Jesu li njemačke tvrtke plaćale mito Saddamovu režimu?

Trenutačno 17 državnih odvjetništava u 16 njemačkih gradova provodi istragu protiv 46 njemačkih tvrtki zbog sumnje u ilegalno plaćanje mita bivšem Saddamovu režimu, javlja Deutsche Welle. Na popisu Ujedinjenih naroda nalaze se i imena više od 60 njemačkih tvrtki, među kojima Daimler-Chrysler, Linde, Siemens, Fresenius Medical care, Braun Melsungen, ali i niz manjih ili srednjih poduzetnika

   Neki istražni postupci već su obustavljeni, a čak se i organizacija 'Transparency International Deutschland' drži povučeno i dvoji je li se zaista radilo o plaćanju mita. Brojke zvuče dojmljivo: 17 državnih odvjetništava u 16 njemačkih gradova trenutačno provodiistragu protiv 46 njemačkih tvrtki zbog sumnje u ilegalno plaćanje mita bivšem režimu Saddama. Povod je bio jedan izvještaj Ujedinjenih naroda, koji je objavio bivši šef američke Središnje banke Paul Volcker u listopadu 2005. Prema tom izvještaju, više od 2.250 tvrtki u svijetu plaćale su mito u visini od 3,3 milijardi dolara kako bi dobile posao.

Ujedinjeni su narodi doduše uveli embargo, ali u okviru programa 'Nafta za hranu' dozvolili iznimke, kao za lijekove, hranu i ostale važne namirnice. Državni odvjetnik Anton Winkler u Muenchenu je povtrdio: 'Istrage su pokrenute na temelju izvještaja Volckera, UN-ova izvještaja od 27. 10. 2005., prema kojem su među ostalima i njemačke tvrtke plaćale mito Saddamovu režimu. Državno odvjetništvo provodi istragu konkretno protiv kršenja Zakona o vanjskoj trgovini, znači ako je novac odlazio u Irak, predstavljalo bi to kršenje embarga.'

Na popisu Ujedinjenih naroda nalaze se i imena više od 60 njemačkih tvrtki, među kojima Daimler-Chrysler, Linde, Siemens, Fresenius Medical care, Braun Melsungen, ali i niz manjih ili srednjih poduzetnika. Slučajevi se razlikuje, a tako i svote koje su u pitanju. One sežu od 1.270 do 790.000 dolara. Radi li se o 'podmićivanju u međunarodnom poslovnom prometu' ili o kršenju Zakona o vanjskoj trgovini, napokon je pitanje pravne ocjene, smatra muenchenski državni odvjetnik Anton Winkler: 'To trenutačno ne mogu prosuditi, jer se slučajevi trebaju promatrati odjelito, a još nemamo saznanja o tome kako se stvar zaista odvijala u njemačkim poduzećima glede programa 'Nafta za hranu', i konačno u oba poduzeća koji su na nišanu ovdje, u Muenchenu.'

Činjenica je da je Njemačka nakon rata u Zaljevu 1991. neko vrijeme bila najvažniji trgovački partner Iraka. A činjenica je, očito, i da je Saddamov režim načelno za svaki posao u okvirima programa 'Nafta za hranu' očekivao plaćanje u visini od 10 posto vrijednosti posla. Pitanje je samo mogu li se ta plaćanja označiti kao podmićivanje. Jer, mito se plaća da bi se isključila konkurencija. Ondje je. međutim. morao plaćati svatko.

Odgovarajuće suzdržano izjašnjava se Peter vom Blomberg, zamjenik predsjednika njemačkoga 'Transparency internationala': 'Pitanje je predstavljaju li doista ta dodatna plaćanja, provizije ili kako god ih zvali, prekršaj koji se naziva podmićivanje. I mi s tim u vezi dvojimo, budući da se čini da to plaćanje nije trebalo utjecati na konkurenciju, već se režim na taj način želio domoći novca u gotovini, prema motu: ako hoćete dobiti posao, onda vas to dodatno stoji. A to 'dodatno' mogao bi biti prekršaj Zakona o vanjskoj trgovini, jer taj dio nije bio uključen u tekst dokumenta za dobivanje dozvole za posao', javlja Deutsche Welle.