Je li šefu MMF-a seksualni skandal namješten zbog otvaranja Fonda utjecaju Kine?

Sumnje da se sve dogodilo slučajno pojavile su se odmah nakon uhićenja Dominiquea Strauss-Kahna zbog seksualnog uznemiravanja američke sobarice. Smatra se da je mnogima postao nezgodan zbog reformi MMF-a, popuštanja stege prema ekonomski posrnulima, otvaranja prema Kini i odmicanja od SAD-a.

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Jedva da se malo ohladila priča o navodnom silovatelju Julienu Assangeu, osnivaču WikiLeaksa, a mediji su već dobili novog 'celebrity' silovatelja, ovaj put direktora Međunarodnoga monetarnog fonda Dominiquea Strauss-Kahna, kojeg je u subotu za pokušaj silovanja optužila sobarica njujorškog hotela u kojem je napaljeni direktor odsjedao. Razumljivo, vijest se svijetom proširila kao požar, s njom i razne analize. U korist njegovoj obrani neće ići to što je očito u žurbi napustio hotel ubrzo nakon incidenta te da je doslovno izvučen iz aviona netom prije polijetanja. Još je tu otegotnih okolnosti, poput činjenice da ga bije glas nasilnog uspaljenka, čemu u prilog idu i neka druga svjedočanstva uz ono najnovije sobarice s Gvineje. Kahn je sproveden u zatvor i dva dana poslije predstavljen sucu, koji je glatko odbio ponuđenu jamčevinu od milijun dolara. Imajući u vidu maniru u kojoj je uhićen, jedina moguća odluka.

Odvjetnik Benjamin Brafman, jedan od napoznatijih njujorških krivičara (popis klijenata uključuje Michaela Jacksona, repere Sean Diddy Combsa i Jay-Za, kao i niz navodnih mafijaša) već je u ovim preliminarnim fazama počeo ‘raspoređivati trupe’, odnosno koristiti se medijima za promociju klijentove verzije. Tvrdnju policije o naglom odlasku pobija podatkom o Strauss-Kahnovu kašnjenju na ručak i činjenicom da se u blizini hotela zadržao dulje nakon događaja zbog kojeg je uhićen. Nadalje, u prilog Strauss-Kahnu ide i poziv hotelu iz aviona, putem mobitela, u kojem im javlja da je zaboravio drugi mobitel u sobi. Ili je jako pametan ili jako glup. Ako njegov odvjetnik ne bude dovoljno vješt, mogao bi u jednom od udobnih američkih zatvora provesti i do 25 godina, što je za čovjeka njegovih godina, 62, praktički doživotno. U međuvremenu se i Tristane Banon, francuska književnica, sjetila da je i nju pokušao silovati prije devet godina, pa je suočen i s mogućnošću druge istrage kod kuće. Banon je optužbe objavila prvi put pet godina nakon navodnog pokušaja silovanja u Strauss-Kahnovoj garsonijerici, na televiziji, no ime Strauss-Kahn je izrezano, a mediji nisu pokazali daljnji interes za pričom. Kažu zato što Banon nije poduzela nikakve pravne korake. 
    
Dobro došlo Sarkozyju
Kahnov slučaj, kao i Assangeov, sa sobom nosi širi kontekst, no čini se da za razliku od potonjeg Strauss-Kahn ima mnogo teži put do slobode. Assangeu je navodna žrtva silovanja dan poslije organizirala oproštajnu zabavu, a uz to optužnica se temelji na seksu bez kondoma, u najmanju ruku labavoj konstrukciji. Oni koji su stali u obranu Assangea imali su lak zadatak, čovjek je imao razne nezgodne dokumente, najbolji razlog da mu se ‘pakuje’, no kod Strauss-Kahna materijala ima još više. Dvije osnovne teorije o konstruiranju skandala vrte se oko činjenice da se nekima nije svidjelo okretanje MMF-a i zauzimanja nešto konstruktivnije uloge u globalnim problemima, dok drugi vole razloge za eventualno namještanje tražiti kod kuće, u rodnoj mu Francuskoj. Živahni Kahn trebao je biti glavni protukandidat, ispred Socijalističke stranke, sadašnjem predsjedniku Nicolasu Sarkozyu čija popularnost strelovito pada, no ne i ambicija. Da ne preže ni od čega, Sarkozy je već nekoliko puta zorno pokazao, pa ta razmišljanja ne treba sasvim odbaciti. Mlatio je demonstrante u naletu na prvi mandat, napao drugu državu u želji za sljedećim, a to su samo one stvari koje odmah padnu napamet.
Što se prve teze tiče, činjenica je da se MMF nakon izbijanja krize počeo postavljati ‘više prijateljski’ prema unesrećenim zemljama, koliko to uopće takva organizacija može, promijenivši imidž beskrupuloznog kreditora u interesu velikih kapitalističkih igrača. Koliko je to sadržajno točno, druga je stvar, no MMF je ublažio narav, barem na načelnoj razini. Tu se, naravno, teorije urote šire, pa se spominje odmicanje MMF-a od toplih njedara Amerike i preveliko popuštanje novim globalnim igračima, prije svega Kini, koja je nedavnim dogovorima osjetno napredovala u dioničarskoj strukturi Fonda.

Tko će osvojiti fotelju
Njegovi prijatelji već su se počeli naguravati za upražnjeno mjesto, a pragmatični Europljani odmah su počeli pripremati teren za svog kandidata, da ne bi slučajno ‘netko drugi’ pokušao iskoristiti trenutak slabosti i konfuzije pa progurati svog pijuna. Nepisana tradicija vodeće mjesto Svjetske banke davala je Amerikancu, MMF-a Europljaninu. Naravno da bi Europljani rado tu tradiciju nastavili, koliko god realnost njihovih financija sve manje opravdava takvo stajalište. Eufemizam se odnosi na zemlje u razvoju, prema nekim nagađanjima mogućem izvoru novog kandidata, slijedom sve jače uloge tih zemalja u globalnim financijama. Jedno od zvučnijih imena koja su isplivala jest ono bivšeg britanskog premijera Gordona Browna, uvjerenog da ima dovoljno potpore unatoč otvorenom protivljenju aktualnog premijera Davida Camerona. Premda već neko vrijeme priprema teren, još ga se smatra outsiderom. Osim njega lopta se s Christine Lagarde, francuskom ministricom financija, i Kemalom Dervisom, bivšim turskim ministrom financija. Projekti u koje je Fond upleten, spašavanja Protugala i Grčke, nastavit će se, jasno, i bez Kahna, iako je on bio jedna od ključnih figura u dogovaranju uvjeta paketa pomoći, ali zato bi najviše mogla izgubiti Grčka, zemlja koja upravo treba dogovoriti nove uvjete spašavanja, čiji je otvoreni saveznik bio upravo Strauss-Kahn.

Kakav god bio ishod suđenja, karijera čovjeka poznatog u Francuskoj po velikom seksualnom apetitu, čak i za francuske kriterije, uništena je. Za sam čin silovanja nije nikad bio optužen niti je to ovdje slučaj, no čovjek je evidentno prilično agresivan u svom udvaranju i ima tendenciju prijeći granicu prihvatljivog. Činjenica da je baš sada, u prilično delikatnom trenutku, kako na globalnoj financijskoj sceni, tako i u francuskoj politici, njegova nasilna strast izašla na vidjelo, može, ali i ne mora biti slučajna.