Karbon: Dok proizvodnja stagnira, trgovina se rascvjetala

Unutar grupacije trgovački dio koji vodi Röfix iz godine u godinu bilježi sve veći rast, dok proizvodni dio, koji je u nadležnosti Karbon-Nove, sve više stagnira. Razlozi tome su što tvrtka ima ispostave u BiH, Srbiji i Albaniji, gdje je trošak proizvodnje mnogo niži i omogućava više profitne marže nego u Hrvatskoj

piše Amir Kulenović

Nekad poznata kao dominantna robna marka u segmentu boja, lakova, ljepila i srodnih proizvoda, zagrebačka tvrtka Karbon danas je u vlasništvu istoimene austrijske grupacije i funkcionira kao regionalni centar za poslovanje te kompanije za Jugoistočnu Europu. Kao i mnoge tvrtke iz vremena socijalizma i Karbon je doživio poprilično sumnjivu privatizaciju (i nalaz Državne revizije to potvrđuje), ali čini se da od prije nekoliko godina, s dolaskom novog vlasnika, stvari napokon počinju sjedati na svoje mjesto. Osim Karbona, kojemu su na čelu Franz Rozman (predsjednik Uprave i regionalni direktor) te Miroslav Gavrić (financijski direktor), grupacija u vlasništvu ima tvrtku kćer Renofix Siverić te Röfix, trgovačku tvrtku putem koje Karbon-Nova, kako se tvrtka zove nakon stečaja i dolaska novoga vlasnika, plasira cjelokupan svoj proizvodni asortiman. Svim trima tvrtkama na čelu su iste osobe, što navodi na zaključak da je organizacijska struktura poprilično centralizirana, a posao toliko dobro uhodan da ne zahtijeva preveliki angažman samo u jednoj zemlji. Čitava grupacija imala je prihod od 220 milijuna kuna u prošloj godini, ali tvrtke su poslovale s različitim uspjehom.

Prosječna plaća 7 tisuća kuna Prema dostupnim financijskim podacima, trgovački dio koji vodi Rofix iz godine u godinu bilježi sve veći rast, dok proizvodni dio, koji je u nadležnosti Karbon-Nove, sve više stagnira. Razloge za takav način poslovanja grupacije u Hrvatskoj valja najvjerojatnije tražiti u činjenici da tvrtka ima ispostave u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Albaniji, gdje je trošak proizvodnje mnogo niži i vjerojatno omogućava više profitne marže nego u Hrvatskoj. Osim toga, tržište građevinskih materijala te materijala za završne radove u graditeljstvu u Hrvatskoj je i više nego razvijeno, pa tako Karbonu i kompanijama u grupaciji, osim hrvatskih tvrtki, konkurira i nekolicina kompanija u većinskom vlasništvu stranih grupacija iz Europske unije.

Unatoč tome što se tvrtke koje vode Rozman i Gavrić bave uvjetno rečeno različitim segmentima istoga posla, prosječne plaće temeljene na broju radnih sati i u Karbonu i Röfixu približno su jednake i iznose oko sedam tisuća kuna. Ono što zabrinjava je činjenica da, dok broj zaposlenih u Röfixu raste, Karbon-Nova u prošloj godini imala je 30-ak posto manje zaposlenih nego godinu prije. S obzirom da je riječ o velikom broju radnika, teško je zamisliti da se radi o prirodnom odljevu zbog umirovljenja - vjerojatnije je da se kompanija odlučila na temeljito restrukturiranje poslovanja. Imajući u vidu te promjene, a pogotovo činjenicu da Karbon-Nova već treću godinu zaredom bilježi ozbiljne svote gubitka iz poslovanja, razumljiva je i nesklonost Uprave da razgovara o detaljima vlastitoga poslovanja.

Analitičari tržišta nekretnina, na koje su naslonjene tvrtke iz te grupacije, smatraju da najgora kriza za tu branšu dolazi tek sljedeće godine. Radovi koji su već bili započeti ove su godine dovršavani, ali uz toliko neprodanih nekretnina te sveopće stezanje remena, kako kod kućanstava, tako i kod države i banaka, teško da se može očekivati poboljšanje. Uzimajući u obzir i vrlo snažnu konkurenciju u branši u kojoj se nalazi čitava grupacija, bez daljnjih rezova ili racionalizacije poslovanja Karbon-Novu očekuju teška vremena. Visok skok u 2007. godini Sudeći prema rezultatima poslovanja, novi je vlasnik veće promjene u poslovanju učinio 2007., kada su prihodi Karbon-Nove porasli sa sedam na 83 milijuna kuna. U istoj toj godini tvrtka se zadužila novih 40 milijuna kuna, što je vjerojatni uzrok i danas prisutnoga negativnog poslovanja. Naime, s obzirom da se u strukturi kratkoročnih obveza najveći dio odnosi na obveze prema povezanim poduzetnicima, može se pretpostaviti da Karbon-Nova služi samo kao servis za plasman proizvoda Röfixu, koji svake godine iskazuje dobit otprilike jednaku gubitku Karbona.

Prošle godine Karbon-Nova imala je ukupne prihode u iznosu od 62,7 milijuna kuna, što je u odnosu na 2007. pad od 25 posto. Tvrtka je u 2007. i 2008. iskazala gubitak iz poslovanja u iznosu od 14 milijuna kuna, pa je ukupan prošlogodišnji rezultat daleko lošiji nego godinu prije. Budući da je Röfix kao trgovački dio grupacije u istome razdoblju imao prihode koji daleko nadmašuju Karbonove gubitke, čini se da vlasnici mogu biti zadovoljni krajnjim rezultatom, pogotovo imajući u vidu financijsku krizu koja je hrvatsko gospodarstvo počela nagrizati potkraj prošle godine.
Budućnost Karbon-Nove i čitave grupacije ponajprije ovisi o trajanju negativne konjukture u kojoj se nalazi sektor građevinarstva te o odluci vlasnika o daljnjem nastupu na hrvatskom tržištu. S obzirom da su u Hrvatskoj prisutni gotovo svi najveći igrači u branši, znakovita je i činjenica da vodeći ljudi Karbona i Röfixa najveći dio vremena provode izvan Hrvatske u funkciji regionalnih direktora, dok organizaciju domaćeg poslovanja vodi niži menadžment. Čini se da su u grupaciji stajališta da je čitav sektor u Hrvatskoj u svojevrsnom zenitu te se valja preorijentirati na regionalna tržišta, na kojima podjela kolača između velikih multinacionalki i domaćih igrača nije do kraja dovršena.