Javno-privatna partnerstva: podvala građevinskog lobija

JPP u sređenim društvima korektno funkcioniraju, a u u Hrvatskoj postoje svi uvjeti da se pretvore u katastrofu

Piše: Miodrag Šajatović
miodrag@[email protected]

           Odnos prema javno-privatnim partnerstvima (JPP), najnoviji Sanaderov hit, primjer je kako se javnost dade navući u zamku 'vala ulaganja vrijednog 4 do 5 milijardi kuna'.
Nakon što se čuje ili pročita da će se, zahvaljujući kombinaciji lokalne samouprave i poduzetnika, u pet godina sagraditi škola, bolnica, studentski dom i tko zna što još sve, a bez 'povećanog zaduživanja', k tome uz prebacivanje svih rizika na leđa privatnih partnera u JPP-ovima, čovjek bi pomislio da je napokon otkriven ekonomski perpetuum mobile.

Odgovor je jednostavan. Javno-privatna partnerstva običan su investicijski recept koji u sređenim društvima korektno funkcionira, a u zemljama s lošom upravom i visokom korupcijom predstavlja veliku opasnost. Osim toga, posljedica JPP-a jest uvođenje skrivenih poreza. Umjesto da se gradnja škole financira iz proračuna, putem desetak godina plaćanja usluge privatnom partneru, korisnici će platiti možda i više nego da se išlo na klasičnu investiciju. U javnosti će se to tek popratiti izjavom da 'privatna tvrtka svoje usluge naplaćuje od korisnika...primjerice, studenata u studentskim domovima'. Eto prilike za buduće studentske nemire.

Primjera koliko treba biti oprezan kad se u vezi s nekim rješenjem slože politički protivnici, poput Sanadera i Čačića, već ima. Javno-privatnim partnerstvom gradi se autocesta od Krapine do Maclja. Posljedica je da vozači korištenje davno sagradjene dionice od Zagreba do Krapine već dvije godine umjesto 11 plaćaju 18 kuna. A da bi se ubrala i posljednja kuna, privatni partner JPP-a, austrijski Strabag, umjesto da cestarinu do završetka radova naplaćuje kod Zagreba, gdje ima dvadesetak izlaza, čini to kod Krapine, gdje se zbog samo sedam prolaza u ljetnoj sezoni nepotrebno stvaraju kolone duge i 20 kilometara. Eto kako u praksi krajnji korisnici 'plaćaju' javno-privatno partnerstvo.

U Sanaderovim i Polančecovim istupima treba kritički secirati i tvrdnje da se s JPP-ovima ne povećava zaduženost. To je formalno točno kad je riječ o državnom proračunu. Ali ukupni dug zemlje i pritisak na još jaču kunu, te posljedice na još neisplativiji izvoz, s inflacijom javno-privatnih partnerstava dramatično će se povećati.
Kako će privatni poduzetnik koji ide s općinom graditi školu doći do novca za gradnju? Otići će u banku. A ona će novac nabaviti u inozemstvu. Eure će onda mijenjati za kune, pa će tečaj opet krenuti u pogrešnom smjeru.

Trebalo bi očekivati da se o tome sada, uoči saborske rasprave, očituje i HNB. Ali, kako je u toku reizbor guvernera, to će guverner Rohatinski zacijelo o opasnostima JPP-a po zaduženost i tečaj 'upozoravati' za dvije-tri godine. Kad će, dakako, biti prekasno.
Možda i nehotice, ključni razlog zašto se tako naglo krenulo u investicije prema receptu javno-privatnih partnerstava otkrio je sam potpredsjednik Vlade, Damir Polančec, ocjenom da će biti interesa privatnog sektora, jer 'hrvatski poduzetnici imaju razvijenu građevinsku operativu'.
Motiv za val investicija u škole i vrtiće zapravo su interesi građevinskog lobija, a viša razina usluge tek je dobrodošla kulisa. Naravno, građevinari imaju pravo na svoju inicijativu, ali zrela bi država morala sagledati cijelu sliku, a ne samo detalj.

Idealizira se i državna kontrola javno-privatnih partnerstava. Da bi se stručno ocijenio neki projekt, u Agenciji bi moralo biti stotinjak vrhunskih stručnjaka različitih profila. A neće ih biti. Pa će, uz neizostavne političke pritiske, zeleno svjetlo dobivati svakakvi projekti.
Da se stvari već otimaju kontroli potvrđuje i vijest iz Šibenika, gdje je potpisan 'ugovor za izradu studije izvedivosti investicijsko-turističkog programa Grada Šibenika prema načelu privatno-javnog partnerstva.' A i sam Vladimir Skenderović, konzultant Svjetske banke i zagovornik JPP-a, upozorava da 'javno-privatna partnerstva nisu ni u kakvoj vezi s komercijalno gospodarskim djelatnostima, pa JPP-a nema u turizmu...'. Sumnjam da će ga netko slušati. Ionako je, uz izuzetke, riječ je o spoju interesa privatnog biznisa i javnih dužnosnika.