Klakeri: Plaćeni da plješću vođi i njegovim odlukama

Svaki pa i najlošiji vođa ima svoje sljedbenike ali i miljenike koji se nikad ne odvajaju stavom i djelom od njega. Umjesto da se suprotstave i ukažu mu kako tvrtka iz dobrog zalazi u loše stanje, oni sliježu ramenima, slijede ga i aplaudiraju

Pišu: Goran Tudor, Vanja Figenwald

Karizmatične vođe imaju mnogo sljedbenika, među njima i jednu posebnu vrstu ljudi – klakere. Claqueur je riječ francuskog podrijetla i označava osobu čiji je (honorarni) posao da nakon operne premijere prva počne pljeskati. Izvan dvorane može reći što želi, no unutra ona plješće i glasno odobrava. Klakeri, dakle, glume kao i svi glumci tog dana u kazalištu. U starom Rimu car Neron unajmio je pet tisuća ljudi koji su neprestance oduševljeno pljeskali njegovim pjesničkim lamentacijama u areni. Da je htio, mogao je bez pol muke naći i 50.000 najamnika, jer ljudi će svašta učiniti za sitnu, a kamoli ne veću zaradu. Od Neronovog doba do danas nije se puno promijenilo, tek su brojke nešto manje, suština je ista. Klakera ima, prirodno, i u poslovnom svijetu, a ponekad igraju i veliku ulogu.

Lako je kad vođi ide

Svaka nova uspješna tvrtka, tržišni pobjednik, redovito na vrh izbaci i svog utemeljitelja, karizmatičkog vođu. Njegova je karizma rezultat uspjeha, ali i onih posebnih osobina 'rođenog vođe'. Uspješni je utemeljitelj zanesen, zaražen poslom, samopouzdan, onaj koji zapošljava 'borce'. On je obično autokrat i gonič. Poslovni savjetnici smatraju takvog vođu čak poželjnim jer menadžment iz prve tvrtkine faze i nije obični već krizni menadžment. Tvrtka prolazi krizu rođenja. Nakon nekoliko godina pobjednička tvrtka ulazi u razdoblje div-ljih godina; odrasla je toliko koliko i stariji tinejdžer koji se ne može načuditi čudesnom svijetu u koji je ušao. Tvrtki ide dobro, prodaja raste. Vlasnik vjeruje da je genije, uvijek u pravu. Tvrtku zasipaju prigode koje treba iskoristiti. Tako, primjerice, vlasnik tvornice obuće odlazi petkom na vikend, a ponedjeljkom se vraća s viješću: 'Kupujemo trgovački centar!' Tvrtkom upravljaju rastuća prodaja, atraktivne ponude, impulzivne odluke, a zanemaruju se – marketing, procedure, metode, sustavi, gradnja tima. Ignoriraju se prve reklamacije, lažna obećanja klijentima. To je razdoblje kad tvrtki treba više planiranja, organizacije, unutarnjeg razvoja, pored rasta. A sve to ukazuje na potrebu mijenjanja sustava upravljanja: od apsolutističkog vođenja treba preći na učinkovito upravljanje.

Suodgovorni za propast

Mjesto glavnog top-menadžera šef bi trebao prepustiti drugom, ali ne, on je 'slijep' za tu potrebu i promjenu, ostaje i dalje, muči sebe, tvrtku, svoje ljude. Tako mnoge brzonarasle tvrtke, kasnije propadnu. Ali, zašto prvi suradnici lidera šutke trpe to očito propadanje? Jer ih je dobro raspoloženi gazda dobrim plaćama i privilegijama već odavno kupio. Iako jasno vide probleme, ne bune se, dobro sklonjeni iza njegovih velikih leđa. A on, iako već osjeća kako neće uspjeti prevladati probleme, o tome šuti. Nailazi silazak. Onaj koji ju je stvorio, uzrok je tvrtkine propasti. On je prvi odgovoran ali ima mnogo suodgovornih. Svaki pa i najlošiji vođa ima svoje sljedbenike i miljenike koji se nikad ne odvajaju stavom i djelom od njega. Umjesto da se suprotstave i ukažu mu kako tvrtka iz dobrog zalazi u loše stanje, oni sliježu ramenima i 'gledaju svoja posla'. Među sljedbenicima ima previše klakera koji čak vođi još i - aplaudiraju. Takvi su suradnici u timu pogubni za svakog lidera, a pametan vođa one koji mu uvijek povlađuju mora prepoznati još na početku, još u vrijeme dok stvari idu dobro. Ali, zašto i kod najpametnijih vođa prolaze takvi 'sljedbenici' i brojne ulizice?

Svi 'padamo' na ulizice

Svaka kompanija tvrdi da obeshrabruje ulizice, svaki vođa da ih mrzi, a ipak toliko ih i dalje prakticira tu prevrtljivu vještinu. Zašto? Zato što, priznali mi to ili ne, većina nas pozitivno reagira na ulizivanje koje navodno ne volimo, i dok često jasno vidimo kada se nekoga favorizira, istu opservaciju primjenjujemo daleko teže sami na sebe.
Poznati coaching Marshall Goldsmith da bi što bolje dočarao ovaj problem sudionicima svojih predavanja za menadžersku edukaciju, uvijek postavlja pitanje: 'Koliko vas ima psa kojeg jako voli?' Uslijede veliki osmijesi mnogih koji spremno podižu ruku i zrače dok mu govore imena svojih ljubimaca. Potom ih pita još neka pitanja: ‘Tko najviše dobija vašu bezuvjetnu naklonost u vašem domu? Vaš supružnik/partner, vaša djeca ili vaš pas?’ Prema njihovim odgovorima više od 80 posto vremena posvećeno je upravo psu. Nakon toga slijedi pitanje: ‘Volite li zaista više svog psa od ostalih članova obitelji? Odgovor je, naravno, predvidljiv, jer svi više vole svoju obitelj. Ali: 'Zašto onda pas dobija najviše pažnje?’ Odgovori su redovito tek varijacije na temu. Primjerice: 'Pas ne odgovara, pas je uvijek sretan što me vidi, ako dođem kasno ili pijan njemu je svejedno, pas mi uzvraća bezuvjetnu ljubav bez obzira što činim...'

Miljenike stvaraju vođe

Drugim riječima, psi su vješti ulizice, a mnogi od nas entuzijastično reagiraju na pozitivnu pažnju koju nam velikodušno iskazuju. Upravo stoga, ako ne pazimo ista nam se stvar može dogoditi i na radnom mjestu kad su u pitanju oni koji nam odašilju toplinu i divljenje. Bez obzira koliko je zapravo iskreno. Kako bi izbjegli pozitivno postavljanje prema laskanju važno je spoznati koliko je lako i prirodno favorizirati, odnosno izdvojiti one koji su nam po nečemu važni ili bliski, možda zato što su nam slični, imaju isto obrazovanje i sličan ukus u odabiru knjiga, filmova, navika..., pokazuju razumijevanje za sve probleme pa i naše loše postupke, štoviše, u stanju su naše loše odluke opravdati bolje od nas samih, prikazuju se iskrenim prijateljima...
Oni polako postaju naši miljenici, opraštamo im propuste i ne postavljamo si pitanje o njihovom doprinosu kompaniji i radnim rezultatima. Prema tome, bitno je obratiti pozornost na svoje ponašanje. Pobrinite se da svoje najveće poštovanje i hvalu čuvate za one koji ih istinski zaslužuju, ljude koji zaista rade dobro za kompaniju, a ne za one koji su dobri u tome da vas natjeraju da se vi dobro osjećate.