Kako se prodavao Sunčani Hvar

Nakon što je bivša koalicijska Vlada prvotno na svojoj sjednici 2003. prihvatila ponudu slovenskih Terma Čatež za ulazak u Sunčani Hvar, isti je dan odbačena nakon što se ulasku Sovenaca usprotivio HSS, važan koalicijski partner. Zbog bojazni od pada Vlade odustalo se i od prodaje Sunčanog Hvara

   Iste je godine bivši ministar financija Borislav Škegro, koji upravlja fondom Quaestusom, predložio Vladi da se slučaj Sunčanoga Hvara riješi javno-privatnim partnerstvom. Osmislio je i model, koji je podržan, a sadašnja ga je Vlada 2004. prihvatila. No isto tako Sanaderova je Vlada bez natječaja Škegri oslobodila ulaz u Sunčani Hvar u partnerstvo s državom. Fond je, naime, početkom te godine već i počeo ulaganja u jedan hotel.

Prema tadašnjim tvrdnjama potpredsjednika Vlade Andrije Hebranga, klasična privatizacija nije bila moguća jer je PIF Pleter blokirao dio dionica. Naknadno je ipak utvrđeno da je  cijelo vrijeme postojalo rješenje Visokoga trgovačkog suda u kojemu je stajalo ukinuće mjere privremene zabrane, odnosno blokade dionica. Prema tome, natječaj za klasičnu privatizaciju mogao se provesti i ranije, ali Vlada je ipak to ponovno opovrgnula tvrdeći da je na snazi blokada dionica jer u rješenju postoji i drugi dio, u kojem stoji da se predmet vraća na prvostupanjski sud na ponovni postupak. I to su tumačenje odvjetnici demantirali.

Zato je jedini zaključak bio da je Vlada htjela bez natječaja dati posao Škegrinu Quaestusu.
No pobunila se javnost, koja je, osim slučaja Bechtel, imala tada već dva primjera davanja poslova bez natječaja. I taj se natječaj raspisao sredinom 2004. Neobvezujuće ponude dostavilo je sedam ponuđača, a u njima su obvezatno morali napisati napisati prijedlog i opisati strategiju i model javno-privatnog partnerstva. 

Na temelju tih modela i uz pomoć vanjskih pravnih savjetnika pripremljen je model JPP-a za Sunčani Hvar, na temelju čega je u drugom krugu natječaja trebalo podnijeti obvezujuće ponude. Svih sedam ponuditelja ušlo je u uži izbor pa su mogli provesti dubinsko snimanje društva. Rok za podnošenje obvezujućih ponuda bio je kraj siječnja. Obvezujuće ponude predala su tri ponuditelj: Quaestus, Orco i Credit Suisse First Boston.

Posljednji krug trči Orco, Grad Hvar i Crkva

Najboljom je ponudom tri mjeseca poslije izabrana ona luksemburše grupacije Orco. Orco je bio obvezatan u prvoj fazi provesti dokapitalizaciju, 200 milijuna kuna iz vlastitih sredstava, što je učinjeno, i dodatnih 200 milijuna kuna putem kredita, što još nije u potpunosti izvršeno; također je dan mogućnost dokapitalizacije od 100 milijuna kuna. U drugoj fazi Orco je obvezatan uložiti još 200 milijuna kuna, polovicu iznosa dokapitalizaciom, a ostalo kreditnim linijama.

Istodobno, HFP se obvezao riješiti imovinskopravne sporove s Gradom Hvarom i Crkvom. Pregovori su potrajali, a tek kad je Grad nedavno izvršio veći pritisak, a HSP najavio interpelaciju JPP-a u Sunčanom Hvaru, dogovor je u kratkom roku postignut. U Vladi tvrde da se za nj čekalo da Orco zatraži dokapitalizaciju; taj je zahtjev prije dva tjedna odobrila Hanfa. Uz Orco, u dokapitalizaciji će sudjelovati i HFP i DAB, koji imaju 35-postotni udjel u Sunčanom Hvaru (Orco ima udjel od 47 post). U dokapitalizaciji mogu sudjelovati svi dioničari, i to proporcionalno udjelu u Društvu, pa se tako neće mijenjati vlasnički udjel.

Uz državu, u dokapitalizaciji će sudjelovati i Grad Hvar s 15 miijuna kuna. Nakon provedbe dokapitalizacije Grad će dobiti kontrolni paket u Sunčanom Hvaru, odnosno 25 posto plus jednu dionicu. S Crkvom bi se uskoro trebao postići dogovor prebacivanjem nekretnine Dalmacije u njezino vlasništvo. U Vladi ističu, a to potvrđuju i u Orcu, da luksemburška grupacija neće postati većinski vlasnik Sunčanog Hvara. U Vladi također ističu da se prema sporazumu Orcove dionice mogu prebaciti na HFP ako se Grupa ne bude pridržavala dogovora iz sporazuma.  (Lidija Kiseljak)