Kanal Dunav - Sava ekonomski i ekološki kontroverzan projekt

Dva mjeseca prije izbora Vlada je iz ladice izvukla izborni mamac za birače s vukovarskog i srijemskog područja, kanal Dunav - Sava. Projekt je složen i vrijedan gotovo milijardu eura, no struka upozorava da bi od njega najviše koristi imala - Bosna i Hercegovina.

piše Edis Felić
[email protected]

Prije mjesec dana u Saboru se raspravljalo o Prijedlogu odluke o donošenju prostornog plana područja posebnih obilježja višenamjenskog kanala Dunav - Sava. Gradnjom kanala integrirao bi se plovni put Dunav - Sava - Drava preko hrvatskog teritorija, no bio bi višenamjenski jer bi osim za plovidbu služio za natapanje i oplemenjivanje te odvodnju voda. Natapalo bi se 35.750 hektara poljoprivrednih površina, osigurala bi se površinska odvodnja na oko 173.000 hektara i podzemna odvodnja na oko 62.000 hektara, a osim za plovidbu u gospodarske svrhe kanal bi se mogao upotrebljavati i riječni kruzerski turizam. Bio bi to plovni put klase 5. b kojim će moći ploviti gotovo svi najveći riječni brodovi. Planirana je gradnja pet luka i pristaništa te 23 cestovna i pješačka mosta. Vrijednost gradnje kanala dugog 61,4 kilometra koji bi počinjao na Dunavu u Vukovaru, a završavao na Savi u Slavonskom Šamcu, jest 950 milijuna eura.

Projektom bi se obuhvatile Vukovarsko-srijemska i Brodsko-posavska županija ( upravo u petoj izbornoj jedinici u kojoj se natječe premijerka Jadranka Kosor, rekli bi zlobnici), odnosno 12 jedinica lokalne samouprave. Tako će se, kao što je zamišljeno, racionalno povezati Podunavlje i Jadran jer će se plovni put prema Zapadnoj Europi skratiti za 417 kilometara, što znači da će vrijeme plovidbe biti kraće za 48 sati, a ušteda goriva od osam do deset tona po jednom potiskivanom sastavu. Put prema Istoku skratio bi se pak za 85 kilometara. Novac bi se namaknuo koncesijama i sufinanciranjem gradnje riječnih luka, odnosno gradnje i uređenja plovnih putova, u čemu, smatraju u vlada-jućoj stranci, interes mogu naći domaći i strani investitori.

Izborni trik
Hadezeovci su u promicanju tog projekta rekli da će se ubuduće govoriti ‘o vremenu prije kanala i poslije njega’, no iako su saborski klubovi poduprli taj prijedlog, oporba je Vladi premijerke Kosor prigovorila da je to već stari projekt koji je u predizborne svrhe još 2007. iz ladice izvukao i bivši premijer Ivo Sanader. Zato ga je i sadašnja Vlada ponovo aktivirala u manje od dva mjeseca prije izbora, a oporba nazvala predizbornim trikom. Jedna je od osnovnih oporbenih zamjerki da je taj projekat samo još jedna korupcijska smicalica vlasti svjesne da su joj dani odbrojeni i da se tim planom podiže vrijednost zemljiš-ta i umjetno napuhuje vrijednost terena bez ikakve državne zaštite. No to su tipično politički argumenti, da ne kažemo smiješni, u odnosu na one koje upotrebljava struka protiv gradnje kanala. Gradnjom Hrvatska ugrožava vlastite nacionalne interese jer će najviše koristi od tog kanala koji će financirati imati Bosna i Hercegovina, odnosno luka u Brčkom koja će tako konkurirati hrvatskim lukama. Protivnici gradnje kanala ističu i da se u Europi vodnogospodarski projekti sve više okreću načelu ‘više prostora rijekama’, odnosno revita-lizaciji prirodnih tokova, a ne njihovu kanaliziranju. Međutim, nije taj projekt samo ekonomski kontroverzan nego i ekološki. Naime, kopanjem golemog kanala ugrozila bi se spačvanska šuma, jedna od najvrednijih u Hrvatskoj, na što već dugo upozorava šumarska struka.
- Hrvatsko šumarsko društvo u više je navrata reagiralo na projekt gradnje tzv. višenamjenskog kanala Dunav-Sava i mogućih negativnih posljedica na šume spačvanskog bazena te na gospodarsku neopravdanost tog zahvata - kaže tajnik Društva Damir Delač.

Ugrožen hrast lužnjak
Upozorava na to da treba obaviti dugotrajna mjerenja razine podzemnih voda o čijem režimu ovisi opstanak hrastove spačvanske šume. Naime, kaže da su na temleju dosadašnjega šumarskog iskustva različiti vodotehnički zahvati u šumovitim prostorima riječnih dolina Save, Drave i Dunava izazivali promjene vodnih odnosa i staništa nizinskih šuma te fiziološko slabljenje i sušenje šumskoga drveća, i to ponajprije hrasta lužnjaka. Lužnjak je ekološki i gospodarski najvrednija vrsta nizinskih šuma s uskom ekološkom valencijom u odnosu na vodu kao ekološki čimbenik. Ako razina podzemne vode padne trajno do pola metra, korijenje mladih lužnjakovih stabala može se prilagoditi. Međutim, stabla starija od 40 godina nemaju tu sposobnost, a s obzirom na to da u Spačvi, najvećoj cjelovitoj šumi hrasta lužnjaka u Europi, prevladavaju starije i stare lužnjakove šume, stabla su vrlo osjetljiva na trajan pad razine podzemne vode.
Premalo i previše vode fiziološki nepovoljno utječe na hrast lužnjak pa su promjene vodnih odnosa izazvane vodotehničkim zahvatima prouzročile sušenje više milijuna prostornih metara hrasta lužnjaka u prošlom stoljeću. Takvo sušenje, koje je, zapravo, bilo ekološka katastrofa, dogodilo se pokupskim šumama pokraj Karlovca (kanal Kupa - Kupa i Autocesta Zagreb - Karlovac), Turopoljskom  lugu i u šumi Kalje (kanal Sava - Odransko polje), u posavskim šumama između Sunje i Hrvatske Dubice (melioracija bosanskodubičke ravni), u spačvanskoj šumi 1932. (gradnja zaštitnog nasipa uz rijeku Savu), u poplavnim šumama uz hidroelektrane Varaždin, Čakovec i Dubrava te u gotovo svim dijelovima nizinskih šuma u Hrvatskoj, samo nešto manjeg opsega.

Ekoaktivisti na nogama
Osim šumarske struke i ekološki su aktivisti najavili da će im poseban zadatak biti sprečavanje financiranja kontroverznih projekata. Tibor Mikuška iz Hr-vatskog društva za zaštitu ptica i prirode kritizira Studiju utjecaja na okoliš (SUO) za gradnju višenamjenskog kanala Dunav - Sava i tvrdi da je vrlo loše i znanstveno-stručno pogrešno napisana i nepotpuna, naime, nema mnogo podataka o procjeni utjecaja zahvata na prirodu i okoliš. Jedan eod osnovnih nedos-taka j neusklađenost sa Zakonom o zaštiti prirode jer SUO uopće ne sadrži procjenu utjecaja na prirodu, obvezatnu za takve dokumente na temelju Zakona o zaštiti prirode. Već samo zato, kaže, SUO treba odbaciti. Dalje, jasno je da studija obuhvaća samo uži prostor tik uz planirani kanal, a Mikuška smatra da treba obuhvatiti ukupnu površinu slijeva koja iznosi 4302 četvorna kilometra jer treba uključiti površine koje su ulogom tog objekta također predviđene za zahvat (osobito 173.000 hektara površina namijenjenih odvodnjavanju i više od 100.000 hektara šuma i retencija koje će biti zahvaćene hidrološkim promjenama). Napokon (iako to nije kraj zamjerkama toj studiji), opisu bioloških i ekoloških obilježja posvećeno je vrlo malo prostora, vrste i staništa samo se taksativno navode, ali bez detaljnih podataka o veličini populacije ili rasprostranjenosti.
- Da bi se mogao utvrditi stvaran utjecaj zahvata na prirodne vrijednosti područja koje će biti zahvaćeno planiranim radovima, SUO treba dopuniti točnim popisom zaštićenih i strogo zaštićenih divljih svojta koje na tom području obitavaju i procijenjenim veličinama populacija, osobito faune riba i drugih organi-zama čiji opstanak ovisi o vodi i hidrološkim prilikama. Treba ga također dopuniti podacima o točnim površinama i lokacijama rijetkih i ugroženih staništa - upozorava Mikuška.
Usprkos Vladinu optimizmu, pogotovo potpredsjednika Vlade za investicije Domagoja Ivana Miloševića, neosporno ima vrlo ozbiljnih ekonomskih i ekološ-kih prigovora, pa nije isključeno da toliko složen projekt pričekamo još 270-ak godina.