Izdavači će tražiti naknadu od press clipping agencija

Tri vodeće agencije za praćenje medija Press Cut, Pressclipping i Briefing kolateralni su dobitnici neplaćanja autorskih prava. Ni novinski izdavači niti cehovsko udruženje novinara još nisu zatražili naplatu korištenja novinarskih tekstova u komercijalne svrhe

Piše: Dragana Radusinović
[email protected]

Ako Ante Tomić u Jutarnjem listu objavi kolumnu, agencija koja se bavi medijskim clippingom novinsku stranicu s kolumnom skenira i u elektroničkom obliku proda svojem klijentu a da nositelju autorskih prava ne plati nikakvu naknadu. No ako Ante Tomić svoje kolumne već objavljene u Jutarnjem objavi u knjizi, agencija za medijski clipping ne smije skenirati kolumnu iz knjige i prodati je jer bi tako prekršila autorsko pravo. Ako, pak, Ante Tomić otpjeva sadržaj svoje kolumne i izda ga na CD-u, nitko ne smije prepržiti taj CD i prodati kopije jer tako krši autorska prava.

Ovako izgledaju stvari na terenu u Hrvatskoj. Problem je u tome što prvi slučaj, onaj s kolumnom u novinama, nije istinit. Agencije koje se bave medijskim clippingom itekako krše autorska prava.
Umnožavanjem, distribucijom i arhiviranjem dnevnih novina, časopisa i ostalih medijskih sadržaja, novinskih i elektroničkih, u komercijalne svrhe, bez pismenog dopuštenja nositelja autorskog prava, agencije koje se na hrvatskom tržištu bave medijskim clippingom grubo krše odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Isti zakon krše prenošenjem medijskog sadržaja i mnogobrojni internetski portali.

Pet milijuna kuna iz državnog proračuna

Kad je riječ o brzorastućem tržištu praćenja medija, tri su bitna igrača na domaćoj sceni koja svoje prihode i profit ostvaruju ne dajući naknadu autorima za umnožavanje, distribuciju i arhiviranje u komercijalne svrhe proizvoda zaštićenih autorskim pravom. To su agencija Press Cut, koja drži 50 posto tržišta, te agencije Pressclipping i Briefing. Upravo se te tvrtke posljednjih godina ističu velikim povećanjem prihoda, a njihovi čelni ljudi predstavljaju se kao poduzetnici koji su otkrili savršenu nišu za uspješan biznis i imaju, zahvaljujući dugogodišnjem radu, vrlo respektabilnu arhivu svih domaćih medija. Taj se biznis, međutim, nalazi upravo u tamnosivoj zoni između 'savršene tržišne niše' i 'krađe stoljeća'.

Problematika postaje još zanimljivija s obzirom na to da se sve više govori o ulasku Hine na to tržište, kojoj se pripaja novinska dokumentacija Vjesnika, a jedno je od obrazloženja toga transfera da se uslugama medijskog clippinga sve više bave privatnici. Predsjednik Uprave Vjesnika Franjo Maletić više je puta rekao da samo Vlada i korisnici državnog proračuna na usluge clippinga troše oko pet milijuna kuna na godinu. Čak se i Ustavni i Vrhovni sud koriste uslugama clippinga, bez osvrtanja na to da uslugu kupuju od tvrtki koje krše zakon. Novinski izdavači i druge medijske kuće mogu, a postoje najave i da žele, agencijama za praćenje medija naplatiti naknadu za uporabu njihovih izdanja u svrhu stvaranja profita. Predsjednik Udruge novinskih izdavača pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) Josip Buršić iz Novog lista za Lider kaže da to divlje tržište svakako treba urediti.

- Na žalost, nikad se nismo sjetili staviti tu točku na svoj dnevni red, ali obećajem da će se upravo ta tema naći na dnevnom redu naše iduće sjednice, jer ta pitanja uopće nisu regulirana i naknadu za autorska prava treba tražiti - kaže Buršić. Domaći stručnjak za autorsko pravo, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Igor Gliha kaže da hrvatska zakonska podloga medijskim kućama pruža takvu mogućnost i štiti autorska prava novinara i nakladnika upravo kao što štiti autorska prava glazbenika ili književnika.

- Medijskim kućama i novinarima nedostaje inicijativa za ostvarivanje prava, a to se ne može očekivati od države i njezinih institucija, ali pravni okvir postoji - jasno kaže Gliha.
U agencijama za praćenje medija pokušali su nas u svašta uvjeriti, pa su njihovi argumenti išli od početničkih, prema kojima se 'nigdje u svijetu takve naknade ne plaćaju, jer što je jednom u novinama objavljeno, svima je za korištenje slobodno', preko onih već malo ozbiljnijih, prema kojima 'rezultat novinarskog rada nije autorsko djelo', do onih koji kažu 'da je tržište medijskog clippinga u Hrvatskoj premalo da bi provedba zakona ikome bila isplativa'.

Pasivna udruženja izdavača i novinara

No, sva tri argumenta padaju: prvi ruše svjetska iskustva, drugi hrvatski zakon, a treći logika i činjenica da taj zakon nema limit vrijednosti tržišta ispod kojeg se ne primjenjuje. No, nije sve tako jednostavno. Dapače, priča je i više nego komplicirana, ali ne u zakonodavnom, već u izvedbenom djelu. Na neki su način tri vodeće agencije kolateralni dobitnici priče u kojoj novinski izdavači i cehovsko udruženje novinara Hrvatsko novinarsko društvo ne rade ono što bi trebali raditi, pa se borimo s cijelom gomilom dubioza.

Tri su ključne dvojbe. Prva je tko je nositelj autorskog prava, novinar ili nakladnik. Profesor Gliha kaže da je, prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, nositelj autorskog prava autor, odnosno novinar, i da medijske kuće moraju unutar sebe sa svojim zaposlenicima urediti pitanje autorskog prava pojedinačnim ugovorima i osnovati, prema uzoru na mnoge druge zemlje, posebnu agenciju koja bi bila zadužena za licenciranje clipping agencija, ubiranje i raspodjelu naknade izdavačima i autorima. Druga je dubioza što je u novinarstvu autorsko djelo. U agencijama za medijski clipping vole istaknuti da je rezultat novinarskog rada tek 'obična informacija'.

Profesor Gliha, pak, tumači da je tu riječ o razvrstavanju različitih novinarskih formi. - Obična vijest ne može se smatrati autorskim djelom, ali reportaža ili analitička tema svakako su autorsko djelo - kaže Gliha. Njegova je poruka čelnim ljudima u novinarskoj struci i izdavaštvu da moraju definirati pravila na temelju Zakona o autorskim pravima. Zakonom o medijima ipak su nabrojena novinarska djela pa se na osnovi tog popisa može raspravljati o njihovu statusu autorskog djela.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Dragutin Lucić kaže, pak, da je proizvod svakog novinarskog rada upravo autorsko djelo i rješenje vidi u tužbama: 'Svatko kome je ukraden tekst treba onoga tko ga je ukrao tužiti'. To, pak, znači da oko četiri tisuće novinara ima osnove tužiti agencije za praćenje medija. Kad je riječ o institucionalnom rješavanju tog problema, čelni čovjek novinarskoga cehovskog udruženja kaže da je otvoren za svaku inicijativu. Za početak, HND bi trebao agencije za praćenje medija službenim dopisom obavijestiti na koje sve načine krše autorska prava novinara.

Dodatni troškovi press clipping agencijama

Treća je dubioza tržišna i odnosi se na troškove provođenja zakona. Nju je zapravo najlakše riješiti. Agencije za praćenje medija, ako im je u interesu da prate medije onako kako ih prate sada, trebale bi snositi sve troškove i, ako mogu, dio troška prebaciti na svoje klijente. S rješavanjem problema treba početi odmah, da bismo bar za pet godina imali jasan sustav naplaćivanja naknade za autorska prava novinara i njihovih medijskih kuća. K tome je, s aspekta tržišta, nedopustivo da agencije poput Press cuta, Pressclippinga, Briefinga ili neke buduće Hinine podružnice posluju u uvjetima u kojima im je visokovrijedna medijska arhiva na raspolaganju za komercijalnu uporabu, bez ikakvih ograničenja. Kao što nam je rekla sugovornica iz jedne od agencija, 'arhiva vrijedi onoliko koliko se može komercijalizirati', a mi ćemo tome dodati da od te komercijalizacije zaraditi moraju i nositelji autorskog prava.