Kako držati dioničare na uzdi

Uprave kompanija u nekoliko zemalja upravo su zabilježile niz pobjeda nad tzv. doničarskim aktivizmom, tj. zajedničkim nastojanjima malih ili manjinskih dioničara da utječu na upravu, bilježi The Economist, primjećujući da bi se ti događaji mogli pretvoriti u trend

Prošlog mjeseca je na primjer sud u Massachusettsu presudio da jedan takav dioničarski aktivist, Bob Monks ne može podnijeti skupnu tužbu u ime dioničara, a protiv tvrtke Stone&Webster, i njenoga bivšeg revizora PricewaterhouseCoopersa, našavši da je Monks dioničarski aktivist te da kao takav nije dovoljno 'tipičan'.
'Objasnio sam svima da u Americi ne postoji dioničarska demokracija te da, da bismo to promijenili, treba podnijeti tužbe, a sada sam otkrio da ne mogu niti to', izjavio je taj aktivist, koji već 16 godina vodi kampanju (do sada neuspješnu) kako bi bio izabran u odbor maloprodajne tvrtke Sears, Roebuck. Tako je bio dao oglas preko cijele stranice u Wall Street Journalu izjavljujući da je postojeći odbor tvrtke 'aktiva koja ne donosi prihod'.

Kasnije je pokušavao to postići putem suda, ali nakon spomenute presude kaže da se osjeća 'sasvim nemoćan'.
U neprestanoj borbi između dioničara i menadžmenta, diskvalifikacija Boba Monksa samo je jedna od pobjeda koje su nedavno zabilježili veliki šefovi, i to ne samo u Americi. Početkom listopada Europska komisija napustila je svoje dugogodišnje nastojanje da u europsku legislativu uvede načelo 'jedna dionica, jedan glas'. To bi ojačalo pravnu zaštitu manjinskih dioničara, koja je nečuveno slaba u nekim dijelovima EU. Glavni oponenti tom načelu bili su lobisti velikih dioničara kao npr. švedska poslovna dinastija Wallenberg, koja se koristi specijalnim dionicama da bi zadržala kontrolu nad kompanijama.

I nedavna odluka japanskoga Vrhovnog suda zadala je jak udarac mladom pokretu dioničarskog aktivizma u Japanu. Strani investitori, uglavnom iz SAD-a, pritiskaju kompanije da vrate neke od neuobičajno obilnih isplata. Izrazit primjer je Steel Partners, njujorški hedge fond koji je od 2000. godine udjele u 30-ak japanskih kompanija kupio za oko tri milijarde dolara, među kojima su i neke od najpopularnijih japanskih brendova kao Sapporo beer ili prehrambena tvrtka Bull-Dog. Jedan je ministar čak optužio te investitore za 'greenmail', što je tržišni žargon za iznuđivanje. Da bi se suprotstavile takvim dioničarima, japanske su tvrtke pribjegle takozvanoj otrovnoj piluli, taktici kojom se smanjuje vrijednost udjela nepoželjnoga kupca. Više od 300 tvrtki je nešto slično učinilo samo ove godine.

U kolovozu je Vrhovni sud odlučio da je otrovna pilula Bull-Dog kompanije zakonita, a Steel Partners 'zlonamjerni kupac'. Iako većina dioničara uglavnom odobrava tu taktiku, njen je cilj odbacivanje načela da se svi dioničari tretiraju ravnopravno. Bilo bi prerano tvrditi da se taj niz poraza dioničarskih aktivista pretvara u trend, budući da se odnosi snaga između menadžmenta i dioničara znatno razlikuju od SAD-a, Japana do različitih dijelova EU. Ali to bi se moglo promijeniti ako nekoliko predstojećih bitaka završi pobjedom menadžmenta. Na primjer, u Njemačkoj se očekuje donošenje zakona kojim bi se omogućilo da se međusobna suradnja manjinskih dioničara smatra 'usuglašenim djelovanjem' tako da bi se moglo od njih zahtijevati da daju ponudu za preuzimanje kompanije ako zajedno drže više od 30 posto dionica.

Prema jednoj promjedbi iz fondovske zajednice, to bi se kosilo s načelima Ujedinjenih naroda o odgovornom investiranju te bi 'djelovanje aktivista investitora bilo u Njemačkoj gotovo nemoguće'. Takav bi zakon bio krajnja posljedica zloglasne 'najezde skakavaca' na menadžment Deutsche Börse, operatora Frankfurtske burze, koju je predvodio Chris Hohn iz The Children's Investment Funda uz podršku skupine drugih hedge fondova.
U SAD-u bitka se vodi na nekoliko frontova. Vrhovni je sud 9. listopada saslušao argumente u slučaju Stoneridge Investment Partners protiv Scientific Atlanta, koji se na obje strane debate smatra ključnim. Riječ je o transakcijama između prodavatelja telekom opreme, uključujući i Motorolu s jedne strane, i tvrtke koja je nepravilno vodila njihovo računovodstvo. Sporno pitanje je: ako su te tvrtke za to znale, čini li ih to odgovornima za prijevaru?

Neki prominentni odvjetnici - uključiv i bivšeg predsjednika Securities and Exchange Commission, američkog regulatora tržišta dionica, boje se da će ako sud presudi da je treća strana odgovorna, to otvoriti put za mnoge sporove, smatrajući da bi se time  značajno smanjila konkurentnost američkih kompanija. S druge strane, već spomenuti Bob Monks smatra da je taj slučaj test koji će pokazati mogu li američke vlasti spriječiti izdavanje vrijednosnih papira na temelju lažnih podataka. SEC je također u središtu bitke u vezi procedura za promjenu unutrašnjih pravila kompanija o izboru članova odbora.

Početkom listopada završene su konzultacije o dva predložena pravila: jednom koje bi dozvolilo kompanijama da zanemare odredbe svojih pravilnika koje su izglasane putem posrednika, tj. glasovima dioničara koji ne prisustvuju godišnjim skupštinama, i drugom koje bi obvezalo kompanije da te odluke ipak usvoje.  Institucionalni investitori protestiraju da drugo pravilo čak ne ide dovoljno daleko, dok njihovi protivnici tvrde da bi svako proširenje prava dioničara trebalo odbaciti kako bi se u stvari dioničari spasili od sebe samih. Višak dioničarske demokracije neizbježno vodi, kažu kritičari dioničarskog aktivizma, prema manjku vrijednosti za dioničare.  (Davorka Zmijarević)