Izlazak županjske Sladorane na burzu poremetio bi sve moje planove

U okruženju Hrvatske nedostaje više od milijun tona šećera, što daje veliku prednost hrvatskoj industriji šećera. Zasad sve tri šećerane rade, ali da su bile u vlasništvu stranih tvrtki, danas sigurno nijedna ne bi postojala. Sa Sladoranom se ne bi smjelo dogoditi to što se dogodilo s Dukatom

Razgovarala: Matilda Bačelić
Foto: Dražen Lapić

Nakon što su početkom ovog tjedna objavljeni rezultati lošiji od očekivanih, ulagači su oštro kaznili dionicu Viro tvornice šećera, koja je zabilježila dnevni gubitak od 9,61 posto. Iako je proizvodnja bila rekordna, a prodaja na domaćem tržištu porasla, ukupna je prodaja na kraju pala zbog nepovoljnih agroklimatskih prilika. Usprkos nekim negativnim trendovima u Viru s optimizmom razmišljaju o budućnosti. U očekivanju nepovoljnih promjena koje će donijeti ulazak u EU u Viru će se usredotočiti na domaće tržište, povećanje prinosa po hektaru, ulazak u višu klasu u odnosu na okruženje. Priliku treba tražiti u izglednom potpisivanju ugovora s Coca-Colom i činjenici da je u ovom dijelu Europe ostalo malo proizvođača šećera, a nezadovoljne investitore mogla bi oraspoložiti najava dividende od 13 ili 14 kuna. O Virovim planovima i stanju u industriji šećera razgovarali smo sa suvlasnikom tvrtke Marinkom Zadrom.

• Iako se očekivao rekordan rezultat poslovanja, zabilježili ste 10-postotno smanjenje dobiti od 2007. Koji je razlog tomu?
- Računali smo da bi rezultat 2007. trebao biti najveći u povijesti, ali repna je kampanja bila vrlo teška i skupa. Zbog velikih kiša naši kooperanti nisu uspjeli izvaditi 160 hektara šećerne repe, pa smo proizveli nekoliko tisuća tona šećera manje od planirane količine. S druge strane želimo biti odgovorna tvrtka, pa smo odlučili platiti i repu koju nismo dobili jer vjerujemo da sada trebamo pomoći kooperantima da se pripreme za sljedeću sezonu i nastave raditi na poboljšanju kvalitete i prinosa repe.

• Koji je cilj promjene na čelu tvrtke u kojoj je jedini član Uprave postao vaš sin i dosadašnji prokurist Željko Zadro?
- Dosadašnji su članovi Uprave vrhunski stručnjaci u svojim područjima, a s obzirom na to da nas očekuje velik posao povećanja količine prerade repe i proizvodnje šećera, mislili smo da je najučinkovitije dati im izvršne funkcije. To što je trenutačno jedini član Uprave moj sin, nije povezano s njegovim imenovanjem. Željko je od privatizacije tvornice potpuno uključen u njezin rad, a posebno je bio uspješan u Virovu pozicioniranju na stranim tržištima. Bio je i član radne skupine koja je pregovarala s Europskom komisijom o kvotama i poznaje tržište bolje od ikoga.

• Za koliko je ovogodišnja ugovorena količina šećerne repe manja od prošlogodišnje?
- Računamo da ćemo ugovoriti proizvodnju šećerne repe na nešto više od devet tisuća hektara, mislim da je to za ovu godinu dobro. Bio bih vrlo zadovoljan kad bismo to ostvarili jer, iako je površina nešto manja, neće znatno utjecati na krajnji rezultat ako se dobro odradi. S nama su ostali najbolji proizvođači i računamo da će za njih ovo biti dobra godina. Od 30-ak tisuća hektara, koliko bi se ukupno trebalo ugovoriti ove godine, ugovorit će se nešto više od 20 tisuća. Nastat će velik problem ne budu li sve tri šećerane mogle ispuniti kvotu od 180 tisuća tona za europsko tržište.
• Je li to opasno?
- Da, to je prilično opasno, posebno bude li još pokoja godina slaba.

• Koliku proizvodnju šećera iz repe i iz sirovog šećera planirate za 2008.?
- Planiramo proizvesti 60 tisuća tona šećera od šećerne repe, što je u skladu s kvotom, a proizvodnju od sirovog šećera namjeravamo povećati na 100 tisuća tona.

• Ove je godine Virovitičko-podravska županija spasila cijenu povećavši poticaje. Bojite li se da će proizvođači u budućnosti odustati od šećerne repe i prijeći na profitabilnije kulture?
- Točno, mi smo inzistirali da se nešto učini. Županijski poticaji, veći bonusi za zaštitu bilja i sjemenja, poticaji Ministarstva od otprilike 1000 kuna po hektaru uspostavljanju u ravnotežu proizvodnju repe i drugih kultura. Još postoji određeni strah od smanjene sjetve, ali u našem slučaju vrlo malen jer je nedavno održani skup na kojem smo dodjeljivali nagradu Zlatna repa za najbolje proizvođače odisao pozitivnim duhom. U Ministarstvu dobro razumiju tu problematiku, no u situaciji naglog povećanja cijena žitarica još je teže proizvoditi šećernu repu jer je njezina proizvodnja vrlo zahtjevna. Mi smo dali sve što smo mogli da bismo potaknuli proizvodnju repe, a sada bi država trebala još više pomoći.

• Što je alternativa ako bi se ipak odustalo od proizvodnje repe?
- Ne vjerujem da će se potpuno ugasiti proizvodnja šećerne repe jer je to ipak najdohodovnija kultura u ratarstvu, kao što ne vjerujem ni da će toliko visoke cijene žitarica biti konstanta.

• Manje se šećerane masovno zatvaraju. Što se događa s industrijom šećera u Europi u posljednje vrijeme?
- Situacija je vrlo teška i nemoguće je predvidjeti što će se događati. Posljedica reforme tržišta šećera koju se trenutačno provodi jest zatvaranje većine šećerana u Istočnoj Europi. U Mađarskoj od 12 šećerana samo jedna radi, a pitanje je hoće li se i ona održati. Ista je situacija u Slovačkoj i Češkoj, a u Italiji je zatvoreno desetak šećerana. U ovom dijelu Europe uskoro će nedostajati četiri do pet milijuna tona šećera. U svim tim zemljama vlasnici šećerana bile su velike europske kompanije koje nisu zatvorile nijednu šećeranu u matičnoj zemlji. Reformu se zamislilo tako da cijena šećera pada: npr. ove je godine cijena repe trebala biti 26 eura po toni, a šećera otprilike 410 eura po toni, no nemoguće je držati toliko nisku cijenu da bi proizvodnja šećera i repe bila rentabilna, pa su se šećerane zatvorile. Ove će godine reforma propasti, ali ne znamo što će se dalje događati.

• Kakvi su položaj i izgledi hrvatskih šećerana s obzirom na novonastalu situaciju?
- U okruženju Hrvatske u radijusu od 350 kilometara, a to je udaljenost na kojoj se trguje šećerom, nedostaje ga više od milijun tona, što daje veliku prednost hrvatskoj industriji šećera. Zasad sve tri šećerane rade, ali da su bile u vlasništvu stranih kompanija, danas sigurno nijedna ne bi postojala. Imamo šansu upravo sada jer smo ostali među rijetkim proizvođačima na širem području.

• U Viro se od svih šećerana dosad najviše ulagalo. Kakav vam je ovogodišnji plan?
- I danas najviše ulažemo. Ove će godine taj iznos premašiti 20 milijuna eura. Do kraja godine završit ćemo ugrađivati najveći dio opreme šećerane iz Ormoža koja će nam omogućiti automatizaciju proizvodnje, neovisnost o sirovini jer će Viro tada moći obrađivati i sirovi šećer iz zemalja Afrike, Kariba i Pacifika te smanjenje troškova.

• Postoje li još kakvi planovi sa šećeranom u Ormožu čije ste pogone kupili prošle godine?
- Ondje su ostali silos i cjelokupna pakirnica, pa se sada dogovaramo s partnerima o tome da bismo zajedno ušli u posao jer je s tog prostora najlakše poslovati na slovenskom tržištu, koje više nema šećeranu. Svi europski partneri zainteresirani su da se s nama upuste u taj projekt. Tako bismo mogli plasirati određenu količinu šećera u rinfuzi koju bi se ondje pakiralo i distribuiralo po Sloveniji i sjevernoj Italiji.

• Koliko sirovog šećera danas uvozite iz Brazila?
- Do ulaska u EU možemo uvoziti jeftiniji sirovi šećer iz Brazila gdje se može nešto bolje zaraditi nego proizvodnjom šećera iz repe. Kad uđemo u Europsku uniju, dobit ćemo proizvodnu kvotu, pa moramo maksimalno iskoristiti to razdoblje. Kombinacijom prerade sirovog šećera i proizvodnje šećera iz repe domaće se tvornice možda mogu održati. Sa sirovim šećerom pokrivamo domaće tržište, a preradu raspoređujemo tako da svaka šećerana preradi brod sirovog šećera. To je zajednički projekt, zajedno se borimo da postignemo najbolje cijene.

• Je li domaće tržište dovoljno za sve tri šećerane?
- Ove bi godine potrošnja u Hrvatskoj mogla biti otprilike 140 tisuća tona kristalnog šećera iako mislim da se u Hrvatskoj troši najmanje 200 tisuća tona šećera. Prave statistike, na žalost, nema zbog kapilarnog uvoza iz BIH. Dvjesto tisuća tona dovoljno je da se šećerane održe, a da pritom netko drugi ne prodaje na našem tržištu, no neće se moći održati bude li proizvodnja skupa. Kvote su važne, ali najvažnije je biti konkurentan; ako ste skupi, doći će drugi, jeftiniji. To je bit priče koju pripovijedam već pet godina.

• Cijena šećera u posljednje vrijeme varira. Kako se nosite s time?
- Cijena je najprije porasla pa pala. Da bismo postigli najbolje rezultate, moramo uhvatiti trenutak kad je najpovoljnija pa je fiksirati. Cijela ekipa radi na tome za sve tri šećerane. U Viru se ponašamo kao da se ništa strašno neće dogoditi; možda nitko na našemu mjestu ne bi toliko ulagao koliko mi ulažemo u ovoj situaciji, ali mislimo da moramo tako raditi i boriti se za opstanak.

• Priča o udruživanju šećerana već dugo traje, bilo je različitih modela i scenarija, no ništa se konkretno nije dogodilo. U kojoj je fazi taj projekt?
- O tome vam ništa ne mogu i nikad više ništa neću reći na tu temu (smijeh). Ako se nešto dogodi, dobro se dogodi, ako ne, ništa.

• Znači li to da ste odustali od udruživanja?
- Što se mene tiče, za to je već kasno, ali bolje ikad nego nikad. Imam dojam da ljudi, kad o tome govorim, misle da to meni treba. Meni udruživanje šećerana uopće ne treba, ali mislim da to mnogo znači za Hrvatsku. Ne znam jesu li toga ljudi svjesni. Što bi se dogodilo da se sve te šećerane zatvore?

• Može li svaka za sebe opstati dugoročno?
- Nema šanse.

• Ne ostvari li se udruživanje, Viro, koliko je poznato, ima ambiciju preuzeti županjsku Sladoranu i osječki Kandit. Stoji li to i dalje?
- Uvijek smo bili zainteresirani, no predugo su trajali ti razgovori, pa sada više nemamo velikih ambicija.

• Koliko vaše planove mijenja navodni izlazak Sladorane na burzu?
- To mijenja sve. Ne znam čemu onda predizborna priča da će se privatizirati tako da se dio proda gradu, dio radnicima, a ostatak strateškom partneru. Ne znam zašto se sada spominje burza. U Hrvatskoj se ne bi smjelo dogoditi to što se dogodilo s Dukatom. Ni u jedan sektor prehrambene industrije ne bi smjeli ući stranci.
• Kako stoje planovi s kupnjom udjela u osječkom Kandit Premijeru?
- Trenutačno s Pavićem pregovaramo o modelu povezivanja Vira i Kandit Premijera, a obje su strane svjesne da je to dobro i neizbježno.

• Na koja ćete se nova tržišta širiti?
- Kad smo planirali ući u Sladoranu, to je svakako bilo tržište BiH, koje nam je tu, pred vratima, zatim područje regije u kojem nema šećerana - Crna Gora, Kosovo, Albanija.

• Austrijska Agrana već je zauzela tržište BiH. Kako im namjeravate konkurirati?
- Oni objektivno ne bi trebali biti konkurentniji od nas jer je Viro, kad je riječ o blizini luke, u najpovoljnijoj situaciji od svih europskih zemalja. Prijevoz sirovog šećera od luke do šećerane stoji nas samo 15 do 16 eura za tonu.

• Što vam je donijelo strateško partnerstvo s njemačkim Pfeifer&Langenom?
- Mnogo nam je lakše imati jednog partnera nego prodavati sitnim europskim trgovcima. Šećer nije roba koja se može dvaput-triput preprodati, to ipak mora biti velika kompanija koja već ima svoje tržište. Tvrtka Pfeifer&Langen je velika, približava nam se i htjela bi ući sa svojim kapitalom jer joj je cilj doći na ovo tržište, ali mi moramo biti vrlo oprezni. Možemo zajednički poslovati dok imamo zajednički interes.

• Kako gledate na njihovu želju za većim ulaskom u Virovu vlasničku strukturu?
- Zasad samo surađujemo, iako bi Pfeifer&Langen rado ušao u vlasništvo. No mi tvornicu nikad nećemo prodati, bar dok sam ja živ.

• Biste li prepustili manjinski udio?
- To nam ne smeta.

• Najavljena je dokapitalizacija Vira u sljedeće četiri godine. Hoće li se to dogoditi uskoro ili nešto kasnije?
- Pregovaramo s bankama koje bi bili nositelji tog projekta.

• Kako će se i u kojem omjeru provesti i u što ćete utrošiti taj novac?
- Za akvizicije i nove projekte. Primjerice, kad bismo kupili Sladoranu, morali bismo investirati u pročistač otpadnih voda, što je investicija vrijedna 10 milijuna eura. Postoji i mnogo investicijskih fondova iz Europe veoma zainteresiranih da se s velikim ciframa uključe u naše projekte.

• Koliko je općenito izgubljeno statusom quo i odugovlačenjem u privatizaciji i udruživanju šećerana?
- To će se pokazati vrlo brzo. Za godinu dana situacija će biti dramatična.

• Očekujete li dolazak velikih globalnih igrača?
- Oni samo čekaju, ali neće doći proizvoditi, nego samo prodavati šećer. Kad bi netko tu proizvodio, nije važno je li Hrvat ili stranac.

• Poznato je da ste u pregovorima s Coca-Colom o plasmanu sirovog i tekućeg šećera za njezine punionice u regiji. Koliko je blizu potpisivanje ugovora?
- Vrlo smo blizu.

• O čemu još ovisi?
- U velikim kompanijama to ide vrlo sporo, ali sve što je trebalo završiti, završeno je, i razgovori i certifikacija. U posljednje se vrijeme javljaju i Pepsi-Cola i svi drugi proizvođači sokova.

• Kakve rezultate bilježite u proizvodnji tekućeg šećera?
- Riječ je o 40 tisuća tona kristala koji je nekada bio uvoz. Već dosta radimo sa svim domaćim proizvođačima sokova, no ugovor s Coca-Colom bio bi vrlo ozbiljan posao.