subvencija?

U biti problema je duljina trajanja obrazovnih programa. Prema europskim pravilima dodiplomski studij smije trajati tri ili četiri godine, a poslijediplomski najviše jednu ili dvije godine. Prema podacima Financial Timesa očito je da poslijediplomski traju između 10 i 24 mjeseca. Još je neobičnije da su neke zemlje zadržale pravo intervenirati u nacionalne obrazovne sustave paralelno uz djelomično prihvaćanje standardiziranog europskog modela.

Španjolska je vlada tako ove godine odlučila da sveučilišta mogu uvesti dodiplomske studije u trajanju tri ili četiri godine, te poslijediplomske od godinu ili dvije, ovisno o struci. Nizozemska je s Europskom unijom uskladila jednogodišnje poslijediplomske studije, dok je dodiplomske ostavila u starom sustavu.

Očito je dakle da će samo tržište odrediti tip kvalifikacije, kao što se dogodilo i u slučaju europskog tržišta MBA programa, gdje iznimno dobro prolaze i jednogodišnji i dvogodišnji programi. Odluka studenata hoće li npr. odabrati jednogodišnji program na LSE-u ili dvogodišnji na HEC-u ovisit će uvelike o cijeni, na koju će pak utjecati spremnost država da sufinanciraju tu vrstu obrazovanja.

Opće pravilo u tom segmentu jest da svaki student u Europi ima godišnje pravo na 10 tisuća eura poticaja za visokoškolsko obrazovanje. Međutim, kada bi vlade mogle uvjeriti studente da sami plaćaju svoje fakultetsko obrazovanje, kao što je slučaj s MBA programima, ostvarile bi se velike uštede.

Uvjet za napredak u karijeri

Procjenjuje se da će samo 20 do 30 posto studenata odmah nakon dodiplomskog studija nastaviti poslijediplomski studij. U takvom scenariju znatno bi se smanjili troškovi visokoškolskog obrazovanja. Međutim, u menadžerskom obrazovanju ostaju još dva velika pitanja.

Prvo je hoće li uvođenje dodiplomskog stupnja značiti velik rast broja poslijediplomskih studija ili će sveučilišta dosadašnje četverogodišnje ili petogodišnje programe jednostavno prepoloviti na dva dijela: dodiplomski i poslijediplomski. Drugo je pitanje kakve će posljedice sve to imati na MBA programe.

Analize pokazuju da gotovo polovica poslijediplomskih programa za obrazovanje menadžera kao preduvjet postavlja završen prvi stupanj u području ekonomije ili biznisa, često s istog sveučilišta. Druga polovica poslijediplomski studij smatra mogućnošću za promjenu u karijeri, i to za one koji žele ući u biznis, a prije se nisu obrazovali u tom segmentu.

U nastojanju da se uspješno ujednači europski obrazovni sustav zasigurno će pomoći akreditacije koje dodjeljuju neovisne obrazovne organizacije poput European Foundation for Management Development ili association for MBAs. Akreditacije će, prema mišljenju stručnjaka, pomoći i u održanju različitosti MBA i sveučilišnih programa.

Deset europskih škola za poslijediplomsko menadžersko obrazovanje