Jugoistočna Europa: prostor koji se još ne percipira kao cjelina

Ako Jugoistočnu Europu promatramo kao cjelinu u sklopu šire Srednje i Istočne Europe, možemo ustvrditi da je riječ o trećem po veličini ekonomskom gigantu, (nakon Rusije i Poljske), koji će biti atraktivan i u nadolazećem razdoblju

Piše: dr. Ivan Šimek,
Senior Advisor
Roland Berger Strategy Consultants Zagreb, Hrvatska

Na Prvoj regionalnoj konferenciji menadžera Jugoistočne Europe, održanoj u travnju u Sloveniji, najugledniji ekonomski stručnjaci regije razmijenili su iskustva o gospodarskim očekivanjima, izazovima i mogućnostima svojih zemalja. Poslovni ljudi te ekonomski analitičari iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore te Bugarske i Makedonije složili su se da je regija Jugoistočne Europe, s više od 28 milijuna stanovnika i s ukupnim BDP-om od 139 milijardi eura, relevantan gospodarski subjekt. Kako bi pokazala komparativne prednosti, ali i sva ograničenja u poslovanju tih zemalja, konzultantska kuća Roland Berger Strategy Consultants izradila je studiju predstavljenu na toj konferenciji.

Jugoistočna Europa, unatoč ekonomski i politički vrlo različitoj situaciji u pojedinim državama regije, u posljednjih nekoliko godina bilježi stabilni rast. Sraz različitosti najizraženiji je na primjeru najsiromašnije i najbogatije zemlje regije. Naime, upravo u toj su regiji najbogatija i najsiromašnija nova članica Europske unije - Slovenija i Bugarska. Ako pak Jugoistočnu Europu promatramo kao cjelinu u sklopu šire Srednje i Istočne Europe, utvrdit ćemo da je riječ o trećem po veličini ekonomskom gigantu, (nakon Rusije i Poljske), koji će biti atraktivan i u nadolazećem razdoblju.
No, iako iznimno važna i rastuća regija, Jugoistočna Europa mogla bi i trebala bi brže rasti. Stopa regionalnoga gospodarskog rasta od približno 5,5 posto nije dovoljna za osiguranje boljeg standarda njenih stanovnika, kao ni za kvalitetno izvršavanje strukturnih reformi nužnih za davanje pozitivnog impulsa privredi. Također, ni međunarodna zajednica nije se na pravi način iskazala u pružanju adekvatne pomoći regiji, dok se, s druge strane, privatne tvrtke iz okruženja snažno šire, povećavajući tako pritisak na poslovanje domaćih tvrtki. Jači ekonomski uzlet regije dodatno otežavaju vrlo rascjepkana i mala zasebna tržišta te upravo velike razlike u gospodarskom razvoju među zemljama Jugoistočne Europe. Tako, primjerice, Slovenija i Hrvatska rastu najsporije, dok najbrži gospodarski rast iskazuje BiH.

Unatoč sporom rastu, Slovenija je najbolje pozicionirana s obzirom na regionalno poslovanje, trgovinska bilanca joj je najpozitivnija te ima privredu s najvišim stupnjem internacionalizacije u regiji. Od njenih kompanija uspješno u inozemstvu posluju, primjerice Merkur, Petrol i Intereuropa. Najbolje uvjete za privlačenje stranih investicija ima Srbija, i to prije svega zbog povoljnoga poreznog sustava, najnižih troškova rada te dovoljno slobodnih radnih kapaciteta. Pritom ne treba zanemariti ni kriterij broja stanovnika prema kojem se Srbija može smatrati i zasebnim velikim tržištem. Kad je riječ o Hrvatskoj zabilježeni su dobri rezultati, ali oni nikako ne bi smjeli biti dostatni. Naime, Hrvatska je s bruto društvenim proizvodom ukupne vrijednosti 37,1 milijarde eura najveća ekonomska sila u regiji. Ipak, dosad se nije uspjela dovoljno uspješno pozicionirati niti internacionalizirati svoju privredu, premda ima odličnih primjera - inozemni poslovi IGH i Nexe grupe.

Iz svega navedenog može se zaključiti da Jugoistočna Europa još ne funkcionira kao jedinstvena ekonomska cjelina ili tržište zbog previše razlika. Raznolikost regije vidljiva je i kroz kulturu i povijest, a kao jedan od naizgled manje važnih činitelja koji otežavaju homogenizaciju tog područja naveli bismo i često zbunjujuće nazive za samu regiju - od Jugoistočne Europe do zapadnog Balkana. Sve to u konačnici rezultira činjenicom da ostale države taj prostor jednostavno ne percipiraju kao regiju, već kao izrazito fragmentirano područje na kojem postoji mnogo manjih, zasebnih tržišta.

Promatra li se poslovanje na mikrorazini, valja istaknuti da pod zajednički nazivnik ograničenja u poslovanju svih zemalja u Jugoistočnoj Europi možemo podvesti elementarno pomanjkanje poslovne kulture, apsurdne zakone i propise, neučinkovit i rigidan birokratski aparat, korupcija, ozbiljno pomanjkanje upravljačkog know-howa, strateških sposobnosti ali i općeg znanja. Najveća je šansa u Jugoistočnoj Europi tržište, ali ne nacionalno, zatvoreno tržište, već slobodan protok radne snage i kapitala na cijelom području regije. Takav integralni pristup zasigurno će pridonijeti većem interesu za Jugoistočnu regiju kao zanimljivo odredište za strane investicije. I Europska unija želi promatrati regiju integralno zbog čega je već najavila ulaganje znatnih sredstava u rješavanje infrastrukture te prilagodbu gospodarstva i državne uprave ekonomskim standardima.

Infrastruktura u zemljama Jugoistočne Europe nema zadovoljavajući standard. Još potkraj 2004. Svjetska banka procjenjivala je kvalitetu cestovne i željezničke povezanosti regije i utvrdila prilično loše stanje koje zahtijeva hitnu akciju i znatna ulaganja. No, za bilo koji vid neposrednih stranih ulaganja prijeko je potrebno ispuniti brojne preduvjete. Prije svega treba postići stabilnu političku situaciju u tom dijelu Europe. Visok stupanj demokracije i sigurnost kapitala te obuzdavanje korupcije i kvalitetniji rad javne administracije podrazumijevaju se jednako kao i jasno određeni gospodarski ciljevi svake pojedine države i regije u cijelosti. U zemljama regije valja ubrzati procese europske integracije, a nacionalne politike trebale bi raditi na tome da im ekonomije što tješnje surađuju. Regija, ali i svaka pojedinačna zemlja u njoj, moraju uložiti mnogo napora u vlastiti marketing, tj. stvaranje pozitivnog imidža u Europi. Prostora za napredak i kvalitetnije pozicioniranje, dakle, ima i za države i za tvrtke i za regiju. Regija će najviše poslovno napredovati bude li u svakoj industrijskoj grani ustanovila jednog ili dva lidera. Tu je prostor još sasvim otvoren jer je regionalno natjecanje za jaku poziciju u mnogim industrijama u punom zamahu, a menadžeri najavljuju i daljnje regionalno jačanje svojih aktivnosti.

Najveća mogućnost regije može se promatrati i kao najveći izazov - kako stvoriti jedno veliko tržište s gotovo 30 milijuna stanovnika a bez nepotrebnih barijera za rad? Omogućavanje slobode kretanja radne snage, jednostavniji proces dobivanja radnih dozvola za stručnjake, znatno poboljšanje infrastrukture, smanjenje carinskih stopa te poreza koraci su ka ostvarenju tog izazova. No kao i u svim ostalim segmentima, i ovdje se situacija razlikuje od države do države. Kada govorimo o radnoj snazi situacija je manje-više poznata. U usporedbi s ostalim zemljama Srednje i Istočne Europe, Slovenija i Hrvatska imaju skupu radnu snagu, dok je, primjerice radna snaga u srednjoj i južnoj Srbiji među najjeftinijima u Europi.

Pohvalno je što upravo regionalni menadžeri i direktori postaju sve aktivniji igrači u procesu boljeg pozicioniranja. Njihova spremnost na izazove očituje se u odlučnosti da sami poduzmu korake potrebne za otklanjanje ograničenja i poteškoća u poslovanju. Nedavno provedena studija pokazala je da će takav pristup vjerojatno pridonijeti pojačanoj unutarnjoj dinamici regije, a trebao bi blagotvorno djelovati i na poslovanje u regiji. Uz pojačani vlastiti angažman, regionalni direktori očekuju i pojačani angažman vladajućih struktura u svojim državama, posebice u vezi s obrazovanjem i smanjenjem subvencija, ali i funkcioniranje pravnog sustava i generalno učinkovitijom javnom administracijom. O aktivnosti poslovnih ljudi govori i njihova inicijativa pokrenuta na Prvoj regionalnoj konferenciji menadžera Jugoistočne Europe u Portorožu, gdje su pozvali vlade zemalja regije da razmotre mjere za liberalizaciju kretanja i zapošljavanja menadžera te ukidanje viznog režima. Rješavanje sličnih važnih ekonomskih pitanja pridonijelo bi tomu da taj skup preraste u svojevrsni regionalni Davos, na kojem bi menadžeri svih zemalja regije razmjenjivali iskustva, zauzimali stajališta u vezi s aktualnim ekonomskim pitanjima te u partnerstvu s vladama stvarali uvjete za uspješnije poslovanje.