Jedanput na godinu sezonci imaju prava kao i stalno zaposleni

Sa sezonskim radnicima poslodavac mora sklopiti ugovor o radu, isplaćivati im plaću uz obračun i ustegu propisanih javnih davanja. Ako rade nedjeljom i blagdanom ili prekovremeno, imaju pravo na povećanu plaću, a razdoblje provedeno u radnom odnosu uračunava se u mirovinski staž

Piše: mr. sc. Marija Zuber, savjetnica-urednica u časopisu Računovodstvo i financije
[email protected]

Tijekom ljetnih mjeseci neke gospodarske djelatnosti imaju potrebu radno angažirati veći broj radnika nego u ostalim dijelovima godine. Prije svega je riječ o turizmu, poljoprivredi i graditeljstvu. Poslodavci koji imaju poslovne jedinice ili druge organizacijske oblike u različitim gradovima nerijetko imaju potrebu privremeno premjestiti radnike iz jednog u drugo mjesto rada. Potrebu za dodatnim radnicima bilježe i druge djelatnosti koje zbog korištenja godišnjih odmora svojih stalno zaposlenih radnika na određenim poslovima moraju osigurati zamjenu. Propisi radnog prava omogućavaju nekoliko načina zapošljavanja i radnog angažiranja radnika u razdobljima vremenski ograničene povećane potrebe za radnicima. U praksi se najčešće rabi zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme u razdoblju trajanja sezone i za premještanje stalno zaposlenih radnika iz jednog u drugo mjesto u kojem je za vrijeme sezone povećana potreba za radnicima.

Može se raditi i jedan sat na tjedan

Ugovor o radu na određeno vrijeme može se sklopiti za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. U ugovoru o radu na određeno vrijeme obvezno se navodi trajanje ugovora, a ono se može vremenski odrediti (primjerice, na rok od tri mjeseca ili do određenog datuma) ili se može vezati uz ispunjenje neke činjenice (primjerice, dok traje sezona, povećani opseg posla i slično). Zakonom je ograničeno najdulje razdoblje za koje se može sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme za rad na istim poslovima na najdulje tri godine, osim za zamjenu privremeno nenazočnog radnika ili u posebnim slučajevima predviđenim kolektivnim ugovorom, kad ugovor na određeno vrijeme može trajati i dulje od tri godine.

Kad je riječ o sezonskim poslovima, takav ugovor po prirodi stvari traje dok traju sezonski poslovi, ali stranke su ipak obvezne u njemu utanačiti razdoblje njegova trajanja. Ugovor na određeno vrijeme može se sklopiti za rad na puno ili nepuno radno vrijeme. Puno radno vrijeme ne može iznositi više od 40 sati na tjedan. Poslodavac i radnik ugovaraju opseg tjednog radnog vremena za nepuno radno vrijeme, a najkraće je trajanje jedan sat na tjedan. I u ugovoru o radu na određeno vrijeme može se, ali ne mora, ugovoriti pokusni rad. Zakon o radu ograničava trajanje pokusnog rada na najviše šest mjeseci. Ako radnik nije zadovoljio tijekom tog razdoblja, prestaje mu radni odnos uz pravo na otkazni rok od najmanje sedam dana.

Za prekovremene dulji mirovinski staž

Nakon sklapanja ugovora o radu poslodavac radnika prijavljuje nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja na propisanim obrascima (za prijavu na mirovinsko osiguranje propisani je obrazac M-1P, a za prijavu na zdravstveno osiguranje Tiskanica 2). Prijava se mora dostaviti u 15 dana od početka rada, odnosno od zasnivanja radnog odnosa. Poslodavac je obvezan radniku uručiti kopiju prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje u 15 dana od početka rada. Radnik zaposlen na određeno vrijeme radi obavljanja sezonskih poslova ima sva prava iz radnog odnosa kao i radnici zaposleni na neodređeno vrijeme. Poslodavac je obvezan isplaćivati mu plaću, uz obračun i ustegu propisanih javnih davanja. Za rad nedjeljom i blagdanom te u slučaju prekovremenog rada radnik ima pravo na povećanu plaću. Razdoblje provedeno u radnom odnosu radniku se uračunava u mirovinski staž. Ako je radnik zbog prekovremenog rada u sezoni ostvario veći broj sati od punog radnog vremena, priznaje mu se dulji mirovinski staž, tako da se ostvareni fond sati preračuna na puno radno vrijeme.

Premještaj stalno zaposlenih radnika

Ugovorni radni odnos ne poznaje mogućnost jednostrane izmjene ugovora o radu, što onemogućava poslodavca da jednostranom odlukom premjesti radnika na rad u drugo mjesto. Ako poslodavac ima interesa učiniti takvo što (privremeno, za vrijeme sezone ili možda trajno), nužna je pismena suglasnost radnika kojom se na određeni rok ili na neodređeno vrijeme mijenja odredba ugovora o radu o mjestu rada. Ako poslodavac uputi radnika na rad u drugo mjesto, bilo privremeno ili na dulje vrijeme, a to je mjesto različito od prebivališta radnika, poslodavac mu može nadoknaditi povećane troškove. Obveza poslodavca da radniku nadoknadi povećane troškove koji nastaju zbog prelaska na rad u drugo mjesto uređuje se izvorima radnog prava (kolektivni ugovor, pravilnik o radu, ugovor o radu).
Poslodavac može radniku neoporezivo isplaćivati naknadu za odvojeni život od obitelji, i to do 1.600 kn na mjesec. Naknada za odvojeni život od obitelji može se isplatiti u svim slučajevima kad je mjesto rada radnika različito od prebivališta njegove obitelji. Podsjećamo da u smislu poreznih propisa radnik samac, koji nije oženjen i nema djece, nema obitelj. U slučaju kad se u drugo mjesto rada upućuje samac, nema mogućnosti neoporezive isplate naknade za odvojeni život od obitelji.

Terenski dodatak i trošak smještaja

U svim slučajevima kad se radniku isplaćuje naknada za odvojeni život od obitelji, bilo u novcu, bilo podmirenjem troškova smještaja, isključuje se pravo na neoporezivi dnevni iznos naknade za odvojeni život od obitelji ako su za te dane isplaćene dnevnice za službeni put. Dnevna naknada za odvojeni život od obitelji izračunava se tako da se mjesečna naknada podijeli s brojem dana u mjesecu u kojem se naknada isplaćuje. Ako je riječ o prirodi djelatnosti poslodavca povezanoj s terenskim radom, a radnik se upućuje na rad na teren koji je najmanje 30 kilometara udaljen od prebivališta radnika i od sjedišta poslodavca, odnosno njegove poslovne jedinice, može se neoporezivo isplaćivati terenski dodatak do 1.700 kn na dan. Osim terenskog dodatka, radniku se može osigurati i smještaj, za čije se troškovi, koje snosi poslodavac, u smislu poreznih propisa ne uključuju u dopušteni neoporezivi iznos terenskog dodatka. Dakle, radniku upućenom na teren može se neoporezivo isplatiti i terenski dodatak i posebno priznati trošak smještaja. Isplaćuje li se terenski dodatak, nema uvjeta za isplatu neoporezive naknade za odvojeni život ni za isplatu dnevnica za službeni put.