Kad vjetar puše i purani lete

• I poduzetnici su skloni u dobrim vremenima povjerovati da će se 'debele godine', kakva je 2006., ponavljati unedogled. Poneseni takvim optimizmom kreću u projekte ne radeći scenarij za slučaj da rasta nestane

 

 Miodrag Šajatović
[email protected]

Poduzetnici su u Hrvatskoj postali euforični. Najnoviji rezultati indeksa poslovnog optimizma Hlipo (detalji na str. 27.), što ga od lipnja prošle godine zajednički objavljuju naš tjednik i agencija Hendal, pokazali su da više nema djelatnosti u kojoj ne prevladava optimizam. Zbroje li se očekivanja biznismena, ispada da hrvatska ekonomija neće samo rasti nego će se naći u fazi buma.

Signali koji stižu 's terena' potvrđuju da bi sljedeći mjeseci mogli još povećati rast industrijske proizvodnje i drugih dijelova ekonomskog stroja. Poneseni konjunkturom, poduzetnici hitaju po nove kredite u banke, a bankari odavno nisu bili tako spremni na posudbe. Ide se i u komercijalne zapise. Uspješan izlazak virovitičke tvornice šećera Viro na burzu potiče i druge biznismene da se kapitala domognu prodajom dionica. Sve više igrača diže klasičnu štednju i ulaže je na rastuće tržište dionica. O ulaganjima u investicijske fondove da i ne govorimo.

Dugogodišnji građevinski poduzetnik žali se da mu konkurencija u posljednje vrijeme nisu samo liječnici i odvjetnici, koji kreću u gradnju 'urbanih vila', nego se sada tu već nađe i 'studenata' koji se žele okoristiti rastućim tržištem stanova.

Iz američkoga burzovnog svijeta dolazi poslovica koja kaže: 'Kad vjetar puše i purani lete', a mogla bi se primijeniti i na aktualne hrvatske prilike. Ljudi, pa i poduzetnici, skloni su u dobrim vremenima povjerovati da će se 'debele godine' ponavljati unedogled. Poneseni takvim optimizmom kreću u projekte ne izrađujući scenarij za slučaj da rasta nestane.

Ako još vrijede pravila o poslovnim ciklusima u kapitalističkoj ekonomiji, faza rasta i buma (u koji sada počinju vjerovati hrvatski biznismeni) trebala bi trajati nekoliko godina. Samo, ljudi zaboravljaju da rast u Hrvatskoj traje već pet godina. Nisu to visoke stope rasta (3 do 4 posto je malo u odnosu na zemlje koje uspijevaju postignuti rezultate iznad 7 posto godišnje), ali se računaju. Krize i depresije dolaze, kako nakon 8 tako i nakon 3 posto rasta bruto domaćeg proizvoda.

Proces pristupanja Hrvatske u članstvo EU sasvim je sigurno poticaj koji privlači investitore i budi optimizam. Pa je, uz dobre turističke sezone, moguće još godinu-dvije bilježiti rast. Pa čak i iznad pet posto.

Istodobno, međutim, na poslovnom 'horizontu', tko hoće može vidjeti i oblake koji se skupljaju. Većina platežno sposobne potražnje, koja prema Hrvatskoj lovi ponudu ovih mjeseci, rezultat je nastavka vanjskog zaduživanja. Što ne bi bilo problematično da se novac ulaže u tvornice koje će za godinu dvije, kad počne hlađenje ekonomije, pogotovo domaće potražnje, plasiranjem robe u izvoz ublažiti posljedice.

Zagovaratelji postojeće ekonomske politike reći će da izvoz raste. U prva tri mjeseca izvoz je dostigao iznos od gotovo dvije milijarde eura i porastao je 30 posto. Ali je uvoz rastao 27 posto i dostignuo 4 milijarde. Rezultat: robni deficit povećao se u odnosu na početak 2005. zastrašujućih 24 posto!
Pridoda li se tome i pad popularnosti vladajućeg HDZ-a, što će se u predizborno vrijeme nastojati popraviti dodatnom potrošnjom, rizici se još uvećavaju.
'Sve je to točno, ali što da ja radim u ovom trenutku?' - s pravom bi se nakon dosadašnjeg dijela naše kolumne mogao zapitati prosječan hrvatski biznismen. Odgovor ne bi mogao biti jednostavan. Ali pragmatičan bi odgovor mogao glasiti otprilike ovako: 'Ako nam je suđena dužnička kriza i recesija, ona će doći što god vi radili ili ne radili. Zato treba iskoristiti konjunkturu koju nudi tržište. A ne ulijetati u nove investicije računajući da će i u budućnosti sve biti lako kao u 2006.' Naravno, pojedinci spremni na veliki rizik ovaj prijedlog neće poslušati.

Njima možemo tek uputiti savjet da povremeno sjednu za stol sa svojim knjigovođom i pogledaju koliko im je uravnotežena bilanca. To bi im moglo biti korisno jednom kada nestane općeg optimizma i euforije.