Kraj čistog investicijskog bankarstva

Dvije investicijske banke Morgan Stanley i Goldman Sachs ostaju bez pridjeva 'čisto' u sintagmi 'investicijsko bankarstvo' i postaju samo banke koje kombiniraju investicije i depozite. Tako si omogućuju pristup svježe odobrenu iznosu od 700 milijardi dolara FED-ovih kredita

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Aktualna priča o Wall Streetu u raspadu i simbolično, ali i 'de facto', označava posljednjih tjedana kraj jedne ere - ere investicijskog bankarstva, koje je prije stotinjak godina SAD-u omogućilo uspon na financijski vrhunac svijeta. Nakon odlaska triju od pet najvećih banaka s financijske scene na ovaj ili onaj način preostale dvije, Morgan Stanley i Goldman Sachs, zatvorit će priču o legendarnom petercu bez kormilara. Naime, dvije će investicijske banke ostati bez tog pridjeva i postati samo banke. Do takve su odluke prestrašene banke, , navodno, došle same iako je razlog savršeno prozaičan. Tako si omogućuju pristup svježe odobrenim 700 milijardi dolara FED-ovih kredita uz pomoć kojih se nadaju spasiti od potopa koji su posljednjih tjedana doživjeli njihovi kolege, nesvjesni oluje koja dolazi.
Visoki financijski krugovi koji su se izgubili u svojim virtualnim mešetarenjima sada su shvatili da banka teško može postojati bez čvrste novčano-depozitne osnove.

Na te depozite oslanjali su se Bank of America i JP Morgan Chase, na taj način koliko-toliko preživjevši brodolom. Točnije, trenutačni imaju najlošiji rezultat. Država će sada ubrizgati golem novac potreban za izlazak na površinu, ali zato će pojačati regulaciju tih 'zloćka', što uključuje kraj sedmocifrenih nagrada i povlastica različitim talentiranim menadžerima. Goldman je svom šefu i dvojici dopredsjednika prošle godine isplatio više od 67 milijuna dolara, i to svakom. Wall Street se tako vraća omraženom, klasičnom bankarstvu, odnosno univerzalnom, koje kombinira investicijsko s depozitima. Paradoksalno, podjela je tijekom Velike depresije uvedena upravo radi sprječavanja prelijevanja investicijskog cirkusa izravno u tradicionalni segment, odnosno radi smanjenje obujma špekuliranja, koji je ukinut 1999. Sada se sve karte bacaju na kombinirane banke.

Veći nadzor nad poslovanjem

U praksi prelazak iz investicijskih banaka u bankovne holdinge znači znatno pažljiviji nadzor nad nekoliko različitih državnih institucija (umjesto dosadašnje jedne - Agencije za vrijednosnice i tečajeve), transparentnje poslovanje, veće rezerve kapitala i, najvažnije, manje rizičnog ponašanja. Svoj su antologijski status investicijske banke izgradile kladeći se svojim novcem, a u kasnijoj fazi tuđim, na vrijednosne papire koji su, što su negdje u toj igri svi oni zaboravili, ipak samo to - papiri. Zatim su investitori odjednom izgubili povjerenje i počeli izvlačiti svoju lovu, što je razotkrilo veoma neugodnu istinu. Banke te novce, jednostavno, nisu imale. Nije ih imao nitko. Zašto su odjednom postale tako skrušene? Pa zato što mogu doći do navedene kreditne linije jedino ako naprave taj ustupak, točnije, ako pristanu na jaču kontrolu.

Najbolje je u cijeloj priči da su dojučerašnji teškaši uložili znatan novac na odbijanje veće regulacije svog poslovanja, da bi danas molili vode i koricu kruha od te iste zločeste države koja se stalno želi petljati u njihov posao. Sad bi, naime, vrlo rado da im se malo upetlja. Koliko su stvari stajale na klimavim nogama, pokazuje nešto brojki: danas Goldman Sachs ima dolar kapitala na svaka 22 dolara sredstava kojima barata, Morgan Stanley dolar na svakih 30, a s druge strane, preživjela, bar zasad, Bank of America ima dolar kapitala na svakih 11 dolara. Pa iako su obje banke zabilježile gubitke od 15 (Morgan) i pet (Goldman) milijardi dolara, dosad su uspjele ostati profitabilne, što znači da je riječ o preventivnim mjerama radi anticipiranja mogućih posljedica nalik Bear Stearnsu, Merrill Lynchu i Lehman Brothersu.

Osim toga, Goldman Sachs tim će potezom postati četvrta najveća banka u SAD-u, dakle zadržat će visoku poziciju na tržištu. Korištenje sada dostupnih kreditnih fondova iz FED-a vjerojatno će se dopuniti akvizicijama drugih banaka, čime se nadaju povećati svoje depozite realnog novca, jedine preostale igre u gradu. Osim nemile sudbine najvećih banaka, zanimljivo, i regulatorno tijelo, famozni SEC (Securities and Exchange Commission) zbog tih će promjena imati nesigurnu budućnost s obzirom na to da je kuća koju je 'nadgledao' gotovo prazna. S druge strane Morgan je, kao i njegovikolege, počeo tražiti čvrstu valutu po svijetu da bi povećao realni kapital, a udvaranja se uglavnom, simbolično, odnose na ono što su Ameri donedavno voljeli nazvati Trećim svijetom, kineske, južnokorejske i druge državne fondove.

Nema sigurnog modela

Rasprave o budućnosti koncepta investicijskog bankarstva već su počele, no veće je pitanje je li vraćanje univerzalnom modelu istinsko rješenje današnjih problema. Jer, dok god investicijski element sudjeluje u operacijama banke, postoji rizik od širenja problema prema komercijalnom, maloprodajnom segementu. On je smanjen postojanjem depozitnog modela poslovanja, ali zato nije sasvim nestao. Uz to mnogi zanemaruju nešto površniju, ali nimalo nevažnu, činjenicu koja se izravno odnosi na 'siguran' model - povjerenje šire populacije u banke poljuljano je, što neposredno dovodi u pitanje priljev i količinu novca na raspolaganju bankama u bližoj budućnosti. Nitko neće olako ostavljati novac u Goldman Sachsu samo zato što je preko noći prešao iz investicijskog, propalog bankarstva u komercijalno, a to vrijedi i za ostale banke.

I tako završava još jedan ponovljeni krug koji je svijet više-manje već doživio. Žalosno je, na kraju, da su svi oni koji su se nalazili u središtu te krize i mislili da će, ako sve propadne, država ionako stvar preuzeti u svoje ruke i spasiti ih, bili u pravu. FED je zapravo kupio AIG za 85 milijardi dolara, stekavši tako 80-ak posto udjela u toj osiguravajućoj tvrtki. Ni Amerika ni bilo koja druga država jednostavno si ne mogu priuštiti raspad financijskog sustava ni pod koju cijenu, pa nema izbora nego odriješiti kesu napunjenu novcem poreznih obveznika da se pokrpa nekontrolirano bogaćenje nekolicine. Nije teško povjerovati ni da će taj nakaradni model vjerojatno ponovno isplivati nakon što prođe dovoljno vremena i svi će oni brokeri unositi svoje kutije natrag u neki novi Lehman Brothers.