Izvikati se na šefa možda je užitak, ali nije rješenje

Timothy Butler sa Sveučilišta Harvard tvrdi da je za razumijevanje nezadovoljstva poslom nužno okrenuti se tom osjećaju, iskusiti ga duboko i ne pokušati stvari rješavati prebrzo. Rješenje je problema, naime, ponajviše u vama samima.

pripremio Vanja Figenwald
[email protected]

Ako ne volite svoj posao, odlazak na radno mjesto može biti pravi izazov. Uzrok tomu može biti loš šef, osjećaj da previše radite, premala plaća, a možda je jednostavno atmosfera općenito loša. S druge strane, prisiljeni ste ostati na tom poslu jer čekate nešto bolje ili on nudi neke druge povlastice koje vam odgovaraju. Koji god bili razlozi vašeg nezadovoljstva, nužno je održati profesionalnost i izbjeći da negativan stav loše utječe na vaš rad.
Timothy Butler sa Sveučlišta Harvard vjeruje da u izjavi ‘nesretan sam na poslu’ leži nešto elementarno. Butler, čiji se rad vrti oko strukture osobnosti i zadovoljstva poslom, kaže kako je za razumijevanje nezadovoljstva nužno okrenuti se tom osjećaju, iskusiti ga duboko i ne pokušati stvari rješavati prebrzo. Predlaže analizu tog osjećaja bez ikakvih očekivanja. Moguće je da ćete se naći na prijelomnoj točki i početi razmišljati što sljedeće napraviti. ‘Egzistencijalna priroda nezadovoljstva je poziv na buđenje’, kaže Butler. ‘Postoji jedan dio čovjeka koji se ne čuje, a koji želi pažnju - u tome leži problem.’

Introspekcija - prvi korak
Jedan drugi profesor, Joe Mosca sa Sveučilišta Monmouth, slaže se s tezom da je introspekcija prvi korak. ‘Nekome je možda teško to čuti’, objašnjava, jer ljudi usprkos nezadovoljstvu na poslu često vole racionalizirati razloge ostanka umjesto da pokušaju gledati na sebe kao na dio problema. No, ako ste dio problema, možete biti i dio rješenja. Prije negoli počnete razmišljati o drastičnim rješenjima poput odlaska, trebate razmotriti moguće načine poboljšanja svog doprinosa poslu ili nalaženju nekih kreativnijih aktivnosti u sklopu posla koji obavljate. 

 Nijedan posao ne mora biti monoton ako možete naći drukčije načine i pristupe, što ne znači da primjedbe koje pojedinac može imati na svoj posao nisu opravdane. Ipak, jedna stvar koju ne želite jest pustiti da vas loši osjećaji prevladaju i utječu na način kako obavljate posao i na odnose koje imate s kolegama. Možda ste čuli za nekog tko je bio toliko nezadovoljan svojim poslom da je dao otkaz na licu mjesta ili izgubio živce pred šefom. Gubljenje kontrole na poslu ne pomaže nikomu i može imati posljedice, kako na trenutačni posao tako na buduća radna mjesta. Nikad ne znate s kim biste mogli raditi negdje drugdje i u kakvoj vezi te osobe mogu biti s ljudima na starom radnome mjestu. Simptomi koji upozoravaju na nužnost bavljenja emocijama mogu biti fizički ili bihevioralni i uključuju manjak koncentracije, usporenost, ljutitost ili živčanost, loše spavanje, oslanjanje na alkohol ili hranu te povlačenje od prijatelja i aktivnosti. Sve to može upućivati na depresiju ili anksioznost, što ne bi trebalo ignorirati.

Suočavanje sa stvarnošću
Postoji nekoliko stvari koje možete napraviti, a odnose se na promjenu pristupa poslu. Prvo, suočite se sa stvarnošću. Primjerice, prihvatite da vaš posao nije ono što želite, čak i ako to ne možete trenutačno promijeniti, ali zato počnite poduzimati korake prema promjeni. Recite si da ste ovdje gdje jeste i prihvatite da ćete tu biti još neko vrijeme. Shvatite što osjećate i činjenicu da vaša nervoza na poslu utječe na rad. Druga stvar koju možete napraviti jest izrada plana s pomoću prijatelja i članova obitelji. Ako postoji nešto što biste željeli promijeniti, odlučite je li vaš šef pristupačan u tom smislu i pronađite najbolju taktiku. Raspravite o prijedlozima i načinima za koje mislite da će pomoći vama i drugima u vašoj okolini. Možda vam čak i odjel za ljudske resurse može pomoći nalaženjem drugog posla u sklopu tvrtke ili pri uspostavljanju bolje ravnoteže između posla i privatnog života.U tom smislu naučiti neku novu vještinu moglo bi pomoći, a ako ništa drugo, može vam olakšati pripremu za neki drugi posao. Na osobnoj razini strane utjecat će na vašu motiviranost i osjećaj da ste proaktivni te otvoriti mogućnosti ispunjenja izvan radnog mjesta.

Naglašavanje pozitivnog
Posljednja stvar koju možete poduzeti naglašavanje je pozitivnog. Napravite popis svih dobrih strana svog posla kao što su redovita primanja, dobra plaća, simpatični kolege, blizina doma ili nešto drugo. Osvještavanje onoga što vas čini zadovoljnim ili vas ispunjava promijenit će vašu percepciju i pomoći da se ne osjećate kao da ste u zamci. Ako pak ne preuzmete odgovornost, to će naškoditi kvaliteti posla, dodatno vas ozlojediti i samo pogoršati ionako loš osjećaj. Zanimacija izvan posla jedan je od presudnih faktora u situaciji kada sam posao ne nudi ispunjenje kakvo pojedinac traži. S jedne strane, svatko tko radi posao koji voli i zadovoljan je radnim mjestom može si dopustiti da mu radno mjesto bude središnja točka u životu.

No, ako zaposlenje nije ono što želite ili ne zadovoljava vaše kriterije onoga što želite raditi u životu, vjerojatno jedna od najboljih stvari koju možete napraviti jest širenje interesa izvan radnog mjesta, bilo da je riječ o nekom hobiju, drugom poslu (ako je moguće spojiti dostupno vrijeme) bilo o obitelji i provođenju vremena s bliskim ljudima. Druga ključna stvar svakako je pokušati naći osobu kojoj se možete povjeriti i koja će vam biti potpora kada ste nezadovoljni. To pak ne znači da ta osoba mora bespogovorno podilaziti vašim žalopojkama, nego će vam ponuditi prijateljski koristan savjet i objektivan pogled na situaciju. Ono što treba izbjeći po svaku cijenu jest zauzimanje uloge žrtve koja je sama na svijetu, nitko je ne razumije i zapasti u samosažaljenje i depresiju. Najčešće se uvijek može naći i nešto pozitivno u lošim situacijama. Čovjek uvijek ima izbora, potrebni su volja i strpljenje. 

Dobar primjer Allena Smitha
 Allen Smith, tehnolog u jednoj konzultantskoj kompaniji, bio je frustriran onime što je smatrao manjkom jasno iscrtane karijere. ‘Činilo mi se da moj šef ne razumije što mi treba na poslu.’ S druge strane, ljudi s kojima je radio su mu odgovarali, pa je odlučio razmisliti o svemu i zapitati se je li nesretan zbog nekog drugog ili zbog vlastitog stava. Odlučio je da je riječ o potonjem. Neko vrijeme poigravao se idejom o vlastitom poslu sa strane, za što je vjerovao da bi mu promijenilo pogled na stvari i bio je u pravu. Dobio je dopuštenje raditi tri dana na tjedan, što mu je omogućilo pokretanje povremenog biznisa s nekretninama. ‘Sa smanjenim radnim tjednom, redovitim razgovorom sa šefom i fokusom izvan zaposlenja postao sam mnogo sretniji svojim prvim poslom.’ Kao bonus, njegov skraćen rad uštedio je kompaniji novac.