Klasna podjela na društvenim mrežama

Nedavna studija tvrtke za istraživanje tržišta Nielsen Claritas pokazala je kako je 25 posto veća vjerojatnost da će ljudi s višim prihodima koristiti Facebook, dok je 37 posto vjerojatnije da će MySpace koristiti oni s nižim prihodima.

Prema istraživanju provedenom na 200 tisuća korisnika društvenih mreža u SAD-u, 23 posto korisnika Facebooka zarađuje više od 100 tisuća dolara na godinu, što se uspoređuje sa 16 posto na MySpaceu. S druge strane, 37 posto članova MySpacea zarađuje manje od 50 tisuća dolara na godinu, dok na Facebooku taj udio iznosi 28 posto.

Na osnovi navedenog istraživači su zaključili da je MySpace očito popularniji među ‘plavim ovratnicima’, dakle radničkom klasom, upakiravši tu konstataciju u nešto ljepšu formulaciju prema kojoj su to ljudi ‘koji napreduju, ili možda nemaju fakultet’. Facebookovci su, pak, često viskokoobrazovani parovi s djecom u bogatijim predgrađima u dobi od 45-64 godine. Biti na Facebooku je, dakle, stvar društvenog prestiža i profinjenosti.

No, to nije sve. Najelegantniji su, kaže istraživanje, korisnici Twittera, servisa u kojem se čovjek izražava u 140 znakova, i LinkedIna, sajta kreiranog za profesionalno umrežavanje. Usprkos tome, Fejsovci se ne moraju osjećati kao građani drugog reda jer je istraživanje ipak našlo i snažnu povezanost između korisnika LinkedIna i Facebooka. Ovi rezultati, doduše, nisu revoulcionarni iz više razloga, Prvo, već je istraživanje iz 2006., koje je provela danah boyd (namjerno piše svoje ime malim slovima), pokazalo da MySpace koriste srednjoškolci koji odlaskom na koledž prelaze na Facebook. U konstelaciji društvenih mreža stratifikacija očito na dno smješta MySpace koji koriste oni manje zahtjevniji korisnici. Naravno, valja imati na umu da je riječ o uopćavanjima, ne o apsolutnim vrijednostima. Drugo, raslojavanje na društvenim mrežama savršeno je logična posljedica raslojavanja u stvarnom svijetu, s obzirom na to da su društvene mreže u velikoj mjeri stvarno društvo preslikano na internet. Stoga ne čude i slične zakonitosti.

Boyd je u svom istraživanju naletjela na jednu ispitanicu koja je izvrsno sažela podjelu mreža. Upitana zašto je prešla s MySpacea na Facebook, dotična je ustvrdila kako ne želi zvučati kao rasist, ali da je MySpace poput geta. Jasno, stručnjaci su dublje analizirali problematiku i zaključili da je jedan od razloga kopiranja realnog u virtualno različit početak dvaju mreža. Facebook je bio zatvoreni klub akademske zajednice na Harvardu sve do 2006., dok je MySpace od početka bio zabava za sve. Kada čovjek bolje razmisli to i nema previše veze s razlozima klasnog grupiranja, ali zato druga tvrdnja Adama Ostrowa, glavnog urednika bloga o društvenim medijima Mashable, ima ponešto smisla. Prema njemu, MySpace je od početka išao za zaradom i pljuskao svakojake oglase bez obraćanja pozornosti na kvalitetu što je u krajnjoj liniji odbilo one zahtjevnije korisnike.

Istraživanje je tako još jedna potvrda da i na internetu opstaju isti uzorci ponašanja kao i u stvarnom svijetu, odnosno da internet ipak nije baš takva socijalna utopija koja briše sve granice i predrasude kao što mnogi vole misliti. Stvar ide dalje. Čak i unutar samog Facebooka postoji, prema jednom istraživanju, podjela između korisnika. Studenti miješanog podrijetla obično imaju više prijatelja na Facebooku i često djeluju kao jedina veza između bijelih i crnih studenata.

Nije sve ni u društvenoj segregaciji. Jasno da odluka o korištenju ove ili one društvene mreže ne ovisi samo društvenim konvencijama već i o osobnim preferencijama, aktivnostima i afinitetima. Ako je netko posvećeniji glazbi vjerojatno će se radije odlučiti za MySpace, a netko drugi, vičniji aplikacijama, možda će prije izabrati Facebook. Niz je mogućih faktora koji utječu na odabir mreže i oni ne moraju biti povezani s klasnim statusom.

Na kraju, stručnjaci sugeriraju da je Twitter vjerojatno najbolja opcija za one koji žele proširiti svoje vidike i krug interesa jer istraživanje nije našlo ozbiljniju segregaciju na ovoj mreži, što može značiti da je riječ o mreži koja lakše prebacuje uobičajene podjele u društvu. Ostrow nudi zanimljivo objašnjenje zašto je tomu tako - jednostavnost Twittera i činjenica da je riječ o površnijoj komunikaciji, a ne vezama, kao što je to slučaj na drugim dvjema mreže, vjerojatno je uzrok manjih podjela na socijalnoj osnovi.