Kosor mora shvatiti da je guverner jedini adut

Možda je nekome kao bomba odjeknula vijest da se guverner sprema na ostavku (iako se navodno ta riječ nije izrijekom spomenula na susretu Rohatinski-Kosor), no saborski napadi Gorana Marića na HNB samo su neupućenima novost.

Piše: Gordana Gelenčer

Tako je svake godine, najmanje dva puta u godini. Mariću najprije nije valjalo bujanje kredita, pa njihovo ograničavanje, pa opet bujanje, pa zaduživanje, pa tečaj, pa Podravka, pa sveopća pljačka, pa....litanijama nikad kraja. Zna se tko je kriv za to - HNB. Možda kod kuće i za zubobolju krivi guvernera. Posljednjih me godina prečesto zaprepasti neznanje i, oprostite mi na izrazu, idiotske izjave raznih doktora ekonomije. Nekako računam da netko tko u ruci ima doktorat nekog vraga i razumije. Ali vrag je u politici. I njezinim narudžbama. Zbog toga zaprepaštenje nakon nekoliko minuta splasne.

Možda doista ministar financija kroz produžene Marićeve pipke želi srušiti guvernera, jer nemušto misli da stvari drži pod kontrolom. HNB je pustio kapital, poduzeća će ga (možda!) uzeti, zaduženje je u inozemstvu i dalje moguće (tko pita za cijenu?), a dugove će ionako vraćati neka druga vlast, neke druge generacije. No možda je stvar i mnogo dublja, tko će ga znati što se sve kuha i mijesi na vrhu. No ozbiljno računam na to da će Kosor shvatiti da je guverner jedini adut koji ima. 

S druge strane, ako sam išta naučila o HNB-u i guverneru tijekom svih ovih novinarskih godina (skupilo ih se već 17) onda ne bih trebala biti previše zabrinuta. Znam da je Roha (tako ga novinari od milja zovu) posljednja utvrda zdrave pameti i ako padne on, pada cijela država. U ponor bez dna. Ali Roha je već jednom nudio ostavku, u Sanaderovo vrijeme. Virtuoznim političkim manirama iskamčio je novi mandat, novo povjerenje, a nije popustio niti BLB-ovim i Sanaderovim pritiscima kod prodaje Hypo banke. U devet godina guverner je postao vrhunski politički igrač. Zato se ne čudim odgovoru iz HNB-a kako niti potvrđuju niti demantiraju  razgovor s premijerkom (to mi potvrđuje da ga je i te kako bilo). Niti se čudim što je odabrao Šprajca kao informacijski kanal kroz koji će reći što misli da treba reći. Pa i uplašiti javnost svojom ostavkom. Gledan i rado čitan Šprajc je najbrži put do javnosti. 

Ima tu još jedna zanimljivost. Navlas ista stvar dogodila se i 2008. godine. Isti napad, isti scenarij. Tada sam, još kao novinarka na našoj javnoj dalekovidnici (pod palicom željezne Hlo), prilično oštro napala Marićeve nebuloze. Nažalost, tada me je cenzurirao isti taj 'informacijski kanal' koji sada širi guvernerove riječi. No, ako ništa drugo zadovoljstvo je sada iščitati onoliko stava koliko meni nije bilo dopušteno prije dvije godine.