Kineski interes za Afriku bio je ideološki, a sada je više ekonomski

Wang Hui, profesor na Sveučilištu Tsinghua u Pekingu, publicist i jedan od stotinu najutjecajnijih intelektualaca na svijetu prema američkom časopisu Foreign Policyju, tvrdi da Kina još nema jasnu ideju o svojoj ulozi u svijetu i da je kapitalizam daleko od propasti

Razgovarao Vanja Figenwald
[email protected]

Wang Hui ugodan je odmak od klasičnih zapadnjačkih lekcija iz ekonomije i demokracije. Profesor povijesti i književnosti na Sveučilištu Tsinghua u Pekingu, izvršni urednik časopisa Dushu više od deset godina i jedan od stotinu najutjecajnijih intelektualaca na svijetu prema američkom časopisu Foreign Policyju bio je sudionik studentskih prosvjeda na Tiananmenu 1989., u Zagrebu sa sunarodnjakom Minqi Lijem sudjeluje kao predavač na Subversive Film Festivalu. Iako ne toliko radikalan poput svojeg kolege, Hui nudi zanimljiv pogled na trenutačna svjetska zbivanja.

• Gledajući danas unatrag, mislite li da su prosvjednici 1989. bili u krivu?
- Ne, ne bih rekao da su bili u krivu, možda malo naivni. Bilo je nekih opravdanih razloga za prosvjedovanje zbog onoga što su činili ljudi na vlasti. Općenito gledano, te bih proteste protumačio na dvije razine. Ti su ljudi bili za više demokracije u to vrijeme, ali mislim da nisu imali sasvim jasne ideje. Bilo je klasnih podjela i korupcije, tako da je sâm protest bio usmjeren na neka socijalna i politička pitanja, tako da se u tom smislu ne bi moglo reći da su bili u krivu. Zato su mnogi ljudi poduprli studentske prosvjede.

• Dakle, rekli biste da su u praktičnom smislu bili u pravu, ali da su načelno možda bili naivni?
- Bili smo za otvaranje, za demokraciju, što nije bilo pogrešno, ali sve je to bilo prilično apstraktno, pa je možda neke ljude navelo na pogrešne zaključke. Mnogi mladi ljudi nisu sasvim razumjeli što se događalo u Kini u tom trenutku. Najvažnija je, zapravo, sada kad razmišljam o tome, bila tadašnja podjela u samom režimu. Bez te podjele i rezultat bi bio drukčiji.

• Dobro, vratimo se u današnje vrijeme i na trenutačnu financijsku krizu. Kako je komentirate, koja su vaša razmišljanja o njoj s obzirom na novu ulogu Kine u svijetu?
- Prije svega, vjerujem da se krizu može interpretirati kroz dvije prizme. Jedna, ‘mainstream’, interpretacija govori o njoj kao uobičajenoj krizi koja je rezultat špekulacija u financijskom sustavu. S druge pak strane dublja analiza pokazuje krizu nekih temeljnih struktura u političkom i ekonomskom smislu. Naravno, ona je označila promjenu uloge Amerike, ali i drugih zemalja poput Kine, čija uloga još nije sasvim jasna jer ovisi o tome koju ulogu uopće Kina želi. Naša je situacija ipak nešto drukčija: općenito gledano, kineska je ekonomija previše ovisna o izvozu. Ne treba nam fiskalni paket nego i promjena uzorka razvoja prema ‘jednakijem’ i ‘ekološkijem’ razvoju. Ključno je da Kina napravi takve pomake, a ne samo da se natječe u BDP-om i drugim pokazateljima.

• Kako onda izgleda vaše predviđanje svijeta za pet do deset godina? Gdje vidite Kinu i druge zemlje?
- Ja nisam ekonomist, tako da moja predviđanja nisu najbolja, ali mislim da će u tom razdoblju cijela svjetska ekonomija usporiti, bez obzira na mogući oporavak. Vjerujem da će Kina i u takvim okolnostima imati još prostora za ekonomski rast. Promjene prema održivom razvoju u Kini nisu počele jučer, one traju od 90-ih godina, tako da bi to, ako Kina uspije ustrajati na njima, čak i uz pad BDP-a, moglo imati pozitivan učinak.

• Vjerujete li da će se u svjetskim okvirima središte moći pomaknuti prema Kini?
- Da, vjerujem u to. Nije samo u pitanju Kina nego općenito Azija jer je regionalna integracija vrlo važan proces, pogotovo u gospodarskom smislu, no i u drugim područjima, tako da će cijela regija, koja je u posljednje vrijeme ojačala međusobne veze, biti sve važniji činitelj. Naravno, američka ekonomija još ima potencijala za oporavak, ali, općenito gledano, ne kreću se prema gore.

• Kakva je onda budućnost kapitalizma prema vašem mišljenju?
- Kapitalizam je u ozbiljnoj krizi, koja, zapravo, nikad i nije prestala. Ipak, s druge strane moramo razumjeti sposobnost za oporavak kapitalizma, pogotovo u zemljama ključnima u tom sustavu, koje svoju krizu mogu prebaciti nekomu drugomu, što se, uostalom, stalno događa. Ovaj put, kad su američki i europski financijski sustavi u krizi, jednostavno su tiskali više novca i tako obezvrijedili tuđi novac. I cijeli je globalni sustav općenito nejednak. Njihova uloga možda jest oslabljena, ali ne trebamo biti naivni i reći da će sada zavladati socijalizam. Bilo je nekih tendencija u različitim svjetskim regijama prema socijalizmu iako nije jasno u kojem obliku.

• Znači, budućnost je nejasna iako kapitalizam neće preživjeti u sadašnjem obliku?
- Preživjet će, ali uz promjene. Pogledate li u povijest, vidjet ćete da je svaki put kad je bio u krizi kapitalizam poprimio novo lice. On se uvijek može promjeniti. Neki su interpretirali nedavnu nacionalizaciju u Americi kao korak prema socijalizmu, no to uopće nije nužno tako.

• Jedan moj kolega nedavno je bio u Africi i stekao dojam da Kina postaje ključan igrač koji istiskuje stare gospodare u toj regiji i postaje ondje nova imperijalistička sila.
- Vi morate shvatiti da ulogu Kine u Africi treba gledati kroz povijest, i to ne samo kroz kolonijalističku povijest Europe. Kineski interes za Afriku nije počeo sada, nego 50-ih, manje iz ekonomskih, više iz ideoloških razloga. Potpora uglavnom nije bila motivirana profitom, nego se pomagalo u gradnji infrastrukture kao što je željeznica između Tanzanije i Zambije. Europljanima su trebali razni resursi iz Afrike, ali nikad nisu efektivno ulagali u infrastrukturu kao što je to radila Kina, što su bili državni projekti. Zato je Afrika nešto otvorenija kineskim ulaganjima iako se danas ta uloga promijenila jer je Kina postala dijelom globalnoga kapitalističkog sustava. Postoje, znači, dvije vrste suradnje: državna i privatna. Kina je sagradila dosta infrastrukture, ali je u isto vrijeme, jasno, trebala i neke resurse, pa je to bio oblik trgovine. Opisivati kinesku ulogu u Africi na temelju klasičnih imperijalističkih uzoraka nije točno. Ukratko, riječ je o mješavini.