Kina i Rusija vodeće zemlje u svijetu industrijske špijunaže

Pitanje zaštite informacija postaje sve aktualnije, kako u privatnom životu, tako i u politici, privredi, financijama i drugim djelatnostima. Biznismeni, bankari, političari, pa i neki pojedinci, stalno se susreću s problemom 'curenja informacija'.

Pripremio Tomislav Vidaković

Kao posljedica, raskidaju se dogovori, ne ispunjavaju ugovori, krše obećanja i ignoriraju zahtjevi, za mnogo stvari se troši suvišan novac ili se izdvajaju nepotrebna sredstva. Jednom riječi 'curenje informacija' može postati ozbiljan problem za neku tvrtku. Na zapadu se, stoga, često koristi izreka 'Najskuplja stvar na svijetu je informacija'. Život mnogobrojnim primjerima potvrđuje istinitost ove izreke. Informacija ima raznih a stupanj njihove tajnosti ovisi od pojedinaca ili grupe kojima pripada, kao i od vrste njihovih djelatnosti. Primjerice, nekom poslovnom čovjeku su neophodni podaci o konkurentima, o njihovim slabim i jakim stranama, o dobavljačima, tržištu, uvjetima financijskog poslovanja, o tehnološkim tajnama itd. Ako ste političar, član uprave ili jednostavno čovjek poznat u određenim krugovima, povjerljiva informacija o vama bila bi način vašeg života.

To je, s druge strane, važno i vašim konkurentima ili neprijateljima, koji dobivene informacije mogu iskoristiti kako bi dobili prednost ili kako bi vas diskreditirali.Industrijska špijunaža podrazumijeva krađu tuđih poslovnih tajni i njihovo korištenje za vlastitu dobit. Mogu se krasti informacije o proizvodima, ili pak intelektualna imovina, odnosno, ideje zaštićene markom, patentom ili autorskim pravom. Industrijska špijunaža ne pogađa samo pojedine kompanije, već i cijele nacije.

Tako je primjerice njemačka kontra obavještajna služba procijenila kako njemačko gospodarstvo gubi 53 milijarde eura ili 30 tisuća radnih mjesta godišnje zahvaljujući industrijskoj špijunaži. Sumnja se kako je za većinu toga odgovorna Kina, a u nekim slučajevima i Rusija. U slučaju Kine postoje osnovane sumnje da iza kineskih epizoda industrijske špijunaže otvoreno stoji i sama kineska vlada koja je uporabom različitih špijunskih metoda, od onih klasičnih kao što je prisluškivanje telefona i krađa laptopa do malo sofisticiranijih kao što je provaljivanje u različite računalne sustave i postavljanje virusa, došla do krucijalnih informacija koje je kasnije iskoristila u razvoju vlastite industrije. Prema procjenama FBI-a, s druge strane, prošle su godine Sjedinjene Države pretrpjele između 130 i 330 milijardi dolara štete zbog industrijske špijunaže. Za oko 15 zemalja se vjeruje da imaju prilično agresivne programe industrijske špijunaže, koji su usmjereni na SAD. Među njima su, kao i u slučaju Njemačke, najagresivnije Kina i Rusija. Američki zakoni prave razliku između industrijske špijunaže' – između pojedinih kompanija - i 'ekonomske špijunaže'. Da bi se špijunaža smatrala ekonomskom, u njoj mora postojati podrška strane vlade. Nije dovoljno da neka strana kompanija pokuša krasti tajne od neke američke kompanije, već iza tih napora mora stajati neka strana vlada.

Špijun za 20 funti

Između ostaloga, posebna opasnost vreba i od insajdera, koji su spremni prodati tajne jedne kompanije drugima. Uz zaštitu telefonskih i računalnih sustava tvrtke bi također trebale pripaziti i na svoje zaposlenike, bilo da se radi o stalno ili privremeno zaposlenim radnicima. Posebnu pažnju treba pokloniti izboru osoblja koje održava urede i čitav prostor u kojem se nalazi tvrtka. Naime, postoji podatak koji kaže da je trenutno u Velikoj Britaniji za 20 funti moguće angažirati čistača ili čistačicu zaposlenu u nekoj firmi, koji za taj iznos pretraže i poslikaju sve što treba u uredu kojeg čiste dok nikog nema u blizini.

Postoje slučajevi u kojima su čistačice znale ukrasti važan dokument ili ga uslikati svojim mobilnim uređajem, a čak je bilo i slučajeva u kojima su ih fotokopirali na fotokopirnim uređajima koji se nalaze u samoj kompaniji. Stoga je jako važno ne ostavljati važne dokumente da leže na stolu ili računalo u stand by modu dok niste u uredu, pogotovo ako nije zaštićeno. Ako to ne ide, uvijek postoji internet.  Prema procjenama, u računalo koji priključite na internet  bez adekvatne zaštite, u roku od 40 minuta provale hakeri. Oni 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu pretražuju internet, tragajući za slabim točkama i kradu sve informacije do kojih dođu.

Neki od poznatijih primjera industrijske špijunaže uključuju međusobno špijuniranje dva američka aeronautička diva, Lockheed Martina i Boeinga, u vrijeme borbe za unosni vladin projekt nabave novih borbenih zrakoplova. S druge strane oceana, u Velikoj Britaniji, dogodilo se prisluškivanje čelnog čovjeka Marks & Spencera, Stuarta Rosea, u vrijeme pokušaja neprijateljskog preuzimanja istoimenog trgovačkog lanca. U Švedskoj se 2002. godine dogodio incident između ruskih diplomata i dvojice zaposlenika telekomunikacijskog diva Ericssona, koji su pokušali proslijediti važne dokumente svojim vezama u Moskvi. Godinu dana prije došlo je do incidenta u koji su bili upleteni američki Procter&Gamble i švedsko-britanske kompanije Unilever. Naime, u tužbi koju je nakon toga podnijela tvrtka Unilever optuživalo se Procter&Gamble za industrijsku špijunažu. Amerikance su optuživali da su prekapali po kontejnerima Unilevera kako bi našli važne dokumente. P&G je priznao cijeli slučaj te se nagodio izvan suda sa tužiteljem.