Konkurentnost Hrvatske tone sve dublje

Nacionalno vijeće za konkurentnost danas je u Novinarskom domu predstavilo Izvješće o globalnoj konkurentnosti 2010.-2011. koje izdaje Svjetski gospodarski forum, te pokrenulo raspravu o sve lošijoj poziciji Hrvatske u njemu.

Konkurentnost Hrvatske je svake godine sve manja, pokazuje izvješće, u kojem je Hrvatska od 139 zemalja zauzela 77. mjesto te ostvarila pad za pet mjesta obzirom na 2009. godinu. Godinu ranije zabilježili smo još veći pad, odnosno za 11 mjesta, a pošto se za izradu Izvješća koriste statistički podaci iz 2009. i ankete među poduzetnicima iz prvog dijela 2010. godine, iduće godine možemo očekivati još veći pad konkurentnosti. Ovakvo stanje, istaknuo je Ivica Mudrinić, predsjednik vijeća, nije uzrokovano recesijom, već politikama i strategijama koje se u Hrvatskoj (ne)provode. U izvješću je posebno izražena suprotnost između zemalja u okruženju koje su sve konkurentnije i Hrvatske, koja tapka u mjestu i sve više zaostaje. Tako primjerice Crna Gora bilježi rast za 13 mjesta i trenutačno se nalazi na 49. mjestu, a Mađarska rast za 6 mjesta na 52. mjestu.

Članovi NVK-a ističu da sada možemo primjetiti jedan kontinuirani trend pada konkurentnosti Hrvatske, kao i poremećen sustav vrijednosti u društvu, u kojem tonemo sve dublje i dublje. Mudrinić je izjavio da je Hrvatska pala u zamku gdje se svi bore za dio kolača koji je sve manji i manji, a Goran Radman je dodao da se svi otimaju da zagrebu po dnu lonca, a nitko se ne brine kako da ga napuni. Ova disfunkcija u našem društvu, ističe Mudrinić, dovela je do toga da se radi kampanjski, iz dana u dan, bez pogleda u budućnost i razvoja onih politika koje će omogućiti razvoj i prosperitet. Zato je NVK krenuo u izgradnju dokumenta pod nazivom Povelja za razvoj 2025., u kojoj želi identificirati ključne ciljeve za idućih 15 godina te postići konsenzus političkih snaga oko tih ciljeva. –Kada bi donijeli Povelju koju će svi poduprijeti došli bi u situaciju da se političari bore tko će ih bolje ostvariti i prema njima bi se mogli uspoređivati rezultati njihovih mandata te bi se postigla određena politička odgovornost koja trenutno nedostaje u Hrvatskoj, izjavio je Mudrinić. - Bez političke odlučnosti za ozbiljne reforme od državne do lokalne razine neće biti moguće ostvariti zadane ciljeve, ističe Branko Grčić.

Stupovi konkurentnosti u kojima bilježimo najgore rezultate su inovativnost, financijsko tržište, poslovna sofisticiranost, institucije te efikasnost tržišta rada i roba. Mudrinić pojašnjava lošu situaciju na financjskom tržištu primjerom gdje hrvatska Vlada posuđuje novac na tržištu sa kamatom od 7 posto te tako određuje i uvjete kreditiranja za tvrtke. –Kad je kapital tako skup to je izuzetno destimulativno za gospodarsku aktivnost, tvrdi Mudrinić. Prema tome je isplativije kupovati državne obveznice nego se upuštati u rizik investicija u gospodarstvo. Grčić je istaknuo porezni sustav koji je destimulativan i nije pravedan. Također ukazuje da u Hrvatskoj nema novih i suvremenih modela financiranja, te da će se u tom pogledu morati napraviti transfer know-howa iz drugih zemalja. - Još jedna ključna stvar na koju se treba osvrnuti, kaže Grčić, je cjeloživotno obrazovanje, bez kojeg je nemoguće postići fleksibilno tržište rada.

Nedostaci hrvatske konkurentnosti su mnogobrojni, ali posebno se ističu suradnja između zaposlenika i poslodavaca i teret vladinih politika. U ova dva segmenta Hrvatska se nalazi na 136. mjestu od 139 zemalja. Može se primjetiti da zemlje među prvih deset najkonkurentnijih, kao što su Skandinavske zemlje i Njemačka,  imaju vrlo razvijenu tradiciju socijalnog dijaloga i partnerstva što evidentno rezultira gospodarskim napretkom. Radman ističe da socijalni i društveni dijalog u Hrvatskoj ne postoji, te da postoji duboko nepovjerenje između socijalnih partnera. To bi se usuglašavanjem zajedničkih ciljeva trebalo promijeniti.

Natko Vlatković iz Hrvatske obrtničke komore naglasio je potrebu Hrvatske da se pripremi za novi investicijski ciklus koji će pokrenuti sredstva iz strukturnih i kohezijskih fondova kada uđemo u EU. U tom procesu, smatra Vlatković, treba dio odgovornosti prebaciti na poslodavce koji će biti kranji korisnici tih sredstava. Mudrinić je uzvratio da je EU sredstvo, a ne cilj, te da baš iz tog razloga, Hrvatska treba postići konsenzus oko željenih ciljeva, kako bi mobilizirala sredstva iz strukturnih fondova u njihovo ostvarivanje. Nacionalno vijeće za konkurentnost se svojom nepristranošću postavlja kao najbolji začetnik i katalizator postizanja konsenzusa oko razvojnih ciljeva u idućih 15 godina. Svi smo svjesni toga da su strukturne promjene nužne u Hrvatskoj te da će svako daljnje čekanje samo otežati njihovu provedbu. Hoće li  NVK uspjeti mobilizirati političke snage i javnost da se ovaj hvalevrijedan pothvat i postigne te da ostvarimo zaokret u razmišljanju i djelovanju koji je nužno potreban, ostaje da vidimo. (Zlatko Salahović)