Još nema preciznih metoda mjerenja popularnosti online videa

Koliko je gledanje videa na internetu uistinu rašireno interesantnije je pitanje nego netko možda misli, iako se u posljednje vrijeme stječe dojam da je tradicionalna televizija u padajućoj putanji.

Pripremio: Vanja Figenwald

Klasične televizijske kompanije uvjeravaju javnost kako se 99 posto sadržaja još uvijek gleda preko televizora, čemu u prilog ide i veliko opservacijsko istraživanje koje je pokazalo da ljudi često govore kako gledaju puno video uradaka na internetu, iako to ne čine, jer vjeruju da tako djeluju 'trendy' i 'cool'.

S druge strane, YouTube i Hulu, dva najjača internetska sitea za postavljanje i gledanje video sadržaja, ruše sve rekorde. Postavlja se stoga pitanje što se zaista događa na tržištu web videa i kako to izmjeriti? Prebrojavanje količine gledanja nekog videa puno je kompliciranije od pukog učitavanja web stranice, a statistike pregleda stranica još nisu niti standardizirane.

Tako YouTube, primjerice, bilježi broj pregleda po videu kao temelj svojih statistika, svaki put kada se neki video sadržaj pokrene, dok Hulu ne čini ni toliko već omogućuje samo uvid u najpopularnije emisije na dnevnoj, tjednoj i mjesečnoj bazi, bez prikaza broja pogleda. I drugi siteovi imaju vlastito poimanje onoga što se kvalificira kao pregledavanje videa, pa tako neki kažu kako se pregled događa svaki put kada se video pokrene (bez obzira radi li se  o osvježavanju stranice i je li video pogledan do kraja), što sigurno oduševljava oglašivače koji svoje oglase stavljaju unutar videa.

TubeMogul, neovisna usluga za distribuciju videa na internetu, nedavno je pokušala doći do objektivnih podataka pokretanjem svoje besplatne analitičke usluge koja izravno mjeri video uratke koji se istodobno prikazuju na 15 različitih siteova, ali ne i na onim najvećima. Dvije poznate kompanije za online mjerenja koje nude i istraživanje video tržišta, Nielsen i comScore, obje koriste kombinaciju izravnog mjerenja na računalima dobrovoljaca (isto kao i kod mjerenja gledanosti televizijskih emisija) i aktivnog mjerenja, u kojem integriraju ‘odašiljač’ u playere prikazivača sadržaja.

Iako ove dvije tvrtke imaju slične načine prikupljanja podataka, njihove brojke mogu se jako razlikovati. Razlog se djelomice može pripisati tome da Nielsen na bilježi pokretanja video oglasa, no neka je neslaganja teže objasniti. Hulu se nedavno požalio toj kompaniji u pismu koje ‘ulovio’ New York Times. Problem je bio u činjenici da je Nielsen pokazao kako Hulu gubi publiku u travnju izbrojavši tek malo više od petine publike koju je suparnički comScore zabilježio.

Aktivno mjerenje je bolja metoda jer omogućuje preciznije brojanje pregleda ‘sondiranog’ i zaštićenog sadržaja, ali obje kompanije ubacivanje odašiljača omogućuju samo klijentima koji plaćaju za njihovo istraživanje tržišta. Ako pogledate, dakle, statistike videa iz travnja, comScore tvrdi da su Amerikanci pregledali 16,8 milijardi videa, što je porst od 16 posto u odnosu na mjesec prije i rekord. Nielsen, pak, bilježi tek 9,5 milijardi pregleda, što je pad od 2,3 posto, uspoređeno s mjesecom prije. Linearno gledano, što je možda i nabolji način za analizu tih podataka, obje se kompanije slažu da pregledavanje videa raste, no publika koja gleda video sadržaje na intenetu, kao udio ukupnog broja ljudi koji se koriste internetom stagnira na nekih 70, 80 posto.

Točno mjerenje popularnosti nekog video uratka vrlo je kompleksan problem koji uključuje nekoliko relevantnih parametara. Pregledavanje videa samo po sebi sasvim sigurno nije precizan pokazatelj jer se mora uzeti obzir mogućnost višestrukog pregledavanja nekog videa s istog računala, je li pregledan do kraja, je li možda stranica samo osvježavana (što znači ponovno učitavanje videa) i na kraju, je li video prikazan u okviru nekog drugog sitea. Točnog odgovora, dakle, još uvijek nema.