Još nema oporavka kredita u regiji

Hrvatskoj treba svojevrsni kopernikanski obrat, jer smo previše kroatocentrični, bavimo se sami sobom i zanemarujemo što se zbiva u svijetu – poručio je glavni ekonomist PBZ-a Marko Škreb kao posljednji govornik opatijske konferencije o novčanom tržištu na panelu 'Kako dalje'?

– Hrvatska čini tek 0,5 posto europskog BDP-a mjerenog kupovnom moći, činimo jedan posto europske populacije, a u novčanim agregatima sudjelujemo samo s 0,13 posto. Moramo mijenjati perspektivu, jer smo kratkovidni, preuveličavamo prošlost, a budućnost ne vidimo – ustvrdio je Škreb. Ključ je odgovora na pitanje 'kako dalje' u globalnom okviru, u promjeni perspektive. Kina i u krizi raste 8,5 posto, razvijaju se nove tehnologije, a mi smo stali na pola puta. Svi sadašnji problemi, od brodogradnje do poludovršene mirovinske reforme, izgledaju nam mali i nevažni, no da smo sanirali brodogradnju prije deset godina uštedjeli bismo najmanje dva do tri postotna boda BDP-a, tvrdi. - Nama je danas uspjeh to što smo u stanju isplatiti mirovine za prethodni mjesec. Nitko ne pita kako ćemo ih isplatiti za deset ili 50 godina. Koliko god nam dosadno zvučalo, strukturne reforme nemaju alternative. Jedna afrička izreka kaže: najbolje vrijeme za posaditi drvo bilo je prije 20 godina. Najbolje drugo vrijeme za to je upravo sada – poručuje Škreb. 
 
Ako je ikakva utjeha i susjede muče iste boljke. Dobroslav Milovanović s beogradskog Ekonomskog instituta kaže da i njihovi poduzetnici, ekonomisti i Vlada govore kako je kriza šansa, no proizvodnja, izvoz, uvoz i potrošnja stagniraju ili posve blago rastu. - Za privlačenje svježeg kapitala i ozbiljnih ulagača više nego prije investitori traže političku stabilnost i to u regiji, pravnu sigurnost, stabilnu ekonomsku politiku, profitabilnost projekata, inovativnu radnu snagu i  stimulativnu poreznu politiku – misli Milovanović.

Dubravko Mihaljek, viši analitičar u Banci za međunarodna poravnanja kaže da u realnom sektoru još nema izgleda za oživljavanje rasta, pa zato ne treba očekivati niti brze naznake oporavka tokova kapitala. – Rast se ranije temeljio na potrošnji, no poduzeća i stanovništvo su danas prezaduženi, dakle nema domaćeg impulsa oporavka. Impuls zato mora doći izvana – poručuje Mihaljek. Iako u regiji još nema oporavka kredita, za razliku od Azije i Latinske Amerike koje se počinju oporavljati, strane banke iz regije nisu povlačile kapital, tvrdi.

Štoviše, kako je kriza jačala tako je rastao priljev kapitala u regiju, pa se nisu ostvarili strahovi da će na prvi znak krize kapital pobjeći. No izgledno je da bi se mogao promijeniti poslovni model stranih vlasnika regionalnih banaka. Poznato je da je Austrija za banke koje je pokupovala u regiji izdvojila čak 70 posto BDP-a zemlje. Razloga je za promjenu modela dovoljno: - Banke su previše izložene, na globalnom  tržištu kapitala ima sve manje novca, što znači da se regija mora osloniti na lokalne izvore kapitala, slabija je potražnja za kreditima – kaže.

S druge strane, tokovi kapitala mogli biostati i nepromijenjeni jer u regiji još uvijek nedostaje štednje, profiti od poslovanja u jugoistočnoj Europi su daleko veći od profita poslovanja u matičnim zemljama. Financijska su tržišta u regiji nerazvijena i upravo bi taj 'sukob' razloga za i protiv promjena mogao otvoriti izglede za razvoj nebankarskog sektora, zaključuje Mihaljek. (Gordana Gelenčer)