Je li bolje osnovati trgovačko društvo ili obrt?

Odluka ovisi o nizu okolnosti: o planiranom opsegu poslovanja, raspoloživom kapitalu, propisima i očekivanoj dobiti. Ipak, budući da u Hrvatskoj problem likvidnosti još nije riješen, PDV može biti ključan kriterij u izboru pravnog oblika pokretanja vlastitog posla.

piše mr. sc. Marija Zuber [email protected]
savjetnica-urednica u časopisu Računovodstvo i financije

Nema jednoznačnog odgovora na pitanje je li jednostavnije i financijski isplativije započeti vlastiti posao osnutkom trgovačkog društva ili registracijom obrta. Odluka ovisi o nizu okolnosti: o planiranom opsegu poslovanja, raspoloživom kapitalu, propisima i očekivanoj dobiti.  Novoosnovano trgovačko društvo može početi obavljati djelatnost tek nakon upisa u registar koji vodi nadležni sud. Izrada osnivačkih akata, postupak javnobilježničkih ovjera i upis obavljaju se u samo nekoliko dana. Uz temeljni kapital, koji ne može biti manji od 20.000 kn, osnivač ili više njih moraju računati s nekoliko tisuća troškova sudskih pristojba, bilježničkih naknada i objave osnutka društva u službenom glasilu. Ako su tako odredili u društvenom ugovoru, odnosno u izjavi o osnivanju društva, te će troškove moći naknadno nadoknaditi od trgovačkog društva.Fizička osoba koja želi osobnim radom obavljati gospodarsku djelatnost može, ispunjava li propisane uvjete, registrirati obrt. Postupak upisa obrta u obrtni registra obavlja županijski ured za poslove gospodarstva, a troškovi se odnose samo na upravnu pristojbu i izdavanje obrtnice. 

Obrtnik može skratiti vrijeme potrebno za upis obrta u obrtni registar ako uza zahtjev dostavi sve dokaze propisane kao uvjet za obavljanje određene djelatnosti (npr. potvrdu o zdravstvenoj sposobnosti, dokaz o stručnoj spremi i dr.). Propisi o osnivanju obrta ne obvezuju na unos kapitala u obrt, no najčešće je kapital potreban za pokretanje posla. Obrtnik može iz privatne sfere unijeti u obrt dugotrajnu ili kratkotrajnu imovinu i upotrebljavati je za obavljanje djelatnosti. Unese li dugotrajnu imovinu kojoj je vijek trajanja dulji od godinu dana i procijenjena vrijednost veća od 3.500 kn, ima pravo na izdatke amortizacije koji mu smanjuju poreznu osnovicu.

Posebni uvjeti
Ako su posebnim propisima za djelatnost određeni posebni uvjeti, u pravilu ih moraju jednako zadovoljiti i trgovačka društva i obrtnici. U tom su dijelu njihove obveze izjednačene. Naprimjer, posebni propisi o minimalnim uvjetima koje moraju zadovoljiti poslovni prostori u kojima se obavlja djelatnost trgovine ili ugostiteljstva jednako obvezuju sve trgovce odnosno ugostitelje, i to neovisno o pravnom obliku u kojem se ta djelatnost obavlja. Kad je riječ o potrebnom obrazovanju, odnosno kvalifikaciji, osoba koje obavljaju posao, ima razlika. Za vezane obrte traži se odgovarajuća stručna sprema, ali ista se djelatnost u sklopu trgovačkog društva može obavljati neovisno o radnikovoj stručnoj spremi. Ako obrtnik nema traženu stručnu spremu, odnosno kvalifikaciju, taj mu uvjet može nadomjestiti radnik kojeg zaposli.

Izdaci za doprinose
Član uprave trgovačkog društva ne mora biti zaposlen u tom društvu. Ako nije ni po kojoj drugoj osnovi mirovinski i zdravstveno osiguran (npr. nije u radnom odnosu kod drugog poslodavca), mora se mirovinski i zdravstveno osigurati, što povlači obvezu plaćanja doprinosa na prosječnu plaću. Izdaci za doprinose u tom su slučaju 2.740 kn na mjesec (za 2009.). Dakako, član uprave može se zaposliti u trgovačkom društvu, ali tada se obvezni doprinosi i porez na dohodak plaćaju na ugovorenu plaću. Obrtnik je obvezno mirovinski i zdravstveno osiguran od dana upisa u obrtni registar. Obrtnik sam za sebe plaća doprinose najmanje na osnovicu u visini od 65 posto prosječne plaće (za 2010. mjesečni je izdatak 1.780 kn).

Poslovne knjige
Važna je razlika u obvezama koje se odnose na vođenje poslovnih knjiga i izradu financijskih izvještaja. Trgovačko društvo obvezno je evidentirati poslovne događaje i voditi poslovne knjige prema Zakonu o računovodstvu, a obrtnik vodi tzv. jednostavno knjigovodstvo prema propisima o porezu na dohodak. Troškovi vođenja poslovnih knjiga za trgovačka društva u pravilu su veći od troškova vođenja poslovnih knjiga obrtnika. To je izdatak s kojim valja računati kao trajnim rashodom u razdoblju poslovanja. Iako i trgovačko društvo i obrt moraju obavljati plaćanje preko računa otvorenih u ovlaštenim organizacijama, raspolaganje gotovim novcem ponešto je jednostavnije u obrtu nego u trgovačkom društvu.

Porezni status
Na početku obavljanja djelatnosti poduzetnik procjenjuje očekivanu vrijednost isporuka u prvoj godini poslovanja. Procijeni li da vrijednost isporuka neće biti veća od 85.000 kn, ne mora u prvoj godini poslovanja biti obveznik PDV-a. Tek ako vrijednost isporuka na godišnjoj razini premaši 85.000 kn, od 1. siječnja sljedeće godine postaje obveznik PDV-a. No nakon što trgovačko društvo, odnosno obrtnik, postane obveznik PDV-a, njegov se položaj znatno razlikuje. Trgovačko društvo dužno je obračunavati i plaćati PDV prema obavljenim isporukama i ispostavljenim računima, a obrtnik plaća PDV po naplaćenim naknadama. Očekuju li se problemi s likvidnošću, to može biti ključan kriterij izbora pravnog oblika pokretanja vlastitog posla. Ako je riječ o djelatnosti koja se obavlja isporukom dobara i usluga krajnjim potrošačima koji odmah plaćaju gotovinom, to neće biti toliko važno. No ako će se isporuka obavljati uz odgodu plaćanja, način plaćanja PDV-a može utjecati na odluku o izboru pravnog oblika pokretanja posla. Dakako, način plaćanja PDV-a korespondira s pravom na odbitak pretporeza. Poduzetnici koji PDV plaćaju prema obavljenim isporukama imaju pravo s ulaznih računa za primljenu isporuku odbiti pretporez neovisno o tome jesu li ih platili, a kod obrtnika traži se dodatni uvjet - da je primljena isporuka plaćena. Taj će podatak biti važan onima koji u početku poslovanja namjeravaju investirati u nabavu opreme.

Obveze za izravne poreze
U prvoj godini poslovanja ni trgovačka društva ni obrtnici ne plaćaju predujmove poreza, nego obvezu pomiruju nakon godišnjeg obračuna. Već u sljedećoj poslovnoj godini dužni su plaćati mjesečne akontacije poreza. Razlike u obvezama za izravne poreze to su veće što je bolji rezultat poslovanja. Trgovačka društva uvijek su obveznici poreza na dobit (stopa je poreza na dobit 20 posto). Kad se članu društva isplaćuje dobit, taj se primitak ne oporezuje porezom na dohodak. Obrtnik je obveznik poreza na dohodak i plaća porez prema progresivnim stopama od 12, 25 i 40 posto, ovisno o veličini godišnje porezne osnovice. Ima pravo koristiti se osobnim odbitkom kao neoporezivim dijelom dohotka, za sebe i za uzdržavane članove obitelji. Na obračunani porez na dohodak dužan je platiti i prirez, a stopa prireza ovisi o općini, odnosno gradu prebivališta. Kad je riječ o manjim godišnjim iznosima zarade, opterećenje porezom na dohodak manje je nego da se plaća porez na dobit. S povećanjem godišnje zarade opterećenje porezom na dobit mnogo je manje nego da se plaća porez na dohodak. Obrtnik bi o tome trebao voditi računa i razmotriti iskorištavanje zakonske mogućnosti da umjesto poreza na dohodak izabere plaćanje poreza na dobit, što propisi dopuštaju. No tada mu se mijenja položaj u sustavu PDV-a, povećavaju mu se troškovi vođenja poslovnih knjiga i izdaci za doprinose.