Konačni sporazum Gazproma i NIS-a još na čekanju

Razgovori u Beogradu prošlog petka između srpske vlade i predstavnika Gazproma nisu donijeli konačni sporazum o prodaji Naftne industrije Srbije, posljednje naftne kompanije u državnom vlasništvu na Balkanu.

Iako je nakon sastanka predsjednik Gazproma Aleksej Miler izjavio da su otvorena ostala neka tehnička pitanja, te da će se sporazum potpisati do kraja godine, iz srpskih se medija zaključuje da su pregovori u Beogradu bili tvrdi i komplicirani i da nisu završeni. Za srpsku stranu sporan je zahtjev da se umjesto predviđene obveze Gazproma o ulaganju 500 milijuna eura u modernizaciju NIS-a sama tvrtka zaduži kod ruskog partnera i to pod nepovoljnim komercijanim uvjetima, da ruski partner dobije monopol na uvoz i preradu nafte do 2014. godine, čime bi se tržište zatvorilo i Srbija došla u koliziju sa zahtjevima EU, a tu je i namjera Gazproma da iz Rusije doprema gotove naftne proizvode što bi praktično bio kraj za tri domaće rafinerije. I konačno za srpsku je stranu neprihvatljivo odbijanje ruske strane da prihvati standarde zaštite okoliša koji su propisani srpskim zakonima. 

Najvažnije je inzistiranje srpske strane da jedan krak plinovoda Južni tok prolazi kroz Srbiju i da se na lokaciji Banatski Dvori izgradi podzemno skladište plina kapaciteta 300 do 600 milijuna kubika plina. Time bi Srbija postala jedno od ključnih čvorišta oprskbe ovim energentom u Južnoj Europi. Sporazum koji je sklopila predhodna srpska vlada predviđa prodaju 51-postonog udjela u nacionalnoj naftnoj kompaniji za 400 miljuna eura uz obavezu Gazproma da uloži daljnjih 500 milijuna eura u modernizaciju tvrtke. Sporazum je, međutim, od početka zamišljen kao dio većeg energetsko-ekonomsko-političkog aranžmana u kojem je Vladi Vojislava Koštunice najvažniji element bila ruska potpora Srbiji u blokiranju proglašenja neovisnosti Kosova. Unatoč otporima sporazumu i mišljenjima da je cijena za NIS ‘uvredljivo niska’ kako je kazao Mladen Dinkić, potpredsjednik Vlade, parlament je sporazum ratificirao, s tim da se neke odredbe dogovore naknadno.

Sada srpska strana pokušava dobiti bolje uvjete prodaje nacionalne naftne kompanije od onih na koje je pristao predhodni premijer. NIS ima monopol na preradu nafte do 2010. godine u Srbiji zbog namjere Vlade da joj da priliku da se oporavi od velikih šteta nastalih u bombardiranju 1999. Pri tome se za srpsku Vladu ne radi toliko o neposrednoj cijeni koliko o borbi za poziciju Srbije na energetskoj mapi ovog dijela Europe. Iako Gazprom ne dovodi u pitanje uključivanje Srbije u Južni tok pozivajući se na međudržavni sporazum, srpski zahtjevi u ovom pogledu su neizvjesnog ishoda, budući da studija izvodljivosti ovog velikog projekta još nije završena.  Iako ne implicitno, kao adut u pregovorima spominjalo se i sporazum o liberalnoj trgovini između dvije zemlje, koji je Srbiji od velike važnosti, jer je upravo zbog njega zanimljiva stranim ulagačima i partnerima. Povlačenjem ili sužavanjem ovog sporazuma najteže bi bio pogođen aranžman s Fiatom o proizvodnji automobila u Srbiji.  (Davorka Zmijarević)