Izlazak na burzu u Hong Kongu nije ispunio Pradina očekivanja

Kao ‘plafon’ svom IPO-u na Hongkonškoj burzi u Pradi su postavili 2,6 milijardi dolara, a uspjeli su prikupiti 2,14 milijardi. Nešto slabiji učinak objašnjen je manjim interesom investitora i oštrim zaokretom tržišta prema dolje, koji su prema analizama odgovorni i za Samsoniteov mlaki izlazak samo tjedan prije.

piše Vanja Figenwald

Još jedna potvrda da se stvari nezaustavljivo pomiču istočno inicijalna je javna ponuda Pradinih dionica na burzi u Hong Kongu umjesto na dosad uvriježenome mjestu poput Londona, New Yorka ili Milana. Razlozi za tu odluku relativno su jednostavni: prvo, u jednom od najpoznatijih proizvođača luksuznih proizvoda procijenili su da financijski mogu bolje proći u Kini, i drugo, da moraju biti zastupljeniji na dalekoistočnim tržištima, čiji potrošački potencijal sve više raste. ‘Ako burza predstavlja tržište, onda trebamo ići na burzu na kojoj se nešto događa’, objasnio je Patrizio Bertelli, suvlasnik kompanije.
Talijanska udruga proizvođača luksuznih dobara Altagamma procjenjuje da će ove godine prodaja luksuza u Aziji, bez Japana, rasti 20 posto. Brend globalnog ugleda, međutim, nije baš postigao maksimalan rezultat očekivanjima unatoč, prikupivši 2,14 milijardi dolara iako je kao ‘plafon’ postavio 2,6 milijardi. Izlazak na burzu, pripreman točno 10 godina, tako ipak nije potpuno zadovoljio premda se od 2001. do danas čak četiri puta odgađao, redovito zbog nepovoljnih uvjeta na tržištu. Nešto slabiji učinak objašnjen je manjim interesom investitora i oštrim zaokretom tržišta prema dolje, koji su prema analizama odgovorni i za Samsoniteov mlaki izlazak samo tjedan prije.

Peti pokušaj Valjda su u Pradi, odlučivši da više jednostavno ne žele čekati, izašli na burzu unatoč tomu što je Samsonite tjedan dana prije uspio prikupiti minimalni očekivani iznos, 1,25 milijardi dolara, zbog također slabe potražnje. Analitičari su pak upozorili na to da je i ta cijena, zapravo, još relativno visoka uzmu li se u obzir korekcije na burzi i tadašnji petpostotni pad indeksa Hang Seng od početka mjeseca. Taj se pad dogodio ponajviše zbog optužbi kineskih tvrtki izlistanih u Americi za knjigovodstvene prijevare, što je rezultiralo većom sumnjičavošću prema općenitoj kvaliteti knjigovodstva i revizije u Kini. Da je Pradi doista stalo ovaj put ići do kraja i realizirati izlazak na burzu pod bilo kojim uvjetima, pokazuje velika zabava koju su Miuccia Prada i Patrizio Bertelli početkom lipnja organizirali u čast toga jubilarnog petog pokušaja u deset godina. Naravno, nije bila riječ samo o proslavi, nego o nekonvencionalnom ‘roadshowu’, odnosno privlačenju potencijalnih ulagača i povećanju vrijednosti tvrtke.  

Bolja prošla godina Prada je prodala 16,5 posto kompanije čija je procijenjena vrijednost 13 milijardi dolara, što je 23 puta više od procijenjenog neto prihoda za ovu godinu. Otprilike 95 posto ponude pokupovali su institucionalni ulagači, suprotno željama. Osim tih razloga Prada se pokušala ‘uštekati’ u trend koji je francuskom L’Occitaneu u svibnju prošle godine donio sasvim opipljive rezultate u obliku visokog vrednovanja od 707 milijuna dolara i druge europske proizvođače natjerao na razmišljanje. Salvatore Ferragamo dobio je odobrenje za izlazak, francuski Moncler također se sprema, kao i američki sportski brend Coach.

Prve dvije tvrtke namjeravaju prodati 500-tinjak milijuna eura dionica, a Coachu se ne žuri i vjerojatno će pričekati povoljnije tržišne uvjete. Što je bilo prošle godine, očito ne vrijedi i ove, barem zasad, pa su se ovogodišnji debitanti malo razočarali. Čak i ne malo. Prada je prilično ambiciozno zamislila cijenu koja bi kompaniju valuirala na 27 puta ovogodišnjega procijenjenjenog neto prihoda, ali dan prije izlaska ipak je snižena nakon loših vijesti s tržišta i mogućnosti plaćanja poreza na dividendu (27 posto) i poreza na kapitalnu dobit (12,5 posto), što je zasigurno bio jedan od važnih ‘faktora hlađenja’, iako po nekim mišljenjima pretjeran. Prikupljeni kapital, objasnili su u kompaniji, iskoristit će za plaćanje dugova (Prada je u proteklom desetljeću provela i neke ne baš uspješne akvizicije koje su rezultirale dugom od milijarde eura) i otvaranje novih trgovina uglavnom u Aziji. Za utjehu tvrtki mogu poslužiti izvrsni rezultati u prošloj godini u kojoj su povisili neto prihod na 250 milijuna eura, odnosno za 150 posto, a za prvo polugodište ove računaju na nešto skromniji rast od samo 50 posto. 

Više marketinški potez Hong Kong u posljednje vrijeme nije postao primamljiv samo za IPO nego i za prije uvrštene kompanije koje sekundarnim uvrštenjem (izlazak na neku drugu burzu izvan matične) žele biti zastupljenije u toj regiji. Dosadašnje iskustvo, podebljano najnovijim događajima, pokazalo je da takvi potezi možda nisu toliko isplativi koliko se vjeruje. Brazilska rudarska kompanija Vale uvrstila je svoje dionice u Hong Kongu u prosincu prošle godine, no interes investitora nije bio onakav kakav se želio, kao ni za Prudential, britanskog osiguravatelja uvrštenog prije više od godinu dana. Premda se čini da financijske koristi kojih je bilo u manje globaliziranom svijetu više ne igraju ulogu zbog velike pristupačnosti trgovanju dionicama na bilo kojoj burzi, novi trend pomicanja prema burzi u Hong Kongu ima nešto drugačiju namjenu. Mnoge zapadne kompanije koje se u proteklih godinu dana ili nešto više uvrštavaju na tu burzu, zapravo, više žele pokazati svoju predanost azijskom tržištu i fokus na nj nego proširiti svoju dioničarsku bazu i prikupiti kapital na manje zasićenim tržištima. Riječ je, dakle, prije svega o marketinškoj logici, ne ekonomskoj - diže se razina svijesti o brendu i dodvorava lokalnim kupcima.

To je, nedvojbeno, važan faktor i u razmišljanjima luksuznih brendova poput Prade ili Ferragama koji sve teže nalaze prostor za veći rast na zapadnim tržištima, ali zato vide priliku u rastućem azijskom tržištu koje tek razvija ukus za finije i skuplje stvari u životu. Bilo da je riječ o financijskom promišljanju, što, čini se, barem zasad pada u drugi plan, ili o promišljenu PR-u, zaključak je isti: Azija, posebice Kina, promeće se u potrošačku obećanu zemlju za Europljane i Amerikance koji više nemaju prostora za rast na matičnim tržištima. Ili barem oni tako vjeruju. Međutim, analitičari su skeptični i ne vjeruju zasad u dovoljnu razvijenost potražnje za luksuzom u regiji.