Koestlin: Grbešić kreće u osvajanje tržišta Rumunjske, Rusije, Poljske, Njemačke i Austrije

U idućih pet godina Koestlin će u intenzivan tehnološki razvoj, ulaganja u tržište, razvoj novih proizvoda te posebno u marketing uložiti oko 15 milijuna eura, a isplatom dividende bit će zadovoljeni i mali dioničari

Piše: Matilda Bačelić
[email protected]
Foto: Arhiva Lidera

Rast dobiti od 865 posto u godini dana impresivan je podatak koji izaziva bezrezervno oduševljenje dioničara i investitora. Oduševljenje, doduše, nestaje kada se ispostavi da je skok uvjetovan isključivo financijskim prihodima, kao što je to u slučaju bjelovarskoga Koestlina, koji veliki rast poslovnih rezultata u prošloj godini zahvaljuje prodaji 20 posto dionica IPK Kandita, čime je Mirko Grbešić, vlasnik Mepasa, većinskog dioničara Koestlina, presjekao 'povuci-potegni' situaciju u vezi s udruživanjem tih dviju kompanija i početkom konsolidacije konditorskog sektora. Pitanje koje se postavlja u sadašnjoj situaciji jest u što će Grbešić uložiti dobiveni kapital i koju će strategiju izabrati za izvođenje Koestlina iz nacionalnih i uskih regionalnih okvira koji mu ne jamče dugoročni opstanak.

- Financijski prihod od prodaje dionica raspoređen je tako da osigura intenzivan tehnološki razvoj, ulaganje u tržište, razvoj novih proizvoda te u marketing. U idućih pet godina Koestlin će u navedeno, a posebno marketing, uložiti oko 15 milijuna eura - kaže Grbešić, dodajući da će se isplatom dividende od 153,53 kune po dionici zadovoljiti i mali dioničari. Time će se iz prošlogodišnje dobiti nešto više od 20 milijuna kuna izdvojiti za isplatu dividendi, od čega će najveći dio, 17,8 milijuna kuna, dobiti Grbešić, odnosno Mepas. Najzanimljivija odluka je, pak, da se djelatnost tvrtke proširi na pružanje usluga u nautičkom, seljačkom, zdravstvenom, kongresnom i drugim oblicima turizma, iznajmljivanje plovnih objekata te korištenje opasnih kemikalija, što signalizira da vlasnik te sektore smatra sigurnijim i profitabilnijim od osnovne djelatnosti.

Nova tržišta izvan regije

Koestlin je, inače, lider u proizvodnji keksa i vafla na hrvatskom tržištu, gdje drži udio od oko 30 posto, čime je dostignuo granice rasta na domaćem, ali i na BIH tržištu, gdje je također, zahvaljujući distribuciji i prodaji putem Mepasa, zauzeo vrlo visoku poziciju. U Hrvatskoj Koestlin i Kraš, koji mu je glavni konkurent, drže oko 60 posto tržišta. S obzirom na to da su i regionalna tržišta, posebno srpsko, izuzetno zasićena, Koestlinu ne preostaje drugo nego izlaz tražiti nešto dalje. Trenutačno su pokrenuti ozbiljni projekti, kaže direktor Koestlina Krešimir Pajić, kojeg je na čelno mjesto u Koestlinu doveo Grbešić. Ti bi projekti trebali rezultirati ulaskom na barem jedno od pet ciljanih tržišta - Rumunjske, Rusije, Poljske, Njemačke i Austrije. Prije dva mjeseca ušli su u najveći maloprodajni lanac u Poljskoj - Biedronku, dok je naveliko najavljivani prošlogodišnji prodor u Rusiju zastao zbog odabira neodgovarajuće strategije, pa je sada u planu otvaranje vlastite tvrtke u Moskvi. Ključna točka preokreta u poslovanju Koestlina bilo je preuzimanje tvrtke od strane Mepasa 2002. godine. Od tvrtke koja je praktički bila u neproglašenom stečaju, Grbešić je uspio stvoriti uspješnu kompaniju uloživši više od 10 milijuna eura u tehnologiju zamijenivši gotovo 80 posto postojeće opreme i povećavši broj ljudi s 280 na 600. Osim visoke tehnološke razine, uvedeni su i najviši standardi kvalitete koji omogućavaju prodaju u svim zemljama.

Bjelovarski keksi u svim lancima osim u Lidlu

Koestlin je dosta aktivan i u proizvodnji robnih marki, na što otpada oko 20 posto ukupne proizvodnje. To ne čudi osobito ako se uzme u obzir da proizvodni kapaciteti omogućuju mnogo veću proizvodnju nego što se može plasirati na tržište. Kapacitet proizvodnje u Koestlinu je 25 tisuća tona proizvoda na godinu, a prošle je godine proizvedeno 11 tisuća tona, što upućuje na zaključak da se bez daljnjih ulaganja realizacija može udvostručiti, ali za to se najprije mora pronaći tržište. Trenutačno se oko 60 posto proizvodnje plasira na domaće, a 40 posto na strana tržišta. Rast cijena sirovina zbog kojeg su cijene konditorskih proizvoda skočile oko 20 posto, u Koestlinu, kaže Pajić, zasad nije izazvao pad prodaje.

- U prvom kvartalu imali smo rast cijena od 15 posto, ali rezultat prodaje je 25 posto veći - kaže Pajić, dodajući da u ovoj godini očekuju rast prihoda 10 posto u odnosu na 2007. godinu. Ipak, pitanje je kako će se nezaustavljivi trend rasta cijena odraziti na dugoročno poslovanje. Proizvodi Koestlina prodaju se u svim trgovačkim lancima u Hrvatskoj osim u Lidlu, zbog toga jer je menadžment procijenio, kaže Pajić, da će više izgubiti ako naruše odnose s drugim trgovcima. Što se tiče dobavljača za gotovo sve sirovine (brašno, ambalaža, šećer) u 99 posto slučajeva koriste domaće tvrtke, što im omogućuje, kaže Pajić, brzu reakciju na zahtjeve tržišta. U strategiji zadržavanja liderske pozicije na domaćem i prodora na strana tržišta glavna bi poluga trebao biti razvoj novih proizvoda, u čemu je Koestlin dosad bio prilično loš. Na tragu razvoja takvih novih i profitabilnijih proizvoda su punjeni štapići Saltas, koji ostvaruju dosta visoke stope rasta, ali još je riječ o količinama koje su nedostatne da bi nosile rast i razvoj. Iako je konditorska industrija vrlo konzervativna, kao što kaže Pajić, Koestlin ima očiti problem s brend menadžmentom i boljim pozicioniranjem proizvoda na tržištu.

U Koestlinu je neosporan napredak, i to u relativno kratkom roku, ostvaren u proizvodnom, odnosno količinskom smislu, ali marketinško repozicioniranje i pokušaj stvaranja jačih brendova ostali su bez rezultata. Koestlinovi brendovi poput najpoznatijeg Parisa, pa Piknika, Napolitanki itd. relativno su neprepoznatljivi kao i segment flipsa, pereca i slanih štapića, izuzev punjenih štapića Saltas, u oštroj konkurenciji s domaćim, a posebno stranim proizvođačima. S obzirom na to da je kod keksa riječ o niže profitabilnom proizvodu od čokolade, a da je propalo spajanje s Kanditom koje bi omogućilo tu sinergiju, nije isključeno da Grbešić samostalno pokrene proizvodnju čokolade, ali u Mepasu diplomatski odgovaraju da Koestlin u svom dugoročnom planu ima različite projekte, ali kada biti aktualan ovisi o procjeni struke.

Grbešić suzdržan oko okrupnjivanja

Osim s razvojem i uspješnim lansiranjem novih proizvoda, u Koestlinu, kada se izdvoji ogroman prošlogodišnji prihod od prodaje dionica, imaju problema i s niskom profitabilnošću. Prihodi u zemlji i u inozemstvu prošle su godine stagnirali, a Koestlin se od četiri najjača domaća konditora u razdoblju od 2002. do 2006. razlikuje prema tome što su mu prihodi od prodaje u inozemstvu rasli sporije od onih u zemlji. U prošloj je godini dobivenim sredstvima znatno povećana amortizacija sa sedam na 49 milijuna kuna, što znači da će se u budućnosti prema toj osnovi imati manji troškovi. Pokazatelji likvidnosti i zaduženosti poboljšani su u odnosu na godinu ranije. Zbog smanjenih obveza i povećane imovine. Iako se spekulira i da će dio novca dobivenog od prodaje dionica Kandita Grbešić uložiti u akvizicije, ističe da u ovom trenutku nema u planu ni povezivanje ni akviziciju. Analitičari pak smatraju da su u slučaju Koestlina postoje dvije strateške perspektive - akvizicije koje će on provesti ili prodaja starteškom partneru. Što se, pak, prodaje tiče, Grbešić kaže da bi bilo čudno da nije dobio ponudu s obzirom na to da je otkako je Mepas preuzeo Koestlin proizvodnja povećana s 250 tona na 1.100 tona na mjesec, ali da o toj opciji također ne razmišlja.

Kad je riječ o potencijalnim akvizicijama, smatra se da najizglednije preuzimanje dijela poslovanja, odnosno slatkog programa, Karoline u vlasništvu njemačkog Lorenza (brendovi Moto, Jadro itd.), koji bi Lorenz mogao uskoro prodavati, dok je preuzimanje konditora poput Zvečeva malo vjerojatno zbog previsoke cijene koja se traži.
Najveća opasnost za Koestlin u idućem razdoblju je neuspjeh u osvajanju novih tržišta, što je uvjet za daljnji razvoj. S druge strane, čisto vlasništvo koje čvrsto u rukama drži jedan vlasnik, a koji k tome iza sebe ima uglavnom uspješne projekte i dovoljno kapitala svojevrsni su jamac uspješnog razvoja. Što se tiče nepresušne priče o potrebnom povezivanju domaće konditorske industrije Grbešić kaže da je okrupnjivanje trend koji se ne može izbjeći, a na pitanje s kime i kada najbolji će odgovor dati tržište.