Kinezi prijete rasprodajom dolara

Kina je danas jedan od najvećih vlasnika američkoga inozemnoga duga i krene li Peking ozbiljno u rasprodaju američke valute, dolar će izgubiti dosad nedodirljivu poziciju na tržištu međunarodnih rezervi

Piše: Goran Feuerbach

Kad je prošlog tjedna Marko Kranjec, guverner Centralne banke Slovenije, pokušao upozoriti europske središnje bankare da bi se trebali ozbiljnije postaviti prema mogućem prekoatlantskom prelijevanju krize koja je zahvatila američko tržište sekundarnih hipotekarnih kredita, njegovo su upozorenje prenijeli gotovo svi ozbiljni financijski mediji, ali profesionalaca s kojima inače surađuje zaradio je oštre packe zbog navodnog nesmotrenog blebetanja i uznemiravanja investitorske zajednice. Kad su Sjedinjene Američke Države tjedan dana prije toga dobile oštro upozorenje iz Pekinga kako im je bolje da odustanu od najavljenih trgovinskih sankcija protiv Kine ne žele li da kineska Vlada krene u rasprodaju svojih golemih dolarskih rezervi, to je upozorenje dočekano s bahatom skepsom, uobičajenom kad se bogatom Zapadu obraćaju njegove bivše kolonije. Amerikanci su se, doduše, malo zaboravili i previdjeli da su svojedobno s Kinom dijelili zajedničke kolonijalne gospodare. Ono što, međutim, nisu smjeli previdjeti, gorka je istina da je Kina danas jedan od najvećih vlasnika njihova inozemnoga duga i da će, krene li Peking ozbiljno u rasprodaju dolara, američka valuta izgubiti dosad nedodirljivu poziciju na tržištu međunarodnih rezervi.

Ucjene i pomirbe

Iako se s Kinezima nikad ne zna, najvjerojatnije je da neće poduzeti tako revolucionarne korake. U najmanju ruku zato što, prema mišljenju financijskih analitičara, dobro znaju da većina njihova izvoza odlazi baš u SAD. Osiromaše li američki potrošači, ili se, makar i nakratko prestraše da bi mogli osiromašiti, to će kineske izvoznike ostaviti bez lavovskoga dijela prihoda, tješe se ovih dana na Wall Streetu. Američki predsjednik George Bush koji je, nakon što je Kinu 'tužio' Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) zbog valutnoga dampinga, najavio sankcije i dalje tvrdi da 'neće popustiti nikakvim kineskim ucjenama'. Prilično je, međutim, jasno da su obje strane više nego spremne za pomirljive pregovore s kojih nitko neće otići a da drugome ne obeća danas još nezamislive ustupke. Mnogi analitičari danas doduše smatraju da bi Bushu više nego dobro 'sjeo' trgovinski rat s Kinezima u trenutku kad su oči nacije uprte u financijsku politiku njegova kabineta, očekujući rješenje koje će prezadužene kupce preskupih nekretnina spasiti iz ralja okrutnih bankara uvijek spremnih na ovrhu. Čini se, međutim, da je kineska prijetnja rasprodajom dolara trenutačno ipak presnažno oružje.

Krizno žarište

Ukratko, slovenski guverner Marko Kranjec bio je u pravu. Doduše, danas neki postavljaju pitanje nije li zapravo Slovencu, kao najmanjem, politički najlakšem, a u svakom slučaju po stažu najmlađem članu Upravnog vijeća ECB-a zapravo nametnuta uloga prenositelja zloslutne poruke. Čak i ako je odgovor na to pitanje pozitivan, činjenica da je eurozonu zahvatila kriza kojoj, unatoč brojnim utješnim izjavama, zapravo nitko ne može predvidjeti završetak.
Američko tržište sekundarnih hipotekarnih kredita oprezniji analitičari od samog su njegova nastanka smatrali potencijalnim kriznim žarištem. Riječ je, naime, o kreditnim tržištu namijenjenom onima koji inače ne mogu dobiti kredit – ljudima s malom plaćom ili čak bez nje, kao i, prema mnogima još opasnijoj sorti, onima koji su u prošlosti već obilježeni kao loši dužnici (nedavni start Hrvatskog registra obveza po kreditima daje i trošenju sklonim Hrvatima priliku da se nađu među ovom drugom sortom, samo što se kod nas po sekundarni kredit zasad može otići samo kod lihvara). Lošim i rizičnim dužnicima namijenjene su i visoke kamate, a takve kamate donose visoke zarade vlasnicima kompanija spremnima prihvatiti se toga rizičnog posla. Kada, međutim, stvari krenu nizbrdo, prave žrtve neće biti loši dužnici, nego vlasnici kreditnih kompanija, uglavnom veliki investicijski fondovi.

Financiranje gubitnika

Komentatori zbivanja na međunarodnim tržištima za najnovije urušavanje sustava u velikoj mjeri, ne bez natruhe zluradosti, krive međunarodne bonitetne agencije. Upravo tim jamcima stabilnosti globalnih tržišta uspjelo je promašiti najavu baš svake od velikih kriza tijekom proteklih desetak godina. Ipak, najviše zabrinjava to da su se financijski gurui i bonitetne agencije posve oglušili na znakove krize na američkom tržištu drugorazrednih hipoteka. Ta kriza, naime, nije počela ni jučer, niti prije tjedan ili mjesec dana, nego prošle jeseni. Sama pak činjenica da je kriza potpaljena nezajažljivim apetitima onih koji su željeli trošiti iznad svojih mogućnosti ostaje u sjeni druge, znatno opasnije spoznaje - da je bilo (i još ima) dovoljno onih koji najveći profit traže baš u financiranju gotovo sigurnih gubitnika. Kao u starim, danas već svugdje proskribiranim piramidalnim shemama, negativan krajnji ishod biznisa s lošim dugovima i jednako lošim dužnicima unaprijed je izvjestan.