Jedina je sasvim sigurna naplata - avansno plaćanje

U slučajevima u kojima se vjerovnika pokušava izigrati preusmjeravanjem prihoda na račun tvrtke kćeri nesavjesnog se dužnika može otkriti uvidom u Jedinstveni registar računa

Piše: Ivica Grčar
[email protected]

Tvrtka zastupnik velikih stranih tvrtki (naziv ne spominjemo zbog ugovornih obveza te tvrtke prema principalima) isporučila je tvrtki Kolačić d.o.o. iz Zagreba uvozne zamrznute pekarske proizvode vrijedne 322 tisuće kuna. Potraživanje za isporučene pekarske proizvode bilo je osigurano bianco zadužnicom koju je vjerovnik aktivirao nakon što Kolačić d.o.o. nije u roku platilo dospjeli dug. Pokazalo se, međutim, da je zadužnica zapravo bezvrijedan instrument osiguranja plaćanja ako na računu dužnika nema novca.

Kad su Ovršnim zakonom propisivane obične i bianco zadužnice, jako ih se hvalilo kao instrumente osiguranja plaćanja uz pomoć kojih se vjerovnicima dospjela potraživanja mogu prisilno naplatiti bez dugotrajnih sudskih postupaka. No, s obzirom na to da je u posljednje vrijeme vještina poslovanja s blokiranim računima u Hrvatskoj na zavidnoj razini, unatoč zadužnicama vjerovnici sve češće ne mogu izvansudski prisilno naplatiti svoja dospjela potraživanja od dužnika čiji su računi blokirani i na kojima nema priljeva prihoda dovoljnih za podmirenje dugova. Fina je prošli tjedan objavila da je potkraj listopada ove godine 20.016 poduzeća imalo blokirane račune zbog nepodmirenih dugova od 11,6 milijardi kuna.

Dužnik prijeti vjerovniku

- Nakon što smo aktivirali zadužnicu, nazvao je ljutiti vlasnik Kolačića d.o.o. i poručio da ćemo tek sad vidjeti kad ćemo naplatiti dug - ispričala nam je voditeljica financija spomenute tvrtke vjerovnika. I doista, na račun Kolačića d.o.o., koji se vodi u PBZ-u, dnevno se uplaćuju simbolični iznosi utrška, nesrazmjerno mali u odnosu na količinu isporučenih proizvoda i nedovoljni da se u dogledno vrijeme naplati dospjelo potraživanje.

Hrvoje Režić, vlasnik i direktor Kolačića d.o.o., odbio je komentirati cijeli slučaj, a njegova prodavaonica toplih sendviča i kolačića Šik u pothodniku na zagrebačkom glavnom Željezničkom kolodvoru cijelo vrijeme posluje kao račun tvrtke Kolačić d.o.o. nije blokiran. Što, prema tome, može učiniti vjerovnik koji unatoč zadužnici ne može naplatiti svoja dospjela potraživanja zbog toga što ga dužnik u tome svjesno ometa? Prof. Mihajlo Dika sa zagrebačkoga Pravnog fakulteta i autor Ovršnog zakona (kojim je zadužnica propisana), kaže da zadužnica ima dvojaku funkciju: njome se kao s pravomoćnim sudskim rješenjem o ovrsi mogu plijeniti sredstva s dužnikova računa, ali se na temelju zadužnice, ako na računu dužnika nema novca, može tražiti i ovrha na svoj ostaloj imovini (nekretnine, pokretnine i ostalo). To znači da zadužnica ima svojstvo pravomoćnog rješenja o ovrsi, ali samo ako je riječ o novčanoj imovini na dužnikovu računu. Za ovrhu na ostaloj imovini na temelju zadužnice, kad na računu dužnika nema novca, postupak se mora voditi na sudu.

Kazneno gonjenje dužnika

Izigrava li dužnik lukavo vjerovnikova potraživanja, sve dok mu se ne uđe u trag, ne može se utjerati dospjelo potraživanje unatoč zadužnici. U slučajevima svjesnog izbjegavanja plaćanja dospjelih dugova, smatra prof. Dika, dužnika valja goniti kaznenim pravnim sredstvima. U takvim situacijama dužnik, u pravilu, izigrava i porezne propise. Najčešće se obveze svjesno izbjegavaju tako da ista osoba kontrolira dvije ili više tvrtki, od kojih su ostale registrirane na punicu i ostalu rodbinu drugoga prezimena. To znači da takvim 'spretnim' poduzetnicima treba na sudu dokazati da su svjesno usmjeravali novac na više računa radi izbjegavanja plaćanja dosp-jelih dugova i poreza, što najčešće nije lako.

Dužnika, ali i druge tvrtke koje on kontrolira, treba tužiti jer su se obogatile na račun vjerovnika. Ne može se, doduše, od trećih tvrtki zahtijevati naknada štete bez provedenoga sudskog postupka, koji može potrajati i više godina, jer riječ je o dvije ili više formalno posebnih pravnih osoba. Zbog toga prof. Dika preporučuje vjerovnicima da uza zadužnicu traže i jamstvo, tako da se, kad na dužnikovu računu nema novca, mogu naplatiti s jamčeva. A ako ipak zadužnicom bez jamstva ne mogu naplatiti svoja potraživanja, umjesto iscrpljujući se istragom o tvrtkama kojima se nesavjesni dužnik lukavo koristi radi izbjegavanja plaćanja dugova i poreza, vjerovnici dužnike trebaju prijavljivati zbog stečaja, odnosno vjerovnici mogu dužnike kazneno prijaviti zbog toga što u propisanom roku (tri tjedna blokade) nisu prijavili stečaj svoje tvrtke. Takvu prijavu vjerovnici mogu podnositi na temelju odredaba Zakona o trgovačkim društvima i Stečajnog zakona.

'Preknjižavanja' među tvrtkama kćerima

Dužnik koji zapadne u teškoće može nastaviti normalno poslovati i ako mu je račun privremeno blokiran zbog aktiviranja zadužnice. Zadužnica sjedi na računu i, kako na blokirani račun stižu prihodi, novac se akumulira dok se ne skupi iznos dovoljan za isplatu potraživanja osiguranoga zadužnicom. Nakon isplate duga osiguranoga zadužnicom račun se deblokira i (bivši) dužnik nastavlja normalno poslovati. No, to se u Hrvatskoj često zlorabi, najčešće na tako da jedan poduzetnik kontrolira više malih d.o.o.-a pa na račune jednog d.o.o. a usmjerava obveze, a na račun drugoga prihode, što omogućava da se dugovlači s plaćanjem dospjelog duga jer je 'jeftinije' poslovati s novcem vjerovnika nego s kreditima.

Sve se češće osnivaju i tvrtke kćeri da bi se moglo odugovlačiti sa plaćanjima dospjelih dugova, ili čak i zbog toga da bi se eventualno moglo izbjeći plaćanje. No, u slučajevima u kojima se vjerovnika pokušava izigrati pomoću (zlo)porabe tvrtke kćeri, donekle je lakše otkriti nesavjesnog dužnika uvidom u Jedinstveni registar računa. U tom su registru uredno zabilježeni svi računi istog vlasnika, neovisno o tome koliko je tvrtki kćeri osnovao. Sustavom u kojemu se knjigovodstveno tereti račun glavne tvrtke, a prihodi usmjeravaju na račun tvrtke kćeri, u pravilu se služe velike tvrtke. Plaće zaposlenima i sve ostalo plaćanje u takvim velikim tvrtkama obavlja se s računa tvrtke kćeri, a račun glavne tvrtke stalno je blokiran. Fakture čije se plaćanje želi odgoditi tvrtka kći fakturira glavnoj tvrtki, što je nezakonito jer je riječ samo o 'preknjižavanju'. Zabrinjava to da nadležna tijela vlasti ne reagiraju pravodobno na 'preknjižavanja', a u slučaju najvećih tvrtki koje više ne mogu podmirivati svoje obveze vlasti se prave da ništa ne vide.

Rizična osiguranja plaćanja

Nemoguće je izdvojiti jedan instrument osiguranja plaćanja kao najsigurniji jer svaki može postati nesiguran ako ga dužnik svjesno izigrava. Jedino je sigurno - avansno plaćanje, uvjeravali su nas poduzetnici. No, većina poduzetnika nije na tržištu u takvu položaju da može zahtijevati da im se plaća unaprijed. Većina mora riskirati i poslovati tako da svoja potraživanja osigurava nesigurnim in-strumentima osiguranja plaćanja. Velikih tvrtki koje posluju preko računa fiktivnih tvrtki kćeri ima i u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju. Poduzetnici kažu da svi to znaju, ali se nitko u strahu od nove lavine nezaposlenih ne usudi pokretati stečajeve premda zbog takvih 'velikih' tvrtki sve više propadaju male. I prof. Dika upozorava na to da u Hrvatskoj podnese od 250 do 300 prijava na godinu protiv direktora koji nakon tri tjedna blokade računa svojih tvrtki nisu sami podnijeli prijavu za stečaj, ali da sudovi zbog toga prijavljenim direktorima izriču uglavnom preblage kazne.

Jedina potpuno sigurna naplata potraživanja jest avansno plaćanje. A kad to nije moguće, valja se pridržavati načela bankara pri odobravanju kredita s obzirom na to da bankari imaju najmanje nenaplaćenih dospjelih potraživanja. Osnovno je bankarsko načelo da instrumenti osiguranja plaćanja ne mogu biti nadomjestak za loš bonitet dužnika. Zbog toga prije isporuke robe ili usluge potencijalni vjerovnik treba ocijeniti može li dužnik odmah platiti dug, provjerititi dužnikovu prethodnu financijsku urednost, ocijeniti rizičnost naplate i obvezno predvidjeti jamstvo naplate potraživanja.