Ja bih ovog trenutka uveo porez od 50 posto na izvlačenje dividende

Ne može se dogoditi da nam milijardu eura ode iz zemlje na račun lanjske dividende i da na to nitko ne plati ni kunu. Uveo bih i 10-postotni poticaj na reinvestiranu dobit

razgovarala Matilda Bačelić
[email protected]

Jedan od najžešćih kritičara aktualne Vlade Radimir Čačić, predsjednik HNS-a, u intervjuu Lideru govori o svojim pogledima na antirecesijske mjere, kratkoročnim rješenjima problema koje je donijela kriza te dugoročnoj gospodarskoj strategiji. Za skorašnje lokalne izbore ima ambiciozne planove iako mu politička karijera u posljednje vrijeme ide nizbrdo, a čini se da novu priliku vidi u ulozi predsjednika države. O povratku u biznis, kaže, još ne razmišlja.

• Dokad može izdržati rebalans proračuna koji je donijela Vlada?
- To je minimum kredibilnosti koji smo si morali zadati da bismo se mogli financirati na inozemnom tržištu. Banke traže dokaz, a ključan dokaz kreditne sposobnosti za svaku je državu način proračunske potrošnje. No to nema nikakve veze ni sa strategijom ni sa stvarnim stavom i odlukom da se nešto učini, nego je, jednostavno, minimum da dobijemo novac, platimo dugove i da država kako-tako funkcionira do sljedećeg rebalansa nakon ljeta.

• Što bi doista trebalo učiniti?
- Ono što čine ozbiljne vlade. S jedne strane radikalno štedjeti, a s druge strane uštede od tih rezova dijelom uložiti u nešto što odmah revitalizira gospodarstvo, izvoz itd., a dijelom u nešto što dugoročno nosi siguran povrat - visoke tehnologije, obrazovanje i sl.

• Međutim nijedan od tih problema nije od jučer. I za vrijeme vlade u kojoj ste vi bili trendovi poput deficita i rasta inozemnog duga bili su jednako loši. Kako to riješiti?
- Ista pogrešna ekonomska politika ‘potroši, prodaj, kupi glasove i ostani na vlasti’ traje 15 godina. Imali smo četiri godine spašavanja zemlje i zatim nastavak iste politike, pri čemu sindikati daju maksimalan doprinos jer je Račanova vlada smanjila plaće, pa je zato smijenjena. Dojam o trendovima pogrešan je, naravno da se moglo mnogo bolje i više jer prvu se godinu naše vlade posve izgubilo na demagogiju. Kad se trend gleda kao statistički podatak, uvijek je isti, no katkad je posljedica pametne ekonomske politike, a katkad loše. Porast inozemnog duga može biti posljedica neodgovornosti i loših projekata, a može biti i posljedica ulaganja u kvalitetne projekte.

• Mogu li se strukturni problemi i dalje rješavati poslovima vezanim uz infrastrukturu i građevinarstvo?
- U zemlji čiji pravni sustav ne funkcionira, bez tradicije poduzetništva, s velikim utjecajem države, u čijim su rukama dvije trećine nacionalnog proizvoda i u kojoj se malo toga uopće zna raditi, osnovni je problem što nemamo proizvodnju. Jedan od naših rijetkih aduta jest građevinarstvo. Ulaganje u infrastrukturu je 2000. godine bila izvanredna odluka, a danas je odluka o ulaganju u dionicu Ploče-Osojnik upitna, a ulaganje u Pelješki most opasna i štetna odluka.

• Zašto Vlada unatoč svim argumentima ne odustaje od Pelješkog mosta?
- Pelješki most nastao je kao politikantski demagoški trik, ali kad je u tu priču ušao IGH, Konstruktor te ozbiljan novac i interesi, prestala je biti virtualna. Kad je fond Illyrian Land kupio pet milijuna četvornih metara, pokazalo se da je druga sprega u igri, pa je sada teško izaći iz toga. Iz gole smo demagogije došli do goleme štete. Da se željelo ostvariti korist za sve građane Vlada bi osmislila Pelješac kao cjelinu - prostorno-planski, imovinski, porezno itd. i kad budemo znali što radimo i što ćemo, Pelješki će most u tom kontekstu imati smisla.

• Da sada sjedite u stolcu premijera ili ministra gospodarstva, koje biste prve konkretne poteze povukli?
- Najprije se mora zaustaviti dužničko ropstvo, odnosno početi proizvoditi malo više nego što se troši ili bar isto. Za to morate imati ‘deal’ države, sindikata i poslodavaca jer plaće morate vezati uz porast BDP-a i produktivnost, ali država najprije mora sama pokazati zdrav razum i spremnost na smanjenje troškova. Nužno je zaustaviti zapošljavanje u državnim službama i javnim poduzećima. Primjerice, ja sam u HAC-u ostavio koeficijent zaposlenosti od 0,9 po kilometru autoceste, a danas je 1,7, što znači da je na održavanju i naplati zaposleno dvaput više ljudi, sve po babi i stričevima… I tako je svagdje jer je to takva politika. Moramo naći 12 milijardi u proračunu. Vlada koja ima legitimitet rekla bi sindikatima: ‘Ovo je naš rez u kojem vi sudjelujete toliko i toliko.’ Ne mogu se javnim službama plaće povećati šest posto ako se proračun ne puni, ali ako s druge strane ‘lupetamo’ o Pelješkom mostu, nemoralno je tražiti da se odriču profesori i liječnici.

• Jeste li promijenili mišljenje o porezu na kapital?
- On nije ni dobar ni loš jer se radi samo o instrumentu čija primjena ili ne-primjena ovisi o gospodarskom trenutku. U recesiji je apsolutno nužan. Ne može se dogoditi da nam sada milijardu eura ode iz zemlje na račun prošlogodišnje dividende i da na to nitko ne plati nijednu kunu, a da se taj novac mogao reinvestirati u Hrvatsku. Ja bih ovog trenutka uveo porez od 50 posto na izvlačenje dividende i 10-postotni poticaj na reinvestiranu dobit.

• Sada smo sve karte bacili na turističku sezonu, no smijemo li kao država ovisiti o turizmu?
- Smijemo, ali onda moramo biti svjesni što to traži od nas. Nužno je uložiti u nerealizirane kapacitete, od Brijunske rivijere do Prevlake s Duilovim, Kuparima, Belvederom. Sve to očekuje strategiju, a sada je 50-ak tisuća ležajeva, od čega 25 do 30 tisuća provorazrednih soba s četiri i pet zvjezdica, u državnim rukama. Država je bez ideje za to pitanje, a nije je imala ni kad smo mi bili na vlasti. Bilo je želje da se nešto kupuje i prodaje, ali cijela je ideja, nažalost, svedena na ostvarenje nekih parcijalnih interesa.

• Gledajući dugoročno, kako bi izgledala vaša gospodarska strategija?
- Osim turizma, imamo velik prostor u energetici. Nismo realizirali svoje hidropotencijale niti smo išta učinili na razvoju čiste energije, uključujući nuklearku. Moramo proizvodno aktivirati gotovo milijun hektara neobrađenoga poljoprivrednog zemljišta, što je trećina ukupnog. To su naši ključni razvojni potencijali, s naglaskom na obrazovanje i nove tehnologije.

• Kako biste riješili problem energetske ovisnosti?
- Uvozimo nešto više od 50 posto ukupne energije, a po jedinici bruto proizvoda imamo točno dvaput veću potrošnju

od Europe, pri čemu je ključni program EU posljednjih godina 20-postotno smanjenje potrošnje. Kad bismo potrošnju doveli do europske razine, ne bismo trebali uvoziti energiju. To malo ljudi zna, ali to je samo pitanje racionalnog funkcioniranja zgrada, sustava grijanja, izolacije. S duge strane imamo potencijale koje moramo iskoristiti, primjerice hidropotencijale, koji otvaraju neke druge mogućnosti kao što je izlazak Zagreba na Savu, termoelektrana, sustav plinovoda i naftovoda.

• Treba li nam MMF da bismo izdržali ovu krizu?
- MMF je HDZ-ovim vladama uvijek poželjan i nužan jednostavno zato što nikad nisu bile sposobne same donijeti lošu vijest, uvijek im za to treba krivac. Netko tko ima pameti i hrabrosti može financije sâm dovesti u red, no to nije slučaj s našom Vladom.

• Nedavno ste predložili davanje autoceste u koncesiju mirovinskim fondovima...
- To rješava pitanje financiranja rupe u proračunu i racionalizira upravljanje autocestama. Menadžeri mirovinskog fonda koji bi kupili koncidenta na 30 godina vodili bi računa da on radi racionalno i da iz toga ostvare profit. Tako ne dajemo ozbiljan diskont nekomu tko će na nama zarađivati, nego ga dajemo svojim građanima. Osim toga, za mirovinske fondove mnogo je bolje i stabilnije ulagati u hrvatske autoceste nego u državne obveznice, a spašavamo i 23 milijarde iz drugog stupa, što stabilizira i tržište kapitala.

• Ima li djelotvornog rješenja za brodogradnju?
- Brodogradnja Hrvatskoj treba jer je brod jedan od proizvoda iz samog vrha hrvatske pameti, znanja i tradicije. Ali riječ je u startu o 30 do 40 posto manjem obujmu uz istu cijenu, a s drugom tehnologijom i s dvaput manje brodogradilišta i zaposlenih. Privatizacija u ovom trenutku nije opcija jer se nema komu prodati, čak i da se daruje. Te rezove mora napraviti država.

• Što mislite o sve većem protekcionizmu i poziciji Hrvatske?
- Nama protekcionizam nije problem jer nemamo što štititi, osim u agraru. Glavni su problemi neznanje i snažan uvoznički lobi poduprt Ministarstvom financija, koje savršeno funkcionira na uvozu dok se tako puni proračun. No država će kad-tad morati uspostaviti osnovne mehanizme zaštite kao što su atesti, standardi... Svatko tko je radio vani shvati, kad onamo dođe, da je na tzv. slobodnom tržištu sve nominalno slobodno, a de facto malo toga možeš jednostavno uvesti.

• Je li ulazak u EU u Hrvatskoj više postao sveti cilj nego ekonomska računica?
- Formalno nam EU ekonomski ništa ne znači. Sve što nam je mogao i trebao značiti već imamo: otvoreno tržište, možemo se prijaviti na sve natječaje, sudjelovati u izradi svih projekata... Neki to već i čine, neki ne. Problem je u tome što nas 90 i više posto europskog prostora ne smatra 'normalnima'. Naravno da to nisu ni Rumunjska i Bugarska, ali one su u tom institucionalnom okviru, pa tvrtke iz EU vjeruju da ondje postoji sigurnost, pravila i zakoni koji su i njihovi. Donekle su u pravu. Kada uđemo u EU mnogo se lakše odlučuje na suradnju, kupnju dijelova itd.