Jesmo li spremni priznati tuđi uspjeh i iskreno čestitati

Slaviti uspomenu na velikog znanstvenika Nikolu Teslu koji je zadužio svijet, davati potporu Miroslavu Radmanu, znanstveniku aktivnu i priznatu u svijetu, nije samo lijepa nego i vrlo potrebna gesta

Piše: Tatjana Divjak
www.tatjanadivjak.hr

           Volim jutarnje šetnje sa svojim biglovima Benom i Lolom. Naročito u sunčana jutra, kad uživam u toplim zrakama i tišini grada koji se tek budi. Udišem zrak punim plućima šećući Maksimirskom šumom ili zagrebačkim parkovima i uživam gledati kako se moji kućni ljubimci pretvaraju u prave lovce, njušeći ispod svakog lista, okrećući svaki žir i trčeći veselo šumskim puteljcima.

Te me šetnje opuštaju i pripremaju za još jedan dan pun obaveza, ali i prilika. No, jednog sam jutra u nevjerici ugledala prizor slomljenih grana cijelog niza tek zasađenih mladih breza i borova uz Ulicu Medveščak. Ne razumijem koji je poriv mogao nekoga nagnati da sustavno trga grane tek olistalom drveću. Alkohol, bijes, agresija ili nešto četvrto? Što ljude može natjerati na tako okrutan čin!?!

A istoga jutra, nakon šetnje, prelistavajući dnevni tisak naišla sam na članak o mladim matematičarima koji su netom osvojili nagradu na informatičkom natjecanju u Americi. Tekst odaje priznanje za rezultat, ali i za uloženi trud i, gle čuda, navodi imena i prezimena mladih genijalaca, ali i nešto o njima, njihove hobije, slobodne aktivnosti i stvari kojima se bave i koje ih zanimaju. Sport, glazba, kompjutori. No, rado čitam i komentare na on line izdanju. Većina komentatora članka ponosna je i zadovoljna uspjehom mladića i djevojaka s MIOC-a (ugledne matematičke srednje škole), ali svako malo nađe se i netko tko nam želi pojasniti da 'to natjecanje i nije neki prestižni i težak nivo' i da to 'nije baš takav uspjeh'. Zavist? Ljubomora? Ili?

 Sitne ljudske duše

             Moja je prva pomisao bila: ovi mladi ljudi koji su osvojili nagradu, vrijednu i značajnu, sigurno nisu noću trgali grane drveću. Umanjivanje nečijeg uspjeha nije rijetkost niti je išta novo u našoj zemlji. Povijest nam potvrđuje da smo imali vrhunske inovatore, znanstvenike i svjetski vrijedne stručnjake koje nismo i ne znamo niti danas cijeniti.

Koji je trud potreban da se obilježi godina Nikole Tesle? Koliko tek (niskih) udaraca na Miroslava Radmana od kada znanje i uspjehe želi ostvariti u Hrvatskoj (i za Hrvatsku)! Primjera ima još, jer tu, na žalost, ne prestaje naš loš odnos prema tuđem uspjehu i vrijednosti.

A vandalizam u ovoj zemlji ne 'zaslužuje' čak ni prijekor, a kamoli osudu. Vjerujem da se iza svakog nedostatka ambicije, volje za stvaranjem i bešćutnosti u stvari krije mediokritetsvo, vjerojatno posljedica lijenosti, a možda i zanemarenosti. No rezultat je uvijek nedostatak odgovornosti, zatupljenost i odsustvo želje za konstruktivnim dokazivanjem i kreativnim ispunjenjem.

Slaviti uspomenu na velikog znanstvenika koji je zadužio svijet, davati potporu znanstveniku koji aktivno djeluje i želi pažnju tog istog svijeta privući na Hrvatsku nije samo lijepo već i potrebno.

 Počnimo od sebe

               Radost zbog uspjeha ovih mladih informatičara trebala bi proizaći iz prepoznavanja pravih vrijednosti i boljih mogućnosti za razvoj našega društva i tržišta. Kako ne bi sutra otišli u svijet i radili pod tuđim zastavama. No u zemlji u kojoj se čovjeka od značaja, vrijednosti, ugleda i ranga Miroslava Radmana sustavno tjera iz zemlje, u kojoj se skupina povlaštenih tako zdušno bori da mediokritetstvo (p)ostane jedini kriterij i sadržaj ovoga društva, ne čudi me nijedna od ovih dviju stvari: vandalski odnos prema prirodi i nipodaštavanje tuđeg uspjeha bez obzira koliki 'stvarno' taj uspjeh bio. Takav pristup doista valja promijeniti, a najbolje je početi od sebe.

Što smo sami spremni učiniti da pridonesemo razvoju kvalitete življenja i rada u svojoj zemlji? Jesmo li od onih oni koji stalno kritiziraju, vide samo negativno u svemu što nas okružuje? Jesmo li svojim načinom razmišljanja i sami kreatori negativnog i neperspektivnog društva?
Pokušajte već danas odustati od svake misli vezane uz takvo negativno i destruktivno razmišljanje. Podržite tuđi uspjeh čak i ako sami ne postižete najbolje rezultate.

Usmjerite misli i energiju na pozitivno razmišljanje, podržite razvoj, pozitivan stav i podršku najboljima. Razvijte kritički stav, ali bez kritizerstva. Svaki put kad vidite nešto što vam se ne sviđa ili što ne podržavate upitajte se što ste sami učinili ili što ste spremni učiniti za dobro zemlje u kojoj živite? Trebamo, naime početi od sebe. I još jedno pitanje: kada ste zadnji put dali dobrovoljni prilog ili pomogli nekome u nevolji?