Kako naći pravi put pomoću satelitske navigacije

Karte su podijeljene, ali uređaji još nisu - moguća je ocjena stanja na tržištu satelitske navigacije, zanimljivom zbog skorih ljetovanja kad se odlazi na putovanje u nepoznato, kampiranje u prirodi, planinarenje ili pak na tjelovježbu.

piše Igor Škevin

Prije svega dvadesetak godina uređaj za GPS navigaciju (engl. Global Positioning System) bio je velika kutija koja je ispisivala samo koordinate i stajala barem pet tisuća dolara, ako vam je Pentagon, vlasnik tih navigacijskih satelita, uopće dopustio da je kupite.

Mobile Action Travel Logger GT200

Busolasta satelitska kockica

Mala plava kockica, dimenzija 46 x 41,5 x 14 milimetara i težine samo 37 grama, ustvari je GPS prijamnik (SiRF StarIII) koji pamti koordinate do 32.000 točaka uz vaš put. Isprobali smo ga na vožnji biciklom od oko 16,5 kilometara na kojoj je zapamtio gotovo 2.000 točaka. Iako je pobuđivao otvorenu skepsu, pokazao se dobrim uređajem i jako dobrom idejom. S mobitelom se spojio pomoću Bluetootha i bez greške je poslije svim snimljenim fotografijama označio točno vrijeme i mjesto nastanka, uz pomoć priloženog softvera, a USB kabelom se spojio s računalom na kojemu zahtijeva Windowse XP ili Vistu. O jednostavnosti rukovanja uređajem svjedoči i to da sama kockica, punog naziva GPS Bluetooth prijamnik Mobile Action Travel Logger GT200, ima samo jedno dugme i dvije LED lampice. Maloprodajna mu je cijena 299 kuna. Vodootporan je i radi na temperaturama od -10 do +50 Celzijevih.
http://www.links.hr/.

U međuvremenu uređaji koji se orijentiraju po satelitima postali su jeftiniji za tri reda veličine. Neki se od njih mogu nabaviti za pedesetak dolara, a neki su čak i integrirani u mobitele ili i u ručne satove. U međuvremenu cijela se ta saga odvijala na području karata za takve uređaje. Naime, čim su oni dobili dovoljno dobre zaslone, na njima su se osim suhih brojčanih koordinata počele prikazivati i karte, isprva uz velik otpor država, točnije, vojski svih zemalja. S vremenom su i vojske postale mekše, a karte sve točnije i jeftinije te su zauzimale sve manje memorije, čak toliko da se danas uobičajeno isporučuju karte cijele Europe zajedno s GPS navigacijskim uređajem za automobil. Jedino što muči korisnike u vezi s kartama jest zaboravljivost - i danas je važno sjetiti se da se ide na put i da bi s proizvođačeva weba trebalo u uređaj ‘natočiti’ najnovije verzije karata u kojima su prikazane baš sve najsvježije jednosmjerne ulice.

Raznovrsni i jeftini

Upravo su minijaturizacija GPS prijamnika i njihovo stalno pojeftinjenje doveli do njihove najveće rasprostranjenosti i raznovrsnosti. Osim što ih možete naći integrirane u mobitele, danas su već dovoljno maleni da se nalaze i u satovima s kojih možete očitavati brzinu i prijeđeni put tijekom trčanja po prirodi, a kad ih spojite na računalo, podatke s njih možete prebaciti na kartu i analizirati uspone, brzine po dionicama...

Takve satove proizvode Garmin, poznat po automobilskim GPS uređajima, ali i primjerice Canyon, Timex i Polar, poznati po proizvodnji opreme za treniranje. U skupljim verzijama takvi satovi mogu pratiti i otkucaje srca, kadencu nogu biciklista ili broj koraka trkača ili pak mjeriti utrošene kalorije. No, svim je takvim satovima zajedničko da su veliki i skupi pa će ih rijetko tko na ruci nositi na posao, a kamoli uz poslovno odijelo.
Mnogo praktičniji su GPS prijamnici ugrađeni u mobitel, posebice ako je on u poslovnoj klasi. U toj smo ulozi testirali i Nokijin model E75, poslovni mobilni uređaj s Qwerty tipkovnicom koji se tek nedavno pojavio na hrvatskom tržištu, ali je sasvim dobar za sportsku ili opću navigaciju, dakle, traženje puta ili adrese, zbog vrlo dobrog softvera i prilično dobrog GPS prijamnika. Uz to, ne strši kao šaka u oko, što vrijedi čak i za, primjerice vrhunski dizajniran model FT80 finskog Polara koji ipak ne pristaje uz odijelo.

Kako spariti

Pogledali smo, dakle, što je nova među uređajima za automobilsku navigaciju, kako izgleda GPS navigacija s najnovijim Nokijinim poslovnim modelom, ali i s najjeftinijim ‘uredom za ponijeti’. Uz to, pojavila se i sasvim nova kategorija GPS uređaja.  Maleni su, prilično jeftini i toliko univerzalni da svoje usluge ‘iznajmljuju’ drugim digitalnim uređajima, a upravo oni su najviše profitirali od weba 2.0 i društvenih mreža. Riječ je o GPS prijamnicima koji doduše ne mjere puls ili rad nogu, ali pamte koordinate trideset ili četrdeset tisuća točaka na vašem putu i, kad se povežu sa svojim softverom te podatke koriste za, primjerice obilježavanje točnog mjesta na kojemu ste nešto fotografirali.

Instalirate softver s CD-a na PC, spojite uređaj i napunite njegove baterije, potom namjestite sat na mobitelu, slijedite jednostavna uputstva za sparivanje uređajčića s mobitelom pomoću Bluetootha pa krenete na put i snimate mobitelom. Kad učitavate slike s mobitela na računalo, softver koji dolazi uz malu bijelo-plavu kockicu dodaje fotografijama točno vrijeme i mjesto snimanja koje je zabilježila kockica, ustvari GPS prijamnik. Moguće je mjesto i vrijeme snimanja dodati i snimkama s digitalnog aparata koji čak i nema bluetooth.

I za nevježe

Informatičke nevježe razveselit će da je cjelokupno baratanje programima i prijamnikom iznimno jednostavno - uređaj ima samo jedno dugme. Jedini je među uređajimaa koji smo iskušali, a koji se može bez problema zakvačiti na bilo koju traku na biciklu ili naprtnjači, u čemu pomaže njegov plavi gumeni ‘okov’ s parom proreza na poleđini uređaja namijenjenih provlačenu trake. ekreativce će dodatno razveseliti besplatni softver @trip koji omogućava da svoju, primjerice rekreativnu vožnju biciklom ili jogging pregledate na Google Mapsu te u istom tom programu analizirate kako su se kretale brzine vožnje ili trčanja te usponi, a softver će izračunati vašu najveću brzinu i srednju brzinu kojom ste se kretali. Naravno, ako ste nepredviđeno stali, možete urediti podatke pa vidjeti koliko biste brzo odvezli ili otrčali najbrži krug. Možda e se ovom tipu uređaja najviše veseliti ljubitelji društvenih mreža koji će moći uploadati slike s točnim koordinatama na Flickr ili Picassu ili pak na sajtove koji nude trodimenzionalno kreiranje nekog mjesta od dvodimenzionalnih, ‘običnih’ digitalnih fotografija, tehnologijama poput Microsoftova Silverlighta.