Izlazak iz krize glavna tema Svjetskog gospodarskg foruma

U srijedu je počelo uobičajeno godišnje slikanje u Davosu, koje će, kao i svih godina ranije nesumnjivo uroditi velikim promjenama u životima velikih i malih ljudi. Svjetski ekonomski forum ove će se godine, sasvim neočekivano baviti krizom globalnog kapitalizma, ali i nanovo populariziranom temom bankarskih bonusa- izgleda jedinog krivca za ozbiljno drmusanje sustava koji je, ruku na srce od samih početaka na sumnjivim temeljima.

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Sastanci najmoćnijih ljudi svjetske politike i biznisa trebali bi tako otkriti u sljedećih pet dana kako će izgledati budućnost svijeta i još jednom zaroniti u same dubine ljudske egzistencije.Osnovna misao prvog dana susreta starih prijatelja vrtila se oko ranjivosti oporavka kojem velike ekonomije svjedoče već nekoliko mjeseci i potrebe da se to krhko dijete sačuva od surove stvarnosti. Kako je rekao David Rubenstein, direktor Carlyle grupe, ‘doživjeli smo srčani udar, ali srećom srčani udari više nisu smrtonosni’. Analogija je sjajna jer ne samo da srčani udari inače mogu biti sasvim smrtonosni, nego ovaj još stigne imati sličan efekt. Poslovni dio sudionika najviše se fokusirao na svog najvećeg neprijatelja trenutno, smanjenu potrošnju, o čemu su se po tko zna koji put mogli čuti već dobro poznati stavovi i scenariji. Potražnja se sporo oporavlja, tko zna hoće li se uopće oporaviti, Zapadnjaci su zapeli, a na Istočnjake ne možeš računati da će trošiti dovoljno brzo. S druge strane, makroekonomiste, od kojih ne nedostaje poznatih imena poput Nouriela Roubinija ili Josepha Stiglitza, brine biranje pravog trenutka za povlačenje državnih poticaja, što izaziva i razdor u ekonomskoj zajednici.

Neki, naime vjeruju da rastući dugovi država ugrožavaju oporavak (tržište će reagirati većim kamatama na obveznice), dok drugi smatraju da nježni oporavak ne treba uznemiravati otkazivanjem državne potpore. Treća strana, u ovim vremenima možda i najvažnija su države, isto vrlo dobro predstavljene na svakom od ovih događanja. Lort Turner, šef britanske regulatorne agencije pozvao je na jači nadzor kreditiranja, ali nakon početnih koraka na razini G20, posljednji mjeseci su vrlo nalik odgovoru na krizu doveli do pojedinačnih akcija u pogledu obračuna s financijskim sektorom. A baš bi na tom području moglo doći do najza-nimljivijih trenutaka jer je već bilo prvih koškanja. Bob Diamond, predsjednik britanske banke Barclays srčano je reagirao na pokušaje uplitanja u bankarske poslove rekavši kako dijeljenje banaka neće od financijskog tržišta napraviti sigurnije mjesto. ‘Ako kažete kako je veće loše i krenete poduzimati mjere, učinak na poslove i globalnu ekonomiju bit će vrlo negativan’, rekao je Diamond, iako nije svoju logiku elaborirao. Naravno, očitu činjenicu da je upravo puštanje banaka i nedjelovanje dovelo do raspada sustava, rasta nezaposlenosti i pada proizvodnje, nije spomenuo.

Diamond, ‘jako ponosan’ na činjenicu da njegova banka nije trebala izravnu pomoć države, iako je i tu propustio uočiti da bi njegova banka vrlo vjerojatno isto propala da država nije pomogla nizu njihovih ‘bliskih partnera’, nastavio je dalje ljutito objašnjavati kako je regulatorni sustav, koji inače još nije niti počeo djelovati posebno rigorozno na banke, jednako kaznio uspješne i neuspješne banke. Stoga je, kazao je, vrlo ljut na loše banke i loše uprave. Jer on sad pati zbog njih. Um svjetskih financijaša pokazao se uistinu zanimljivim mjestom. Tako je Stefan Lippe, iz švicarskog Swiss Re, upozorio da će stiskanje bankovnog poslovanja jednostavno prisliti banke da uđu u riskantnije po-duhvate kako bi dobili povrat. Samo manja stopa profita očito nije opcija, a uostalom teško je i zamisliti riskantnije ponašanje od dosadašnjeg.