Kompanije optužuju javno zdravstvo i psihologe da su ?smjestili? Prozacu

Od pojave Prozaca i Fevarina 1987. do 1996. svjetska se industrija lijekova s učinkom na središnji živčani sustav utrostručila, a potom je rasla po stopi od 10 posto na godinu. Zabrinute za daljnji rast, farmaceutske kompanije tvrde da studija ima zastarjele rezultate

Piše: Ozren Podnar

Zabrinjavajuće su vijesti stigle su prije desetak dana iz Britanije. Stotine milijuna ljudi koji uzimaju antidepresive zbog depresije, anksioznosti, socijalne fobije, obuzeto-prisilnog poremećaja i drugih smetnji mora da su ostali obeshrabreni čuvši da, prema jednoj analizi, njihovi lijekovi nisu djelotvorni. Skupina stručnjaka s britanskog Sveučilišta Hull analizirala je podatke iz 47 kliničkih ispitivanja, od kojih neka nisu ranije bila objavljena, i zaključila da su antidepresivi iz klase SIPPS (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina), poput Prozaca, Seroxata i Zolfota, neznatno djelotvorniji od placeba, sredstva bez ljekovitih svojstava koje djeluje na principu sugestije. No, je li učinak antidepresiva iz grupe SIPPS isključivo posljedica placebo efekta? Zašto bi toliki liječnici propisivali antidepresive i toliki ih pacijenti godinama uzimali ako im je učinak skroman te ograničen na pacijente podložne pozitivnoj sugestiji?
Farmaceutske kompanije osporile su vrijednost analize iz Hulla tvrdeći je u cijelosti zanemarila rezultate novih ispitivanja, pribavljene nakon 1999. godine. Kompanija Eli Lilly poručila je da 'je sveobuhvatno znanstveno i medicinsko iskustvo pokazalo da je Prozac učinkovit antidepresiv', dok je glasnogovornik Seroxatovog proizvođača GlaxoSmithKline istaknuo da se dotična studija odnosi na 'mali podskup ukupnog broja svih dostupnih podataka'.
I hrvatski su se stručnjaci digli protiv teze o nedjelotvornosti antidepresiva iz klase SIPPS. Oglasili su se priznati stručnjaci poput prof. dr. Mire Jakovljevića, dr. Veljka Đorđevića, dr. Marijana Montanija i dr. Mirele Vlastelica, svi s porukom ohrabrenja pacijentima koji uzimaju te lijekove. Samo prošle godine na antidepresive se u Hrvatskoj potrošilo blizu 50 milijuna kuna.

- Prozac i slični antidepresivi ne samo da su učinkoviti, nego u nekim slučajevima pacijentima mogu spasiti život. Psihoterapija je važna, ali teška se psihička oboljenja ne mogu liječiti samo razgovorom, nužna je i terapija psihofarmacima - rekao je prof. Jakovljević, predstojnik psihijatrijske klinike na zagrebačkom KBC Rebro, koji se dotaknuo i učinka placeba.

Natjecanje proizvođača i države

Farmaceutske kompanije općenito se optužuje da skrivaju rezultate onih ispitivanja koja nisu dovela do željenog zaključka o djelotvornosti, ali ta optužba ne stoji. U SAD-u sva se istraživanja šalju u centralu Agencije za hranu i lijekove (FDA), međutim, ne bivaju sva objavljena u stručnim publikacijama. Urednici, u pravilu, biraju rezultate koji govore o prilog djelotvornosti lijeka, a drugo je pitanje koji ih motivi navode na takvu uređivačku praksu. Postoji i druga strana priče. U Velikoj Britaniji, gdje je provedena sporna analiza učinka antidepresiva, u 2007. je izdano 29 milijuna recepata za antidepresive tipa SIPPS. To je ogroman teret za javno zdravstvo. Ako je zamislivo da urednici stručnih časopisa i liječnici koji propisuju antidepresive djeluju pod pritiskom farmaceutske industrije, moguće je i da osporavatelji djelotvornosti tih lijekova imaju interesa pogodovati institucijama javnog zdravstva.

Protivnici biološke psihijatrije, uglavnom psiholozi, koji nemaju prava izdavati recepte za lijekove, često se oglašavaju tvrdnjom da nema dokaza da su depresija i srodne bolesti posljedica kemijske neravnoteže u mozgu. Irvin Kirsch, voditelj prijepornog ispitivanja iz Hulla, upravo je - profesor psihologije.

- Dokaza ima mnogo, iako je istina da je nemoguće živim ljudima mjeriti razine moždanih hormona koji sudjeluju u raspoloženju - govori Paavo Järvinen, psihijatar iz finskog Tamperea. - Kod polovice samoubojica nađene su niže vrijednosti serotonina od prosjeka, a neka sredstva poput rezerpina, koja spuštaju serotonin i srodne hormone, pospješuju nastanak depresije.

Nema idealnog antidepresiva

Idealan antidepresiv još nije proizveden, vjerojatno i zato što znanost još uvelike proučava mozak i upoznaje mehanizme koji upravljaju raspoloženjem. Nije uvijek problem u kemijskim tvarima, već i u građi mozga. Istraživanja pokazuju da je kod mnogih depresivnih bolesnika smanjen hipokampus, što je posljedica odumiranja neurona pod utjecajem stresnih hormona. Stres često prethodi depresiji, a atrofija neurona jedan je od važnih faktora u nastanku depresije. No, antidepresivi tipa SIPPS djeluju i na tom planu.

Od pojave Prozaca i Fevarina 1987. do 1996. svjetska se industrija lijekova s učinkom na središnji živčani sustav utrostručila, a potom je rasla po stopi od 10 posto na godinu. Samo je u SAD-u 2000. prodano psihofarmaka za 16,9 milijardi dolara, od čega je na Prozac otpalo 1,5 milijardi. Prozac (fluoxetin) je jedan od najprodavanijih lijekova u povijesti medicine jer ga je u 21 godini prisustva na tržištu uzimalo 54 milijuna ljudi.