Kraj jeftine kineske radne snage?

Izgleda da vrijeme superjeftine radne snage i minimalnih troškova polako dolazi kraju u svjetskoj tvornici - Kini. S jedne strane kriza u SAD-u smanjila je potražnju za svime proizvedenim u Kini, od spavaonica do kupaoničkih elemenata, s druge, pak, stoji novi kineski Zakon o radu koji je stupio na snagu 1. siječnja ove godine, a koji je znatno digao troškove rada na ionako suženom tržištu rada

Rastuće cijene potrošnih dobara i energije, kao i prekid preferencijalne politke za izvoznike, žestoko su udarile proizvođače. Aprecijacija kineske valute smanjila je već tanke marže, gurnula tisuće proizvođača na rub bankrota i zaprijetila kineskoj ulozi najvećeg svjetskog izvoznika jeftinih dobara. Primjerice, tvornica svjetiljki kineskog poduzetnika Tima Hsua, sada radi na 60% svojih kapaciteta, a Hsu predviđa da će polovica srodnih tvornica morati zatvoriti vrata do kraja godine. Ozbiljnost situacije, ipak možda bolje ilustrira drugi, veći primjer - Strategic Sports, proizvođač polovice ukupne svjetske zalihe kaciga za motocikle, bicikle i snowboardanje. Njihova nekadašnja marža od 8% sad se približila gotovo nuli. Do sveobuhvatnijih statistika teško je zasada doći, no Federacija hongkonških industrija predviđa zatvaranje 10% od procijenjenih 60 - 70 000 tvornica u vlasništvu tvrtki iz Hong Konga. U proteklih 12 mjeseci, 150 tvornica cipela ili sirovina za cipele zatvoreno je u Dongguanu. Brojka će rasti i dalje sa smanjivanjem potražnje - neki analitičari predviđaju rast od tek 5% izvoza za ovu godinu.

Službeni Peking zasad još uvijek ne djeluje uznemireno, s obzirom da zatvaranja pogađaju uglavnom proizvođače jeftinih dobara najviše opterećene cijenom rada, koji onečišćuju i koriste energiju neefikasno. Vlada sada želi čišće industrije koje će proizvoditi dobra više klase za lokalno tržište, od auta i aviona do biotehnoloških proizvoda i softvera. Stavljanje naglaska na takve industrije, ne samo da pomaže podizanju domaće potrošnje, već i smanjuje trzavice u međunarodnim okvirima nastale ogromnim vanjskotrgovinskim suficitom. Ipak, pomak u proizvođačkoj bazi mogao bi udariti jače i šire nego što se sada možda očekuje. Dosad, većina zatvaranja je bila u Guangdongu, no efekt nije ograničen samo na ovu pokrajinu. Kada se zatvorilo više od 100 tvornica u vlasništvu Južnokorejaca tokom kineske Nove godine u istočnoj pokrajini Shan-dong, tisuće je radnika ostalo bez posla i nadnica. Uz to, i velike multinacionalke počinju se dvoumiti. Izvješće Američke trgovačke komore u Šangaju pokazalo je da više od polovice stranih proizvođača u Kini vjeruje da Kina počinje gubiti svoje komparativne prednosti u usporedbi s Vijetnamom i Indijom. Petina ih razmišlja o preseljenju. Rast yuana mogao bi biti prvi i najvažniji čimbenik u odluci za odlazak, no i druge vladine politike pridonose krizi.

Prošle godine je Peking odlučio srezati ili ukinuti porezne odbitke na nekih 2000 dobara potrebnih za proizvodnju izvozne robe. Efekt toga je bio ogroman: troškovi proizvodnje skočili su za 14-17% na razini tvorničkog procesa. Sada strogi novi zakon zahtjeva od kompanija osiguravanje povlastica zaposlenicima uključujući penzije, kolektivne ugovore i zapošljavanje na neodređeno. Ovaj zakon diže operativne troškove i do 40% kada se dodaju rastuće nadnice u svim sektorima. Za mnoge kompanije odgovor na ovakav razvoj situacije leži u inozemstvu. Početkom ožu-jka, Hebei Yong Jin Cable otvorio je tvornicu u vijetnamskoj provinciji Tay Ninh, u blizini kambodžanske granice. Trošak rada je tamo naime upola jeftiniji. Rastući troškovi počinju utjecati i na odluke o proizvodnji velikih proizvođača odjeće i obuće. Adidas je rekao svojim dobavljačima u provinciji Guangdong da krenu tražiti jeftinije regije u Kini, ali i u inozemstvu. Zato tajvanski Apache Footwear, s 18 000 zaposlenih u problematičnoj provinciji, razmišlja o us-postavljanju manjih tvornica na granici Guangdonga sa susjednim pokrajinama gdje su troškovi niži. Nedavno su otvorili drugu tvornicu u Indiji.

Ipak, premještanje proizvodnje u inozemstvo uzima vremena i novca, a uz tvornice morat će se seliti i komplicirane logističke mreže uspostavljane preko deset godina u svrhu pružanja potpore dotičnim proizvodnim pogonima. No čak i u zemljama poput Vijetnama troškovi rada počinju rasti i dolazi do manjaka. Drugi, pak, troškovi mogli bi i prebaciti one u Kini. Račun za izgradnju Apacheove tvornice u Indiji bio je gotovo trostruko veći nego što bi bio u Kini, procijenila je kompanija, zato što je indijska vlada zahtjevala da se koriste materijali propisani rigidnim britan-skim specifikacijama. Česte redukcije vode i struje znače da je Apache morao sam izgraditi vlastite skupe rezervne sustave za indijsku tvornicu. K tome, indijska produktivnost iznosi oko 65 - 70% kineske. Ovakvi strahovi od posrtanja u inozemstvu natjerali su mnoge proizvođače da pokušaju još više podići produk-tivnost u Kini. Neki pokušavaju s automatizacijom, drugi rade na zadržavanju radnika (prelasci radnika drugim kompanijama iznose gotovo 75% u Guang-dongu). Apache nudi razne povlastice svojim zaposlenicima poput dječjeg vrtića i ljetnih kampova za djecu koja uče engleski.

Upravo su završili i izgradnju 280 stanova koje će prodavati svojim zaposlenicima ispod tržišne vrijednosti. Hoće li ovi napori spriječiti rast cijena proizvoda iz Kine? Vjerojatno ne. Čini se da je rast cijena cipela, tekstila i ostalih kućnih potrepština neizbježan. Neke igračke iz Guangdongaveć su poskupjele 25% prošle godine, a nedavno je prebacio poskupljenje od 10% svojim mušterijama, Wal-Martu i Kmartu. Neki će proizvođači pokušati izbjeći povećanje cijena traženjem jeftinijih lokacija unutar Kine. Spominju se Sičuan i Hunan. Ipak, puno je znakova da troškovi rada rastu i u gradovima i tih pokrajina. osim toga, gdje god da se preselili unutar Kine čekat će ih isti Zakon o radu, visoke cijene potrošne robe i pritisak stalno rastuće valute. Sve to imat će velike implikacije na globalnu ekonomiju na koje je najbolje početi se već sad pripremati. Bilo je samo pitanje vremena kada će se ovaj proces, sasvim prirodan za razvojne faze kapitalizma početi događati. Iako tek u povojima, ovaj trend zaista bi mogao u daljoj budućnosti imati dalekosežne posljedice na svjetska ekonomska kretanja. Dosezanjem određene razine razvoja, svaka zemlja ulazi u fazu dodavanja vrijednosti svom radu, odnosno proizvodnji, pa tako i Kina, a nju će nesumnjivo slijediti i druge zemlje u regiji, svaka svojim tempom. 

Pripremio: Vanja Figenwald